""Prema morfološkim i biološkim svojstvima špinat i matovilac bitno su različiti, jer pripadaju drugačijim botaničkim skupinama, ali kao biljke umjerene klime niču već pri temperaturama bliskim 0°C. Relativno su kratke vegetacije, pa moguća priprema za prehranu u svježem obliku (npr. matovilac) značajno “ograničava” primjenu kemijskih sredstva za zaštitu bilja. Prilikom uzgoja špinata kao sastojka dječjih jela posebno je nadzirana gnojidba zbog mogućeg previsokog i štetnog sadržaja nitrata, te je zabranjena primjena pesticida. Problem suzbijanja bolesti špinata i matovilca u našoj je zemlji do sredine 2011. godine bio vrlo izražen, jer za istu namjenu nismo imali dopuštenje za primjenu niti jednog kemijskog pripravka. Kod mjera zaštite, struka uglavnom ističe poštivanje plodoreda i izbor na bolesti manje osjetljivih kultivara. No, tržni proizvođači ovih povrtnih vrsta u praksi dojavljuju pojavu nekih kategorija bolesti i štetnika ili traže uputu za suzbijanje korova, pa ovom prilikom dajemo stručan osvrt sa trenutnim dopuštenjima za špinat i matovilac (https://fis.mps.hr/trazilicaszb/)!

Bolesti u razdoblju klijanja i nicanja

Špinat i matovilac izravno se siju na stalno mjesto, u kućnim vrtovima često omaške (širom), ali u proizvodnji za tržište u redove širine 15-tak cm.

U uvjetima povišene vlažnosti zemljišta i zraka kroz razdoblje klijanja i nicanja špinat i matovilac mogu zaraziti različite gljive uzrokujući bolesti korijena i korijenova vrata (Pythium, Phytophthora, Phoma, Rhizoctonia, Sclerotinia). Vrste Pythium i Phytophthora za svoj razvoj zahtijevaju obilje vode, pa na hladnim i vlažnim tlima ponekad su napadnute klice, a da biljčice pritom ne niknu.

Na tek izniklim biljkama zaražen je korijenov vrat na kojem se vidi tipična vodenasta pjega uz žućenje i polijeganje. Rhizoctonia uzrokuje trulež korijenova vrata, a Phoma naglo venuće ponika. Kod matovilca koji se uzgaja u plastičnim tunelima pojavljuje se bijela trulež (Sclerotinia). Svi uvjeti koji pogoduju brzom nicanju špinata i matovilca smatraju se najboljom zaštitom od “mladenačkih” bolesti. Sjetva ne smije biti obavljena preduboko, a temperature za klijanje i nicanje moraju biti optimalne (10°C). Preporučuje se koristiti sjeme tretirano fungicidom (npr. u našoj zemlji dopušten za špinat i matovilac metalaksil- M u pripravku Apron XL 350 ES). Za suzbijanje Pythium spp. u usjevima špinata je dopušteno tretiranje supstrata pripravkom Proplant SL (uz ograničenja navedenim u Tablici 1.).

Plamenjača

Plamenjača špinata (Peronospora farinosa f. betae; f. spinaciae) i matovilca (Peronospora valerianelle) vrlo je opasna bolest koja napada listove, a u kratkom razdoblju može potpuno uništiti usjeve.

Kod špinata se na gornjoj strani zaraženog lišća pojavljuju žućkaste pjege različitih oblika i dimenzija, dok se na naličju, ispod pjega, za dovoljno vlažnih i toplih noći (vlažnost zraka barem 70-80 %, uz temperature barem 8ºC) razvija sivo-ljubičasta prevlaka. Jako napadnuti listovi špinata postaju mjehurasti, uvijaju se, požute a na kraju se suše i otpadaju. Slični simptomi s identičnim posljedicama razvijaju se i na matovilcu.

