Sve popularnije „babyleaf“ povrće

27

„Babyleaf salate“ se sve više šire na domaćem tržištu i pretežno se uzgajaju u zaštićenom prostoru. U neke od vrsta koje su zastupljene na tržištu ubrajaju se i sitnolisni kultivari salate koje su oplemenjivanjem dobivene od sorte endivije i rimske salate. Bere se mlado lišće odjednom ili se reže sukcesivno po potrebama.

Jedna od vrlo poznatih salata koje ulaze u mlado povrće je matovilac lat. Valeriana locusta, zatim rikula lat. Eruca sativa i špinat lat. Spinaceae oleracea. Sve sorte se siju u gredice i to najviše kod uzgoja u plastenicima pod kontroliranim uvjetima i određenom temperaturom tla i zraka.

Kod prodaje u trgovinama u pakiranjima najčešće dolazi miješana salata. Od ostalih kultiviranih vrsta lisnatog povrća zanimljive su sitnolisna kres salata lat. Lepidium sativum, potočarka lat. Nasturtium officinale. Osim mladog lišća špinata za salatu, može se koristiti i svježe mlado lišće cikle, blitve i vrtne lobode. Od samoniklih vrsta koje se beru slobodnorastuće u prirodi, ljudi najčešće konzumiraju maslačak, kiselicu i šćir.

U lisnato povrće ubrajaju se povrtne vrste koje se uzgajaju zbog listova, a konzumiraju se u svježem stanju (kao salate) ili se koriste kao začini brojnim jelima (peršin i celer listaš, kopar), a pojedine se vrste lisnatog povrća najčešće pripremaju kao varivo (blitva, špinat, kelj, raštika…). No, jelovnik je svakako preporučljivo obogatiti i manje poznatim i ne toliko raširenim vrstama lisnatog povrća.

Kres salata (Lepidium sativum)

Kres salata – grbica ili kreša jednogodišnja je biljka kod koje se koristi mlada rozeta lišća. U zapadnoj Europi uobičajen je uzgoj kres salate (engl. garden cress) u plastičnim posudicama u zaštićenom prostoru tijekom cijele godine, a koristi se cijeli nadzemni dio biljke u fazi kotiledona. Sjeme se sije na vlažnu bugačicu ili staničevinu postavljenu na dno posudice, a klija na svjetlu i pri temperaturi oko 20 °C. Uz održavanje vlage supstrata i pri optimalnoj temperaturi, tijekom desetak dana biljke su u fazi kotiledona i visine oko 5 cm te kao takve dolaze na tržište gdje se u rashladnim vitrinama (pri 1 °C) mogu održati desetak dana. Može se sijati i na otvorenom, od proljeća do jeseni, u redove razmaka 10 do 15 cm te utroškom sjemena od 5 do 8 g/m2. Ovisno o razdoblju godine, dužina vegetacije je 15 do 30 dana, a mladi listovi dužine 6 do 10 cm režu se u razini tla i pripremaju za tržište. Kres salata je bogat izvor minerala i vitamina, pikantnog okusa, a koristi se kao salata ili dodatak drugim salatama, sendvičima, juhama, umacima i svježem siru. Listovi se mogu kuhati kao varivo ili pak konzervirati u octu. Ljekovitost ove povrtne vrste očituje se kod nedostatka apetita, probavnih smetnji te upale mokraćnog mjehura.

Potočarka (Nasturtium officinale)

Potočarka raste kao samonikla u prirodi, a za svoj razvoj zahtijeva mnogo vode (na što ukazuje i samo ime biljke – vodena kreša, dragušac, grbača, engl. watercress). Potočarka je višegodišnja razgranata biljka vriježaste stabljike koja puzi po tlu ili površini vode. Samo vrhovi stabljike su iznad vode, dok se iz pazuha listova razvija adventivno korijenje kojim se biljka učvršćuje za podlogu. Naziva se i biljkom čistih voda jer u prirodi raste na izvorima čiste vode, potocima, rijekama te uz obale jezera. Pikantni mladi izboji i listovi, bogati vitaminima B1, B2, C i E te kalcijem, željezom i jodom, koriste se kao salata, dodatak juhama, umacima, sirevima i sendvičima ili za dekoriranje jela. Osušeni listovi i sjemenke mogu se koristiti kao začin, a nedozreli plodovi se mogu kiseliti (kao kapari). Termičkom obradom listovi potočarke gube ljekovita svojstva. Listovi potočarke prisutni su na tržištu tijekom proljeća i jeseni, jer u uvjetima dugog dana i visokih temperatura biljka prelazi u generativnu fazu, a listovi i stabljike postaju tvrdi i ljuti te nisu ukusni za jelo. Biljka se razmnožava generativno (izravnom sjetvom sjemena od jeseni do proljeća) ili vegetativno – dijeljenjem biljke (reznicama stabljike s adventivnim korijenjem). Sjeme potočarke je vrlo sitno (1 g = 4000-5500 sjemenki), a hobistima se preporučuje uzgoj na vlažnim gredicama u sjenovitom dijelu vrta. Na tržištu je moguće nabaviti i presadnice potočarke u prešanim blokovima, a sve je češći i hidroponski uzgoj tehnikom hranjivog filma (Nutrient Film Technique) te tehnikom otjecanja i dotjecanja (Ebb and Flow Technique). Preporučeni razmak redova između biljaka je 15 do 30 cm. Berba mladih izboja dužine 10 do 15 cm započinje 20 dana nakon sadnje, odnosno 40 do 50 dana nakon sjetve i može se provoditi višekratno.

""

Rikula, riga (Eruca sativa)

Rikula ili riga sve je popularnije lisnato povrće u Hrvatskoj, iako je prije nekoliko godina u kontinentalnom dijelu mnogima bila nepoznata. U mediteranskom području raste kao samonikla (Diplotaxis tenuifolia), a poznata je i pod nazivima rikula, rokula, rukola (engl. rocket). Uzgaja se zbog lišća gorkastog i pikantnog okusa, bogata je vitaminima C i K te mineralima kalcijem i magnezijem. Najčešće se koristi kao salata ili dodatak salatama, a može se pripremati poput špinata ili blitve (na lešo) s češnjakom i maslinovim uljem. Stimulativno djeluje na probavu, a pomaže kod prehlade i kašlja. Uzgaja se izravnom sjetvom od proljeća do jeseni, na razmak redova 15 do 35 cm. Biljke formiraju rozetu lišća, a ovisno o razdoblju, prva se berba može očekivati 30 do 60 dana nakon sjetve. Riga se može brati i višekratno, no pri prvoj berbi lišća ne smije se oštetiti vegetacijski vrh kako bi biljke retrovegetirale. Klasičan uzgoj na tlu rige i ostalog lisnatog povrća koje se bere rezanjem u fazi razvijenih 5 do 6 listova (baby leaf) danas sve češće zamjenjuje hidroponski uzgoj, i to najčešće plutajući hidropon (sustav plutajućih kontejnera). Godišnji prinos rige u plutajućem hidroponu može biti veći za 40 do 50% u odnosu na prinos u zaštićenom prostoru pri uzgoju na tlu, a ujedno biljke su čiste (bez čestica tla) čime je smanjen utrošak ljudskog rada i vode za pranje povrća pri berbi i primarnoj doradi.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPrilog broja: Zarada malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
Sljedeći članakPlutajuće farme – budućnost proizvodnje hrane
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.