Konvencionalne tehnologije uzgoja, razvijene u doba zelene revolucije, podrazumijevaju primjenu intenzivne obrade tla i genetike što rezultira postizanjem visokih prinosa. Međutim, negativni učinci na globalne klimatske promjene, te ograničeni zemljišni resursi posebice u zemljama s mnogoljudnom populacijom (Indija i Kina) nametnuli su razvoj novih ideja o alternativnim metodama uzgoja krumpira bez obrade tla, ili čak uzgoj na neplodnim tlima.

Površinska sadnja krumpira

Uzgoj krumpira bez obrade tla poznat je još pod nazivom površinska sadnja krumpira, francuski način sadnje, uzgoj krumpira pod malčem, uzgoj krumpira bez iskapanja, sadnja na golo tlo, itd.

Za razliku od konvencionalnih zahvata obrade tla poput oranja, pripreme za sadnju, sadnje, kultivacija i ogrtanje, ove nekonvencionalne metode podrazumijevaju potupno izostavljanje navedenih zahvata u tlo. Izostavljanjem klasičnih mjera obrade tla postiže se značajna ušteda energije i doprinosi očuvanju okoliša usljed smanjene emisije CO2 u atmosferu.

""U nas, prva iskustva s primjenom metode uzgoja krumpira sadnjom na golo tlo pod malčom trulog sijena navodi Krišković, 1989. U svojoj eksperimentalnoj proizvodnji primjenjena je metoda uzgoja krumpira pod malčem izravnom sadnjom gomolja krumpira na golo tlo bez ukapanja. Nakon sadnje gomolji su prekriveni s 10 cm debelim slojem polutrulog sijena i naknadno je dodano sloj od 15 cm sijena. Pored toga provedeni su i gnojidbeni tretmani gdje je na prvi sloj polutrulog sijena primjenjeno 10 t/ha stajnjaka zajedno sa 1000 kg/ ha NPK 7-14-21, na što je dodano još oko 15 cm polutrulog sijena. Autor navodi da je prosječni prinos bez gnojidbe iznosio 26 t/ha, a s primjenom gnojiva je dobiven prinos od 33 t/ha. Navedeni prinosi gomolja krumpira znatno su veći od prosječnih prinosa za Republiku Hrvatsku (15,3 t/ha) koje navodi FAOSTAT, 2014. Prema navedenom iskustvu moguće nedoumice oko primjene ove metode u uzgoju krumpira su dijelom gotovo otklonjene. U drugim, uglavnom pokusnim primjerima uzgoja krumpira pod malčem postoje određene varijacije postupaka u pogledu načina sadnje, te vremena i načina primjene malča i vrsta malča. Tako se navodi da je na tlu čija je površina zbijena ili zarasla korovom potrebno provesti plitku obradu tla (npr. frezanjem) kako bi se uništili korovi i razrahlio površinski sloj tla, a po potrebi mogu se provesti mjere gnojidbe i natapanja. Iskustva i primjeri u svijetu u uzgoju krumpira alternativnim metodama sadnje krumpira na tlo bez obrade primarno se odnose na uzgoj na manjim površinama (vrtni uzgoj) za vlastite potrebe, u permakulturi, kao i ekološkom uzgoju.

Danas je poznato više od 4000 sorti krumpira, a po površinama u uzgoju krumpir je četvrta kultura odmah iza riže, pšenice i kukuruza.

Slojevito prekrivanje malčem

Osnovni zahtjevi krumpira prema tlu, klimatskim uvjetima i tehnologijskim rokovima u nekonvencionalnom uzgoju ostaju nepromjenjeni u odnosu na konvencionalni uzgoj, te samo pod takvim kondicijama možemo očekivati zadovoljavajuće rezultate u prinosu. Osnovna razlika je da se izostavljaju mjere osnovne obrade tla oranjem, priprema tla za sadnju te mjere kultivacije (ogrtanja) i zaštite usjeva od korova. Navedeni zahvati kompenziraju se slojevitim polaganjem materijala za malčiranje. Malč u dovoljno debelom sloju, slojevito nanešen, omogućava dobre uvjete za normalan rast i razvoj biljaka krumpira u uvjetima bez tla uz zadržavanje dobrih uvjeta vlage, poželjnih nižih temperatura u zoni razvoja gomolja, bez zemljišnih štetnika i stresa suše što omogućuje stvaranje pravilnih, čistih gomolja koje se može jednostavno ubrati bez iskapanja i oštećenja. Malč također štiti gomolje od svjetla, te se priječi pojava zelenih gomolja. Istovremeno, višeslojnim prekrivanjem malčem priječi se rast korova. Razmatrajući dosadašnja iskustva iz eksperimentalne proizvodnje krumpira u permakulturi, te uočenih dilema i rasprava na temu uzgoja krumpira alternativnim metodama odvažio sam se dati vlastitu modifikaciju metode uzgoja krumpira pod malčem bez iskapanja. U nastavku teksta navode se ključni postupci i hodogram radnji kojima bi se trebalo postići znatno bolji uspjeh u postizanju prinosa, pa možda i ekonomska opravdanost.

