U biljnom zdravstvu pojam rezistentnost ili otpornost poistovjećujemo smanjenjem osjetljivosti jedinki populacije štetnika, uzročnika bolesti ili korova na djelovanje sredstva za zaštitu bilja. Ako je smanjena osjetljivost znatno izražena, neželjeni organizam se smatra rezistentnim (“otpornim”) na pojedino sredstvo za zaštitu bilja.

Česta uporaba sredstva za zaštitu bilja istog mehanizma djelovanja najvažniji je uzrok rezistentnosti koja je nasljedna i prenosi se na potomstvo. Posljedica pojave rezistentnosti je postupno smanjenje učinkovitosti pojedinog sredstva za zaštitu bilja koje je na početku primjene bilo učinkovito na populaciju neželjenog organizma (štetnika, uzročnika bolesti, korova).

Tablica 1. Rezistentnost ili otpornost nekih neželjenih organizama na neke skupine sredstva za zaštitu bilja dokazana znanstvenim metodama 1980-ih i 1990-ih godina u našoj zemlji

Štetni organizamKemijska skupina
krumpirova zlatica (Leptinotarsa)sintetski piretroidi (insekticidi)
siva plijesan (Botrytis)dikarboksimidi (fungicidi)
bijela loboda (Chenopodium)triazini (herbicidi)

Ministarstvo poljoprivrede u skladu s Direktivom 702/2014 financiralo je istraživanje “Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj (2018.-2020.)“, a poljoprivrednici rezultate mogu pratiti na Internet stranici: https://rezistentnost-szb-hr

Europske zabrane pojedinih djelatnih tvari i raspoloživost kemijskih pesticida

Punopravnim prijemom naše zemlje u europsko članstvo na tržištu se mogu nalaziti samo sredstva za zaštitu bilja čije su aktivne tvari odobrene na razini Europske unije. Postupak ukidanja i povlačenja s tržišta sredstva za zaštitu bilja koja sadrže djelatne tvari koje nisu bile uvrštene na listu Aneksa i Direktive 91/414 EEC započeo je još 2006. godine kako bi Republika Hrvatska uskladila svoje zakonodavstvo iz područja biljnog zdravstva sa standardima zajednice. Dana 14. lipnja 2011. godine za države članice Europske unije navedena Direktiva (91/414) je zamijenjena Uredbom (EZ) br. 1107/2009, a čija je izravna primjena u našoj zemlji započela punopravnim prijemom u članstvo nakon 1. srpnja 2013.

Uvedena je zonalna registracija, te su sva registrirana sredstva za zaštitu bilja trebala u novom postupku dobiti ponovnu ocjenu i procjenu rizika za zdravlje ljudi, životinja i zaštitu okoliša (“re-registracija”). Uredba (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju sredstva za zaštitu bilja na tržište donosi dodatne kriterije za ocjenu aktivnih tvari, usporednu procjenu rizika, kandidate za zamjenu i paralelnu trgovinu.

Temeljem novih kriterija za stavljanjem sredstva za zaštitu bilja na tržištu Europske unije, u našoj zemlji smo početkom 2024. godine u odnosu na 2005. imali manje 59 djelatnih tvari (izvor: Glasilo biljne zaštite 2-3/2005 u odnosu na broj 1-2/2024).

Prijedlogom Komisije od 12. ožujka 2015. objavljena je Uredba (EU) 2015/408 s popisom kandidata za zamjenu, koja navodi 77 djelatnih tvari (uglavnom insekticida, akaricida, fungicida i herbicida). Na taj način na našem tržištu ostajemo bez čitavih grupa djelatnih tvari specifičnog načina djelovanja (npr. povlačenje s tržišta insekticida iz skupine karbamata, organo-fosfata i neonikotinoida).

Ako se ovakav trend nastavi bez adekvatne zamjene, kroz kraće vrijeme očekujemo veće probleme koji mogu dodatno smanjiti prinose, ubrzati pojavu rezistentnosti (otpornosti) neželjenih organizama te uzrokovati pojavu davno zaboravljenih sekundarnih štetnika koje smo ranije dopuštenim sredstvima lako suzbijali u prošlosti.

Primjer posljedica ukidanja djelatnih tvari

Tijekom petogodišnjeg razdoblja (2019.-2023.) u našoj zemlji bilježimo značajno smanjenje uzgoja uljane repice (s 45.560 ha smanjeno na 15.590 ha), a glavni povod tome su zabrane primjene insekticida radi suzbijanja repičina sjajnika (Brassicogethes aeneus) (tada su prestale važiti dozvole za primjenu djelatnim tvarima pimetrozin, klorpirifos-metil, klorpirifos-etil, klorpirifos-etil & cipermetrin, tiakloprid, tiakloprid & deltametrin, te indoksakarb). Trenutno u našoj zemlji za suzbijanje ekonomski važnijeg štetnika uljane repice ima dozvolu samo acetamiprid i djelatne tvari iz skupine sintetskih piretroida (npr. cipermetrin, deltametrin, esfenvalerat, lambda-cihalotrin, tau-fluvalinat). Budući je projektom istraživanja rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj (2018.-2020.) dokazana otpornost populacije repičina sjajnika na sintetske piretroide (npr. deltametrin, lambda-cihalotrin), većina proizvođača uljane repice odustaje od uzgoja ove kulture.

A što s krumpirovom zlaticom?

