Među korjenasto povrće ubrajamo mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, kopar i komorač. Spadaju u botaničku porodicu štitarke (Umbeliferae). Ove su biljke dvogodišnjeg razvoja, a lisnu rozetu i zadebljali korijen u prvoj godini uzgajamo kao povrće.

Gotovo sve nabrojane povrtne vrste proizvodimo na manjim površinama za potrebe domaćinstva (vrtovima uz okućnice ili vikendice) te se korovi pritom suzbijaju mehanički (najčešće čupanjem i kopanjem). No, korjenasto se povrće uzgaja na većim površinama za industrijsku preradu ili za prodaju u svježem stanju, a neželjene su biljke ili korovi tada ograničavajući čimbenik koji može u potpunosti uništiti planirane prinose.

Celer i pastrnjak pritom uzgajamo iz presadnica pa se korovi tada također mogu učinkovito suzbijati mehanički (kultivacijom, kopanjem i čupanjem). Ipak, prilikom sjetve mrkve i peršina usjevi sporo niču pa ih u početku razvoja nadvladaju jednogodišnji širokolisni i uskolisni korovi (npr. ambrozija, loboda, šćir, dvornici, koštan, muhari i dr.)

Treba unaprijed suzbiti neželjene korove

Sjetvu sitno-sjemenih korjenastih povrtnica (mrkva, peršin) treba izbjegavati na površinama gdje dominiraju višegodišnji korovi (npr. slak, osjak, pirika, divlji sirak i dr.) Takve je korove potrebno suzbiti u godinama koje prethode uzgoju mrkve i peršina. Osim što umanjuju prirod, korovi deformiraju korijen, a oni koji se razviju u vegetaciji otežavaju vađenje korijena.

Najvažniji način suzbijanja korova pri uzgoju korjenastog povrća na većim površinama je korištenjem herbicida. To su kemijski spojevi koji primijenjeni na propisan način (u određeno vrijeme, u određenoj količini) suzbijaju ili sprječavaju razvoj neželjenih biljaka ili korova. Među njihovim važnijim svojstvima ističemo selektivnost i učinkovitost. Selektivnost je takva primjena herbicida kojom suzbijamo neželjene vrste (korove), a pošteđujemo željenu kulturu.

To postižemo primjenom herbicida prije sjetve ili sadnje (npr. pendimetalin na pripremljeno tlo prije sadnje presadnica celera korjenaša); prskanjem nakon sjetve, a prije nicanja (npr. klomazon u usjevima mrkve) ili korištenjem herbicida nakon nicanja usjeva i korova (npr. cikloksidim u usjevima mrkve). U korjenastom povrću mogu se koristiti samo registrirani i selektivni herbicidi (vidi Tablice 1.-2.).

U primjeni nakon nicanja usjeva selektivnost herbicida ovisi o primijenjenoj količini, fazi razvoja kulture u vrijeme tretiranja, zatim anatomskim, morfološkim i fiziološkim razlikama između korova i kulture te vremenskim prilikama prije i nakon tretiranja. Totalnim ili neselektivnim herbicidima suzbijamo svu vegetaciju. Primjenjujemo ih prije sjetve ili sadnje neke kulture kad želimo preko lista suzbijati višegodišnje korove (npr. primjenom glifosata).

Učinkovitost ili djelotvornost nekog herbicida najviše određuju njegove kemijske značajke, molekularni sastav i način djelovanja te zabilježeni vremenski uvjeti prije i nakon njihove primjene.

Tablica 1. Herbicidi dopušteni u našoj zemlji za primjenu u usjevima mrkve

Tablica 2. Herbicidi dopušteni u našoj zemlji za primjenu u usjevima celera

Kojim pripravcima suzbiti korov u mrkvi, koji herbicidi su dopušteni u našoj zemlji u usjevima mrkve, u koje vrijeme primijeniti pojedini herbicid i u kojim količinama, kako pojedini pripravak djeluje na mrkvu, koji su herbicidi dopušteni u našoj zemlji u usjevima celera, kako koji pripravak djeluje na pojedini korov kao i kako suzbiti korove u usjevima peršina saznajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista broj 8 od 01. svibnja 2020.

Prethodni članakEgzotično i zanimljivo lisnato povrće
Sljedeći članakKompostiranje u vrtu – što trebate znati?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.