Je li ovakav način uzgoja ekonomski isplativ ?

Vjerojatno je i logično pitanje da li ovakav način uzgoja ima ekonomsku isplativost obzirom na promjene u tehnologiji uzgoja. Pored toga ostaje nedorečeno pitanje adekvatne gnojidbe i učinka na prinos kao i mogućnost strojne berbe kombajnom pri uzgoju na velikim površinama. Primjena ove metode smanjuje troškove ulaganja u zahvate obrade tla i zaštite usjeva od korova, ali povisuje troškove ljudskog rada kao i znatnih količina materijala za malčiranje. Isplativost ovakve proizvodnje je u glavnoj mjeri definirana količinom prinosa i ostvarivom cijenom proizvedenog krumpira u odnosu na troškove ulaganja.

Odabir sorte krumpira

U nas se uzgajalo ili se uzgaja čak oko 150 sorti, premda se navodi da je danas poznato oko 4000 sorti krumpira. Proizvođači krumpir najčešće razlikuju po boji pokožice (crveni i bijeli) ili prema boji mesa gomolja (vailija, krem, žuti ili bijeli). Za nekonvencionalnu proizvodnju krumpira načelno je moguće koristiti svaku sortu krumpira. Međutim, svaki proizvođač odabire sortu prema vlastitom poimanju kvalitete ili zahtjevima koje sorta treba ispuniti npr. prinos, krupnoća, oblik i boja pokožice i mesa gomolja, otprnost na bolesti i sušu kao i mogući zatjevi prema načinu spravljanja jela (pire, pomfrit, prženje, pečenje itd.). Pored svega osobitu pažnju pri odabiru sorte treba posvetiti svojstvu prirodne dormantnosti tj. sposobnost čuvanja u skladištu što je odlika sorte kao i uzgojnih mjera. Tako se npr. srednje kasni i kasni punozreli gomolji lakše i duže drže u dobrim uvjetima skladištenja nego vrlo rani ili rani. Vrlo rane sorte se stoga preporuča u uzgoju za mladi krumpir ili kontinuiranu potrošnju s kraćim razdobljem čuvanja u skladištu. U sadnji kao i kod konvencionalnog uzgoja uvijek treba koristiti certificirano sjeme.

Naklijavanje gomolja

""Odabranu sortu krumpira obavezno treba naklijati. Naklijavanjem se ubrzava nicanje, dobiva se jednoličan rast svake biljke, postiže se 2-3 tjedna ranije dospijeće za berbu te je moguće izdvojiti nezdrave i jalove (neklijave) sjemenske gomolje krumpira. Pored toga naklijavanjem se može utvrditi i fiziološka starost sjemenskih gomolja. Naklijavanje se provodi pri temperaturi 10-15 oC u prozračnoj, svjetloj prostoriji bez puno vlage. Naklijavanje ranih sorti treba započeti najmanje 3-4 tjedna odnosno kasnih sorti najmanje 5-6 tjedana prije sadnje u polje kako bi se razvile snažne klice veličine 0,5-1,5 cm. Nekoliko dana prije sadnje potrebno je naklijale gomolje izložiti izravnom dnevnom svjetlu kako bi iznikle klice prestale s izduživanjem te ojačale i bile pogodne i za strojnu sadnju na većim površinama.

Efekt tzv. „kaljenja“ klice može se postići i držanjem naklijalih gomolja nekoliko dana pri temperaturi 8-10 oC. Ove mjere su naročito važne za čuvanje naklijalih gomolja kada su nepovoljni vremenski uvjeti za sadnju u polju (kišni i hladan period) te je potrebno odgoditi vrijeme sadnje.