Na otpalom lišću gljiva formira debelostijene oospore, pomoću kojih preživljava duže razdoblje bez domaćina. U mnogim područjima svijeta plamenjača se opisuje kao najopasnija bolest špinata, koja na tek izniklim biljkama može uništiti veći dio usjeva. Previše gusto posijani usjevi špinata i matovilca uz obilje vlage povećavaju rizik od epifitocije plamenjačom. Sjetva zdravog i zaštićenog sjemena je važna preventivna mjera. Od fungicida u našoj je zemlji za špinat i matovilac dopuštena primjena samo propamokarba i mankozeba prema ograničenjima u Tablici 1. Antraknoza špinata (Colletotrichum dematium f.sp. spinaciae) je nakon plamenjače značajno manje prisutna bolest, ali se u razdobljima kišnog vremena može iznenada pojaviti u usjevu. Prenosi se zaraženim sjemenom, a uzročnik na listovima uzrokuje pojavu nekrotičnih (tamnih) pjega raznih dimenzija. Dio oko pjege ima žućkastu boju. Širi se pomoću kiše (ili sustav navodnjavanja kišenjem), uz optimalne temperature nešto veće od 20ºC simptomi bolesti se pojavljuju 6-10 nakon zaraze. Pepelnica (Erysiphe orontii) je opisana na usjevu matovilca kao pojava bjelkastih nakupina na licu i naličju plojke. Naknadno se na zaraženom lišću pojavljuju mjestimične nekroze. U našoj su zemlji dopušteni neki sumporni fungicidi za primjenu u špinatu (npr. Chromosul, Kumulus, Brimflo, Thiovit Jet), ali ne u matovilcu!

Dovoljno učinkovitih i dopuštenih fungicida za suzbijanje pjegavosti u usjevima špinata i matovilca u našoj zemlji nema (izuzetak mankozeb u špinatu)!

""

Štetni organizmi životinjskog podrijetla

Na usjevima špinata među važnijima valja spomenuti repinu muhu (Pegomya betae). Napad se prepoznaje po nadignutoj lisnoj epidermi u obliku mjehurastih mina u kojima žive ličinke bez glave i nogu. Nametnik zahtijeva vrlo visoku vlažnost zraka (optimalno 90 %), tijekom sezone razvija 3-5 generacija, a preventivno tretiranje potrebno je samo ako na naličju mladog lišća pronalazimo u parovima odložena duguljasta i bijela jaja. Špinat mogu napasti i drugi štetnici, npr, štetnici u tlu, repin buhač, pipe, nematode, korijenove muhe, sovice pozemljuše, lisne sovice, puževi i lisne uši. Važno je prepoznati štetnog organizma i primijeniti dovoljno učinkoviti insekticid prema ograničenjima navedenim u Tablici 1.! Primjerice imidakloprid je vrlo učinkovit na lisne uši, metoksifenzoid i metaflumizon na gusjenice lisnih sovica, sponosad na štetne muhe i gusjenice, a sintetski piretroidi (lambda-cihalotrin, deltametrin) djeluju protiv lisnih uši i neželjenih gusjenica! Za suzbijanje korova u usjevima špinata imamo u našoj zemlji dopuštene samo herbicide Agil 100 EC (K=21) i Focu Ultra EC (K=28). Korovna biljka ih usvaja pute lista, ali im je nedostatak što su djelotvorni samo protiv uskolisnih ili travnih korova! Dopuštenih herbicida za primjenu u usjevu matovilca u našoj zemlji nema, dok se u razvijenim zapadno-europskim državama često nakon sjetve a prije nicanja usjeva koristi metobromuron (Patoran, Proman SC i sl.).

""Biljne bolesti iz skupine plamenjača i pepelnica opće su raširene diljem uzgojnog područja najvažnijih hortikulturnih vrsta. U optimalnim se uvjetima vlažnosti i temperature brzo prošire, a na lisnatom povrću kratke vegetacije se teže suzbijaju izravnim mjerama zbog ograničenja i manjeg broja dopuštenih fungicida (karenca!).

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakBijeli biskvit u oblatni
Sljedeći članakIrci oborili rekord
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.