Za vrijeme dugogodišnjeg braka doživjela sam različite situacije nevjernosti muža, ali zbog djeteta nismo pokrenuli rastavu. Tako smo 1996. g. sklopili sporazum prema kojem je moj suprug dužan uzdržavati mene i maloljetnu kćer. Pored toga smo u sporazumu izričito naveli da sve nekretnine koje glase na mene isključivo su vlasništvo naše kćerke, ili pak mene osobno. Na mene glasi i sadašnja nekretnina (kuća). Sporazum smo potpisali i dva svjedoka. Spada li nekretnina u bračnu stečevinu ili ne. Je li takav sporazum važeći obzirom da je donesen prije donošenja Obiteljskog zakona?
Kako je sporazum između Vas i supruga sklopljen još 1996. godine, primjenjuju se odredbe tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima. Prema tom propisu, bračni drugovi su mogli sporazumno raspolagati zajeedničkom imovinom. Bračni drugovi su čak mogli odrediti da pojedinom bračnom drugu pripadnu pojedine stvarili ili prava iz zajedničke imovine i to za vrijeme trajanja bračne zajednice (kao i nakon prestanka). Napominjem da je sporazum o takvoj diobi nekretnine bilo potrebno sklopiti u pisanom obliku. Dakle, ukoliko ste sklopili sporazum sa suprugom u pisanom obliku, takav je sporazum valjan. Potpisivanjem takvog sporazuma, navedena nekretnina više nije dio zajedničke imovine (odnosno bračne stečevine, terminologijom danas važećeg Obiteljskog zakona) već je vaša vlastita imovina.
N. T.