Za naklijavanje i sadnju preporuča se koristiti gomolje prosječne mase 50- 60 g. Ukoliko su krupniji gomolji može se provesti rezanje gomolja. Rezanje krupnih gomolja provodi se tako da se dobije podjednak broj okaca, a najmanje jedno živo okce iz kojeg će se naklijavanjem razviti zdrava i čvrsta klica. Prilikom rezanja krupnih sjemenskih gomolja potrebno je razrezane dijelove nekoliko dana izložiti svjetlu i sobnoj temperaturi 15-20 oC radi bržeg zacjeljivanja rana. Nož za rezanje nakon svakog rezanja gomolja treba dezinficirati sredstavom za dezinfekciju npr. 30% formalin radi sprječavanja prijenosa bolesti.

Priprema tla za sadnju i gnojidba

Umjesto konvencionalne obrade tla oranjem i pripreme za sadnju površina tla se prekrije sa slojem od 5-8 cm malča (slama i/ili sijeno) za što je potrebno oko 10 t/ha slame ili sijena. ""Odnosno 100 kg/100m2. Za malč se može koristiti suha, svježa i nesjeckana slama i sjeno, a poželjnije je da se koristi vlažna, stara i sjeckana slama i sjeno. Sjeckan, vlažni stari i djelomično truli malč materijal je pogodniji od svježeg i suhog materijala, jer predstavlja dobru podlogu za ukorjenjivanje biljaka krumpira, bolje upija i čuva vlagu, brže je podložan postupnoj mineralizaciji i otpuštanju hranjiva tijekom vegetacije usjeva, te priječi rast korova. Pored toga, vlažni malč nije podložan odnošenju vjetrom i manje je pogodan za nastanjivanje miševa, voluharica i sl. Rasipanje slame ili sjena provodi se ručno na manjim površinama ili na većim površinama strojno rasipačem za stajnjak. Ako se nanosi sloj suhog malča tada je potrebno isti navlažiti s oko 20 m3/ha gnojovke, gnojnice ili vode kako bi se spriječilo odnošenje malča vjetrom. Ako je površina tla zbijena ili obrasla korovskim vrstama posebice višegodišnjim potrebno je frezanjem obraditi površinski sloj tla uz prethodno dodavanje 20 t/ha zrelog stajskog gnoja. Na tako pripremljenu površinu potrebno je dodati i odgovarajuću količinu NPK gnojiva prije prekrivanja tla tanjim slojem 5-8 cm malča u kojeg se provodi sadnja naklijalih gomolja. Djelomično obrađeno tlo omogućava dodavanje adekvatne količine gnojiva koje korijen pronalazi proraštanjem tankog sloja malča i ukorijenjivanjem u tlu, a razvoj gomolja nesmetano će se odvijati na površini malča bez kontakta s tlom. U gnojidbi se mogu koristiti, ovisno o načinu uzgoja, organska gnojiva poput zrelog stajskog gnoja ili zrelog komposta, te mineralna gnojiva. Količinu gnojiva za primjenu treba odrediti na temelju analizom utvrđene rezerve hranjiva u tlu.

Sadnja

Sadnju je moguće provesti ručno na manjim površinama (vrtovi) ili strojno sadilicom na standardni razmak 0,75 m x 0,33 m na većim površinama. Pri takvoj gustoći sklopa od oko 40.000 biljaka u prosjeku se utroši oko 2100 kg/ha sjemena. Sadnja se provodi 1-2 tjedna prije nego postoji opasnost od kasnih proljetnih mrazeva, a potrebno je da su temperature zraka i tla 8-10 oC. Nakon sadnje provodi se prekrivanje gomolja vlažnom sjeckanom slamom na debljinu od novih 10-15cm. Suha slama ili sijeno trebaju se zalijevati s gnojovkom gnojnicom ili vodom u količini 20-30 m3/ha. Vlaženjem malča stvaraju se povoljni uvjeti za mineralizaciju slame odnosno sijena što će osloboditi dio hranjiva mineralizacijom, a spriječava se i odnošenje malča vjetrom. Po malču se može primjeniti i svježe košena trava ili zreli stajski gnoj u količini od 10 t/ha kako bi dodatno spriječili odnošenje malča vjetrom, a pritom i osigurali dodatni izvori hranjiva potrebnih za rast i razvoj biljaka krumpira. Istovremeno je moguće i primijeniti potrebnu dopunsku količinu dušičnih gnojiva od oko 150 kg/ha KAN-a.

