Zanima me na koji se način može izvršiti preraspodjela radnog vremena?
Institut preraspodjele radnog vremena uređen je člankom 47 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), a koji propisuje sljedeće: ako narav posla to zahtjeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duž od punog ili nepunog radnog vremena. Preraspodjela radnog vremena može biti predviđena kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca. Ako preraspodjela nije predviđena navedenim aktima, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te takav plan prethodno dostaviti inspektoru rada. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje dulje od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno, te može trajati najdulje 4 mjeseca (osim ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, u tom slučaju može trajati najduže 6 mjeseci). Zakon o radu predviđa iznimku gdje preraspodijeljeno radno vrijeme, tijekom razdoblja u kojem traje dulje od punog ili nepunog radnog vremena, može trajati dulje od 48 sati tjedno, ali ne dulje od 56 sati tjedno, odnosno 60 sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski pod uvjetom: da je to predviđeno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni te ako izostane koji od njih, poslodavac ne smije odrediti dulje trajanje preraspodjele od redovitog.
Alan VAJDA, mag. iur.