Neposredno nakon vađenja probiranjem se odvajaju stari, oštećeni, bolesni i nagnječeni gomolji. Krumpir se čuva u podrumima, ostavama i specijalnim podnim skladištima s odjeljcima (boksovima) na optimalnoj temperaturi skladištenja. Tijekom skladištenja potrebna je stalna kontrola gomolja i prozračivanje vanjskim toplim zrakom na 12 do 18 °C, uz visoku relativnu vlagu zraka 85 do 95 %. Zbog mogućnosti širenja bolesti, nije preporučljivo dizati temperaturu iznad 22 °C. Postupak „liječenja“ gomolja provodi se cijelo vrijeme tijekom punjenja skladišta, koje obično traje 2 do 3 tjedna.

Nakon „liječenja“, krumpir se hladi na temperaturi čuvanja i to prema namjeni krumpira. Temperaturu se spušta postupno 1 do 2 °C na dan. Sjemenski krumpir se ohladi i čuva na 2 do 4 °C, industrijski na 7 do 10 °C, stolni krumpir do tri mjeseca na 5 do 7 °C, a do šest mjeseci skladištenja na 3 do 4 °C. Idealni uvjeti za dugo čuvanje stolnog (konzumnog) krumpira su temperatura 4 do 5 °C i relativna vlaga zraka od 92 do 95 %.

Ako se dogodi da se temperatura konzumnog krumpira zbog loše izolacije skladišta spusti na 2 do 3 °C, krumpir će postati sladak. Nastalog, nepoželjnog šećera u gomoljima može se riješiti grijanjem i držanjem na temperaturi 15 do 20 °C tijekom 14 dana. Gomolji će intenzivnim disanjem potrošiti šećer i krumpir će opet biti dobar za jelo.

Čuvanjem krumpir gubi masu, naročito na početku, u razdoblju zarašćivanja rana. Prvi mjesec zreli uskladišteni gomolji izgube 1 do 3 %, a nedozreli gomolji 3 do 5 % mase. Osim spomenutog gubitka, masa se smanjuje isparavanjem vode te pojačanim disanjem iz krumpira. Proklijali gomolji imaju i gubitak mase klica te gubitke uzrokovane bolestima. To na kraju razdoblja čuvanja može iznositi od 7 do 10 % od ukupne uskladištene količine krumpira.

Idealan prostor za skladištenje krumpira je onaj koji je:

  • taman: krumpir se čuva na tamnom mjestu jer izloženost svjetlu uzrokuje pojavu zelene boje na površini gomolja i stvaranje solanina koji krumpiru daje gorak okus, a može biti i štetan za zdravlje ako se takav krumpir konzumira u većim količinama,
  • dobro ventiliran: gomolj krumpira nastavlja disati nakon berbe te ga je stoga potrebno skladištiti u prostoru s dobrim protokom zraka kako bi mogao koristiti kisik i ispuštati ugljični dioksid tijekom skladištenja; dobra cirkulacija zraka može se postići postavljnjem stolnog ventilatora u prostorima bez kretanja zraka,
  • hladan, ali da ne dolazi do smrzavanja: skladištenje krumpira u hladnom prostoru usporava razvoj uzročnika bolesti koji uzrokuju kvarenje gomolja. U kućnim podrumima ili sličnim priručnim skladištima idealna je temperatura 5 do 8 °C. Pri nižim temperaturama dolazi do prijelaza škroba u krumpiru u šećer i tamnjenja gomolja. Više temperature potiču klijanje gomolja.
  • vlažan: krumpir sadrži 80 % vode i treba ga čuvati u vlažnom prostoru kako bi se spriječilo isušivanje gomolja. Relativna vlaga oko 90 do 95 % je najpovoljnija, ali i teško ostvariva u uvjetima kućnih podruma. Vlažnost zraka se može povećati pomoću ovlaživača zraka ili postavljanjem posuda s vodom blizu izvora cirkulirajućeg zraka.

Gomolje u skladištu najbolje je smjestiti u rešetkaste gajbice ili letvarice. Može se spremiti i u kartonske kutije, ali je u tom slučaju na kutiji potrebno napraviti otvore za ventiaciju. Pri skladištenju krumpira na 5 do 8 ˚C (7 do 10 ˚C) i 80 do 90 (95) % relativne vlažnosti, gomolj se uskladištu može ovisno o sorti očuvati između 4 i 9 mjeseci.

Čuvanje krumpira

Batat

Tehnološka zrelost korijena nije izrazito određena. S berbom (vađenjem) se može započeti već 90 dana nakon sadnje. Dobar je znak zrelosti korijena pojava bijelog gustog soka na presjeku vriježe. Nakon vađenja korijeni se klasiraju i pripremaju za skladištenje, odnosno za prodaju. Za tržište su najprikladniji korijeni 15 do 20 cm dužine i 5 do 8 cm promjera, odnosno mase između 100 i 400 g. Kod optimalnog sklopa od 2,5 biljke/m2, uz odgovarajuću tehnologiju i uz povoljne vremenske uvjete može se ostvariti prinos između 20 i 50 t/ha.

Oštećeni korijeni se nakon vađenja drže 4 do 7 dana na temperaturi od 27 do 30 °C i pri relativnoj vlazi zraka 85 do 90 %. Cirkulacija zraka može se pospješiti postavljanjem ventilatora u prostor. Ujedno se smanjuje mogućnost pojave gljivičnih bolesti u uvjetima visoke vlage zraka. Tijekom ovog razdoblja najbolje je da se izvađeni korjeni međusobno ne dotiču. Ovi uvjeti pospješuju zarastanje rana, čime se smanjuje mogućnost infekcija korijena bolestima i gubitak vlage. Nakon zarastanja rana, korijeni se čiste od ostataka tla (ne peru) i pakiraju u kartonske kutije ili letvarice te stavljaju na skladištenje. Može se prije stavljanja u kutiju svaki korijen zasebno umotati u novinski papir ili staviti u škarnicl. U kutiju s batatom dobro je staviti jabuku koja će spriječiti proklijavanje korijena.

Batat se može skladištiti 6 do 7 mjeseci na temperaturi 14 do 16 °C uz 85 do 90% relativne vlage zraka. Dulje čuvanje, do 10 mjeseci provodi se pri 12 do 15 °C i 65 % relativne vlage zraka. Pri nižim temperaturama korijen postaje ruben (tvrđi), a pri višim je moguća pojava truleži.

Ako će se batat koristiti unutar tjedan do dva, najbolje ga je čuvati u špajzi, na sobnoj temperaturi. Po mogućnosti bez kontakta s izravnom sunčevom svjetlosti. Pranje korijena se obavlja neposredno prije upotrebe.

U zamrzivaču (škrinji) može se čuvati kuhani batat. Oprani i oguljeni batat se kuha 15 do 20 minuta nakon što voda provri. Kuhani batat potrebno je prije spremanja u zamrzivač narezati na ploške ili napraviti pire. Tako pripremljeni batat može se preliti sa 5 ml soka od limuna, koji može spriječiti promjenu boje. Koristi se vrlo mala količina kako bi se izbjegla promjena okusa. U zamrzivač se sprema pripremljeni i ohlađeni batat, u vrećicama ili plastičnim posudama za zamrzavanje. Ne preporučuje se upotreba metalnih ili staklenih posuda. Zamrzavanje toplog batata može uzrokovati nakupljanje kondenzacije u posudi, uzrokujući brže kvarenje.

Čuvanje batata 

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakU Istri otvoreni sajam CROFISH i 16. Dani mladog maslinovog ulja 
Sljedeći članakOPG Novak – odustajanje nikad nije bila opcija!
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.