Krumpirovu zlaticu (Leptinotarsa decemlineata) u našoj zemlji ubrajamo među prve poljoprivredne štetnike koji su razvili rezistentnost ili otpornost na insekticide. Još krajem 1960.-ih godina u Hrvatskoj je dokazana rezistentnost krumpirove zlatice na klorirane ugljikovodike već 16 godina nakon njihove šire primjene.

Trenutno na hrvatskom tržištu imamo samo 4 kemijske skupine insekticida za suzbijanje krumpirove zlatice (vidi Tablicu 2.), ali se na većini lokaliteta kontinentalne Hrvatske razvija otporna populacija ovog štetnika na njihovu primjenu. Uzgoj krumpira u našoj zemlji smanjio se na površinu ukupno manju od 6.000 ha.

Ovo su samo primjeri na dvije poljoprivredne kulture u našoj zemlji kako zabrane i povlačenje s tržišta nekih sredstva za zaštitu bilja utječu na smanjenje proizvodnje tijekom svega nekoliko sezona. Na FIS portalu objavljena je novija informacija kojom se poljoprivrednici obavještavaju o skorom isteku registracije za insekticid Alverde SC (djelatna tvar: metaflumizon iz grupe semikarbazoni): dopuštenje vrijedi do 31. 12. 2024., krajnji rok za prodaju zaliha je 30. 6. 2025., a krajnji rok za primjenu zaliha je 30. 6. 2026. godine. Time se smanjuje broj kemijskih grupa djelatnih tvari za suzbijanje krumpirove zlatice na svega četiri.

Tablica 2. Kemijske grupe, djelatne tvari i pripravci dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje krumpirove zlatice

Kemijska grupaDjelatne tvariTrgovački pripravci
Sintetski piretroidicipermetrin, deltametrin, esfenvalerat, lambda-cihalotrin, tau-fluvalinatCythrin Max, Decis, Scatto, Rotor super, Demetrina, SumiAlfa, Karate Zeon, Estrella, Ascot, Mavrik Flo, Evure
NeonikotinoidiacetamipridMospilan SP
DiamidiklorantraniliprolCoragen SC, Shenzi SC, Voliam SC
SpinosinispinosadLaser KS
*Semikarbazoni*metaflumizon*Alverde SC
Kombinirani (diamid + piretroid)klorantraniliprol & lambda cihalotrinAmpligo SC
*povlačenje s tržišta (krajnji rok za prodaju zaliha je 30.6. 2025., a krajnji rok za primjenu zaliha je 30.6. 2026. godine)

Krumpirova zlatica je u našoj zemlji rezistentna (otporna) na veći broj različitih skupina insekticida.

Visoko su rezistentne populacije krumpirove zlatice na sintetske piretroide koji obuhvaćaju najveći broj djelatnih tvari i trgovačkih pripravaka. U područjima gdje se javljaju rezistentne populacije štetnika na insekticide dobro je koristiti kombinaciju različitih kemijskih grupa: npr. diamid + piretroid u pripravku Ampligo SC ili “tank-mix” primjenom miješati u prskalici i istovremeno primijeniti dvije djelatne tvari iz različitih kemijskih grupa: npr. u poljskim mikro-pokusima zadnje dvije sezone u Međimurju je vrlo djelotvorna na krumpirovu zlaticu (ličinke i odrasle) bila mješavina: Laser KS (50 ml/ha) + Alverde SC (0,25 lit./ha) i Mospilan SP (80 g/ha) + Coragen SC (50 ml/ha).

Nikako nije dobro miješati djelatne tvari iz iste kemijske grupe! Također, nije uputno povećavati doze ili količine primjena (kg ili lit/ha) pojedinog pripravka po jedinici površine.

Naprotiv, praksa pokazuje da je miješanje i istovremena primjena (“tank-mix”) barem dvije djelatne tvari iz različite kemijske grupe djelotvorna na krumpirovu zlaticu kad se koriste niže propisane količine ili doze.

Tablica 3. Botanički (biljni) insekticidi dopušteni za suzbijanje krumpirove zlatice u našoj zemlji (moguća primjena u ekološkoj proizvodnji)

Kemijska grupaDjelatne tvariTrgovački pripravci
Biljni piretrinipiretrinAsset Five
NerazvrstanoazadiraktinNeemAzal T/S, Neemik Ten

Brojevi u slikama slika 1-3 Prosječan izgled nezaštićenih biljaka krumpira početkom lipnja krajem 1990.-ih godina (slika 1) i proteklih sezona (slika 2). Uvođenjem kemijske grupe neonikotinoida i primjenom imidakloprida tretiranjem sjemena prije sadnje (Gaucho FS, Prestige FS, Macho FS) kroz dvadeset godina smo gotovo “iskorijenili” krumpirovu zlaticu u Međimurju bez metode prskanja biljaka u polju. Nakon zabrane neonikotinoida (imidakloprid) (2014.), zadnjih sezona se brojnost ovog štetnika povećava (slika 2). Osim krumpirove zlatice, pri izboru insekticida voditi računa da na mnogim mjestima istovremeno treba suzbijati i invazivne fitofagne stjenice (npr. Nezara viridula – slika 3).

Prethodni članakŠto donosi pravilnik o HR gnojidbenim proizvodima?
Sljedeći članakSadnja ljetnih lukovica – kako umnožiti lukovice!
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.