Njega i berba

Nakon nicanja, kada biljke dosegnu visinu od 15-20 cm potrebno je nanijeti novi sloj malča od sjeckanog sijena i slame tako da se u konačnici dobije pokrov malča debljine od 20-30cm koji će dobro držati vlagu, održavati povoljnu temperaturu i osigurati prostor za nesmetan razvoj pravilnih gomolja u uvjetima poput onih koji se postižu ogrtanjem u konvencionalnom načinu uzgoja. Pored toga, uloga novog sloja malča je da spriječi prodor svjetla do novo razvijenih gomolja te tako onemogući njihovo ozelenjavanje. Nakon malčiranja potrebno je prekrivene biljke osloboditi od malča kako bi nesmetano mogle dalje rasti i formirati snažne stabljike i listove koje će ubrzo zatvoriti redove i cvasti. U tom razdoblju dolazi do inicijalnog formiranja gomolja na podzemnoj stabljici unutar malča. U narednom razdoblju rasta usjeva tzv. intenzivna faza rasta gomolja iznimno je kritičan za ostvarenje prinosa i kvalitete gomolja krumpira. Vrijeme pojave ovog razdoblja uvelike će varirati ovisno o klimatskim faktorima, nadmorskoj visini, temperaturi, raspoloživoj vodi, odabranoj sorti i geografskom položaju. Naime, u tom razdoblju u idealnim uvjetima opskrbljenosti usjeva vodom, hranjivima i optimalnom temperaturom tla od 16 oC i zraka 25 oC može se dnevno povećati prinos gomolja od 750 do 1250 kg/ha. Svako smanjenje lisnog aparata i skraćenje dužine intenzivne proizvodnje asimilata te skraćenje vremena transporta asimilata u gomolje rezultira padom prinosa i kvalitete gomolja. Stoga suša, visoke temperature, nedostatak i suvišak hranjiva, oštećenje lisnog aparata od bolesti i štetočinja rezultira padom prinosa i kvalitete gomolja te daje prinos s većim udjelom sitnih gomolja. Rast gomolja od zametanja do pune razvijenosti može trajati različito ovisno o sorti tj. dospijeću sorte, vremenu sadnje, fiziološkoj starosti gomolja kao i klimatskim prilikama (vlaga i temperatura) te raspoloživosti hranjiva. Rane sorte imaju kraći, a kasne sorte duže vrijeme rasta (nalijevanja) gomolja. Punu zrelost gomolji postižu 1-2 tjedna nakon potpunog sušenja cime kada se završava rast gomolja, šećeri se pretvaraju u rezervnu tvar škrob, a pokožica otvrdnjava i zadeblja. Nakon toga može se provesti berba zdravih, pravilnih gomolja bez iskapanja.

Zaštita nasada

Obzirom da slojevi malča debljine 25- 30 cm predstavljaju mehaničku barijeru za proraštanje većine korovskih vrsta vjerojatno se neće trebati poduzimati mjere zaštite od korova već je nužno pratiti pojavu bolesti i štetočinja. U svrhu zaštite usjeva od štetočinja potrebno je brižljivo paziti na pojavu odraslih jedinki, jaja i ličinki krumpirove zlatice (Leptinotarsa decimlineata). Na malim površinama i u eko-uzgoju treba odrasle jedinke krumpirove zlatice ručno skupljati i fizički uništiti. Isto tako treba uništiti i uočena jajašca koja odrasla jedinka odlaže na naličju lista. Međutim, nakon pojave ličinki narančasto crvene boje nužno je primijeniti dopuštena zaštitna sredstava na istovjetan način kao i u uvjetima konvencionalnog uzgoja krumpira odnosno primjenom sredstava koja su dopuštena u ekološkom uzgoju. Posebnu pažnju treba obratiti na pojavu gljivičnih bolesti poput plamenjače ili paleži (Phytophora infestans) te koncentrične (crne) pjegavosti (Alternaria solani). Ove gljivične bolesti najčešće se pojavljuju u vrijeme završetka intenzivnog rasta zametnutih gomolja tj. nakon cvatnje, pa sve do berbe. Svaki gubitak lisne površine i oštećenje stabljike uslijed zaraze ovim gljivičnim bolestima ovisno o intenzitetu i dužini trajanja, izravno se odražava na smanjnje prinosa i do 50%. Zaštita usjeva od bolesti podrazumijeva primjenu preventivnih mjera, a po pojavi zaraze nužno je poduzeti i kurativne mjere zaštite primjenom konvencionalnih sredstava dopuštenih u integriranom uzgoju ili alternativnih mjera koje se koristi u ekološkom uzgoju (npr. preparati na bazi bakra i dr.).

