Tijekom proljeća, odnosno u travnju i svibnju u povrtnjaku se intenzivno obavljaju različiti poslovi. Ako nije obavljena u jesen, obavlja se osnovna obrada tla, obavlja se gnojidba. Tlo se priprema za sjetvu i sadnju, siju se i sade različite vrste povrća. Presadnice koje se uzgajaju u grijanim zaštićenim prostorima redovito se zalijevaju i prihranjuju. Po potrebi se štite od bolesti i štetnika.

Osnovna obrada, oranje ili na manjim površinama ručno prekopavanje-štihanje obavlja se na dubinu 20 do 30 cm. Prije obrade tla površinski se razbaca gnojivo koje se obradom unosi u tlo. Za gnojidbu se može koristiti zreli stajski gnoj (20-30 kg/10 m2), kompost (50-60 L/10 m2) ili kompleksno mineralno gnojivo (0,5 -1 kg/10 m2). Neke povrtne vrste ne podnose gnojidbu stajskim gnojem (luk, češnjak, mrkva i peršin). Oni se uzgajaju kao druga kultura u plodoredu, odnosno nakon vrsta koje traže organsku gnojidbu. Nakon oranja, odnosno štihanja površinu tla potrebno je što bolje usitniti i poravnati. Sve kako bi sjeme imalo što bolje uvjete za klijanje i daljnji rast.

Sjetva i sadnja

Sjetvu ili sadnju na otvorenom najbolje je obaviti na uzdignutu gredicu, širine do 120 cm. Sve kako bi se svi radovi mogli obaviti sa staze. Tlo na gredicama se brže zagrijava, što ih čini pogodnima za ranu proljetnu sjetvu. Također, lako se održava dobra struktura tla te kapacitet za vodu i zrak jer nema gaženja po gredicama. Na uzdignutu gredicu se vrlo lako, s ciljem zaštite od niskih temperatura postavlja niski tunel ili se prekrivaju agrotekstilom, odnosno folijom za malčiranje.

Na gredice se sije omaške (špinat, matovilac, rotkvica) ili češće u redove. Sadi se u redove na određeni razmak unutar reda i između redova ovisno o vrsti. Sredinom travnja trebala bi završiti sjetva graška, mrkve, salate i poriluka, sadnja lučica luka. Također, obavlja se sadnja presadnica cvjetače, korabice, blitve i kupusa. Ovisno o lokaciji, u drugoj polovici travnja mogu se sijati kukuruz šećerac, celer, grah, cikla. Moguća je i izravna sjetva rajčice i paprike. Sije se začinsko bilje poput peršina, vlasca, kopra, kadulje i majčine dušice (timijana). U travnju se u dobro pognojeno i pripremljeno tlo, na dubinu od 15-ak centimetara sadi naklijani krumpir.

Krajem travnja moguća je izravna sjetva lubenice, dinje, krastavca i graha mahunara. Ipak, zbog mogućih kasnih proljetnih mrazeva ovim je vrstama potrebno osigurati zaštitu od hladnoće. Iste se kulture (tikvenjače) te bosiljak siju u zaštićeni prostor radi proizvodnje presadnica, koje će se saditi na otvoreno sredinom ili u drugoj polovici svibnja. U travnju se beru kulture (salata, špinat, matovilac, mladi luk, rotkvica) iz ozimog ili ranoproljetnog uzgoja, uzgojene u negrijanim zaštićenim prostorima ili na otvorenome.

Mjere njege

Gredice na kojima još ništa nije posađeno okopavaju se i po potrebi malčiraju polietilenskom folijom kako bi se tlo što bolje ugrijalo do sadnje najčešće presadnica plodovitog povrće. Nakon okopavanja, po potrebi zalijevanja i prihrane, može se obaviti malčiranje već izniklih kultura organskim matrijalima (slama, sijeno, pokošrena trava) koji će zadržati vlagu, spriječiti rast korova, a svojim raspadanjem i obogatiti tlo organskom tvari.

Okopavanje je dobro obaviti nekoliko dana nakon svakog zalijevanja ili kiše kako bi tlo na gredici ostalo rahlo i ujedno se sačuvala vlaga u tlu i povećala prozračnost površinskog sloja tla. Posebna pažnja je potrebna u slučaju intenzivnih oborina kad se na površini tla može stvoriti pokorica. Ona sprječava nicanje tek posijanih kultura, a i smanjuje dotok zraka u površinski sloj. Tada je lagano okopavanje i razbijanje pokorice obvezno. Sve kako bi se izbjegla potreba za ponovljenom sjetvom ili neujednačeno nicanje.

Povrtne vrste koje se uzgajaju izravnom sjetvom uobičajeno niknu pregusto, tako da je poslije nicanja, odnosno razvoja kotiledona i jednog do dva prava lista potrebno obaviti njihovo prorjeđivanje. Ovisno o vrsti, prorjeđuje se na razmak od 5 do 10 (20) cm između biljaka. Počupane biljčice npr. salate ili radiča mogu se iskoristiti kao presadnice golog korijena i posaditi na drugu gredicu. Ako se prorjeđuju nešto kasnije, kad je već počelo zadebljavanje korijena, mrkva ili cikla se mogu iskoristiti kao vrlo ukusno mlado povrće.

U mjere njege još se ubrajaju zalijevanje (navodnjavanje) i prihrana. Voda i biljna hraniva se najbolje iskorištavaju ako se primijene putem sustava za navodnjavanje kapanjem, kad se koriste vodotopiva kompleksna mineralna gnojiva. Zalijevanje je neophodno, osobito za sušnog vremena i u kritičnim fazama rasta i razvoja povrtnih vrsta (početak rasta, cvatnja i plodonošenje, debljanje korijena, savijanje glavice…) Najbolje je zalijevati u rano jutro ili predvečer kad je temperatura zraka niža. Sve kako bi se izbjegla moguća oštećenja biljaka zbog prevelike razlike između temperature vode i temperature zraka-lista.

U praksi, u kućnim vrtovima se prihrana najčešće obavlja na način da se primijeni granulirano mineralno gnojivo (dušično) rasipanjem po površini tla. Nakon toga se laganim okopavanjem ili ogrtanjem biljaka unese u tlo. Mogu se primijeniti i folijarna gnojiva koja se razrjeđuju s vodom i prskaju po biljkama. Folijarna prihrana se vrlo lako i često kombinira sa zaštitom od bolesti i štetnika.

 class=
Mreža za pokrivanje salate
 class=
Bob

Osim već spomenute zaštite od bolesti i štetnika, u svakom povrtnjaku važnu mjeru njege predstavlja i suzbijanje korova. Korovi u povrtnjaku se dobro suzbijaju primjenom malčiranja, no, ne vole (podnose) sve povrtne vrste malčiranje. S druge strane, površine su premale za kemijsko suzbijanje tako da ne preostaje ništa drugo osim plijevljenja i okopavanja. Plijevljenje je najbolje obaviti kad je tlo dovoljno vlažno da se korovne biljke mogu isčupati zajedno s korijenom.

 class=
Presađivanje rajčice u proljeće
 class=

Prethodni članakUzgoj na uzdignutim gredicama – uzgoj budućnosti?
Sljedeći članakUspjesi ne dolaze preko noći!
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.