Glavni sastojak hrane za perad su žitarice, odnosno kukuruz i pšenica, koje su pretežno izvor energije jer je njihov sadržaj bjelančevina nedovoljan za perad. Zbog toga žitarice ne mogu biti jedina hrana za perad i moraju se kombinirati s izvorima bjelančevina poput sojine ili uljane repice, sjemenki mahunarki ili proteinskih koncentrata.
Kukuruz je u krmnim smjesama za perad zastupljen u količini i do 60% jer čini osnovno energetsko krmivo. Ukusan je i dobro probavljiv. Količina celuloze je relativno mala, a količina ulja je 4-5% što je visoko u odnosu na druge žitarice. Sadržaj bjelančevina se kreće oko 8-9%. Žuti kukuruz sadrži i ksantofil te karoten, što je vrlo značajno za boju žumanjka, kože i masnog tkiva peradi. Ponekad zrna kukuruza mogu sadržavati mikotoksine pa upotreba takvog kukuruza nije dobra za perad. Primjena aditiva koji vežu mikotoksine može ublažiti problem, ali ga ne može riješiti u potpunosti.
Sirak je prema mnogim osobinama dosta sličan kukuruzu. Problem je u sadržaju tanina u zrnu. Treba koristiti sorte s nižim sadržajem tanina i one se mogu uključivati u krmne smjese i do 40%. Najbogatiji izvor energije u hrani predstavljaju masti i ulja. Količina ulja u krmnim smjesama ne bi trebala prelaziti 3-4%. Zato jer u većim količinama negativno utječe na kvalitetu pelete koja postaje mekša i lako lomljiva. U hranidbi peradi koriste se uglavnom biljna ulja (sojino i suncokretovo ulje), a znatno rjeđe životinjske masti (krmna mast).
Pšenica se u našem podneblju manje upotrebljava u hranidbi peradi. Ne sadrži žute pigmente pa su jaja i koža blijede boje ako se perad hrani krmnim smjesama na bazi pšenice. Tada je potrebno i dodavanje enzima ksilanaze. Potrebno je izbjegavati sitno mljevenje zbog smanjenja ješnosti i opstipacije jednjaka. Dok kod peletiranja krmne smjese udio pšenice poboljšava vezivna svojstva i kvalitetu peleta.
Pšenične posije i pšenično stočno brašno su proizvodi koji nastaju tokom prerade pšenice i nisu podesni za hranidbu mlađih kategorija peradi. Upotrebljavaju se u obrocima za rasplodnu perad, posebno kad se želi „razrijediti“ sadržaj energije u hrani.
Ječam se preporučuje kod početnih krmnih smjesa za tov brojlera do 10%, a u kasnijem tovu do 20% jer veće količine ječma u obroku uzrokuju vlažni izmet koji nije dobar zbog stvaranja lošijih mikroklimatskih uvjeta, a također je pri tome potrebno dodavati enzime za poboljšanje probavljivosti.
Jeste li znali? Zob i raž se preporučuju u slučajevima pojave kanibalizma kod peradi i to od 5 do 10%.
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