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOsnovna i predsjetvena gnojidba povrća
Sljedeći članakObavijest o skupljanju praznog ambalažnog otpada SZB za poljoprivredna gospodarstva
Avatar
Redoviti profesor u trajnom zvanju na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: primjenjena fiziologije bilja u poljoprivrednim znanostima i ekologiji, očuvanje plodnost tla i gnojidba kultura, uzgoj krumpira. Milan Poljak rođen je 27. siječnja 1965. godine u Slunju, osnovnu školu pohađao je u Rakovici, a srednju poljoprivrednu školu završio je u Križevcima 1982. godine. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1986. godine na smjeru Ratarstvo. Magistrirao je 1991. godine, a doktorsku disertaciju obranio 1998. godine. Od 1987. godine do danas radi u Zavodu za ishranu bilja. U zvanje asistenta izabran je 1992. godine, u zvanje docenta 1998. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2003. godine, u zvanje redovitog profesora 2009. godine, a u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju 2014. godine. Tijekom Domovinskog rata sudjelovao je u obrani Domovine. Do sada je objavio pedeset devet znanstvenih radova, od kojih je 17 radova iz skupine a1, 30 radova iz skupine a2 i 12 radova iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Milan Poljak autor je ili koautor 7 znanstvenih radova objavljenih u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 9 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Prof.dr.sc. Milan Poljak aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i na 31 nacionalnom znanstvenom skupu. Održao je pozvano plenarno izlaganje na jednom međunarodnom i na jednom nacionalnom znanstvenom skupu. Bio je član jednog organizacijskog, predsjednik jednog organizacijskog i član jednog znanstvenog odbora kongresa. Obavio je recenzije 53 znanstvena članka 5 znanstvenih projekata i 4 znanstvene knjige. Bio je član uređivačkog odbora znanstvenih časopisa Acta Horticulturae i ACS. Bio je voditelj tri nacionalna i pet međunarodnih znanstvenih projekata, a suradnik na sedam nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – ISHS, IUSSS, ECSSS i predsjednik je Hrvatskog tloznanstvenog društva u dva mandata 2010.-2014. U nastavu je dr.sc. Milan Poljak uključen od samog zaposlenja i izvodi vježbe iz Ishrane bilja i Fiziologije bilja, a nastavu iz predmeta Fiziologija bilja samostalno izvodi od 1998. godine. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je dva i suradnik na dva modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na tri modula diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je gostujući profesor na modulu Fiziologija bilja na Prehrambeno tehnološkom fakultetu, te Prirodoslovno matematičkom fakultetu odsjek Biologija i Kemija Sveučilišta u Mostaru od 1996. do 2014. godine. Bio je koordinator modula Fiziologija bilja na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na međusveučilišnom studiju Mediteranska poljoprivreda u Splitu, na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu, te na Veleučilištu Požega. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula, a suradnik na jednom modulu. Bio je mentor šest doktorskih radova, tri magistarska rada i 24 diplomskih radova. Koautor je dva sveučilišna udžbenika i dvije znanstvene knjige. Stručna djelatnost ogleda se u izradi 20 stručnih studija, 21 stručnog projekta, 5 stručnih skupova, te 29 pozvanih izlaganja na stručnim skupovima. Pored navedenoga aktivan je i u popularizaciji struke iz područja fiziologije mineralne ishrane bilja. Bio je voditelj na tri VIP projekta, te suradnik pet stručnih projekata. Sudjelovao je pri izboru i vrednovanju terena za podizanje trajnih nasada, vodio uzgoj ratarskih i povrtnih kultura, sudjelovao je i vodio projekte praćenja stanja plodnosti tla za više lokaliteta, praćenje učinkovitosti primjene gnojiva u praksi, pronalaženju debalansa hranjiva i pronalaženju mjera za intenziviranje poljoprivredne proizvodnje. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za ishranu bilja. Član je Matičnog odbora za polja poljoprivrednih znanostie, šumarstva, drvne tehnologije, biotehnologije i prehrambene tehnologije pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Aktivno govori engleski jezik. Znanstveno se višekratno usavršavao u Nizozemskoj, Rumunjskoj, USA, Belgiji, Njemačkoj i Hrvatskoj.