Zainteresiranost potrošača za proizvodima od ljekovitih biljaka sve je veća, zbog dokazanog blagotvornog djelovanja na ljudsko zdravlje. Međutim, za veliku većinu proizvoda od ljekovitog i aromatičnog bilja nije dokazana učinkovitost, sigurnost te kvaliteta, budući da se uglavnom radi o samoniklim vrstama neprovjerenog, odnosno neistraženog te varijabilnog kemijskog sastava.
Kopriva (lat. Urtica dioica L.; engl. stinging nettle) je multifunkcionalna samonikla vrsta, cijenjena u farmakološkom smislu, u kozmetičkoj industriji, ekološkoj poljoprivredi (biognojivo ili bioinsekticid), koristi se kao izvor prirodne boje, a sve više i kao prehrambena namirnica u kulinarstvu. Ako se kosi mlada kopriva prije nego procvate, konzumira se kao povrće i priprema poput špinata, krem juha, variva i slično.
Od vrijednih minerala, ističe se količinom željeza te ostalim fitonutrijentima, izraženog antoksidativnog djelovanja ključnih u održavanju ljudskog zdravlja. Unatrag nekoliko godina proživljava svojevrsnu renesansu te su sve učestalija istraživanja s koprivom. Međutim, dugi je niz godina bila neopravdano zapostavljena. Uglavnom je percipirana kao nepoželjni korov, vjerojatno uslijed neznanja o mogućnosti njene široke primjene te konzumacije kao povrtne namirnice, a vjerojatno i uslijed neugodnog pečenja koje uzrokuje na koži.
Iako raste samoniklo i lako se nalazi na prirodnom staništu, za medicinske i posebice prehrambene svrhe preporuka je koristiti kultiviranu koprivu. Naime, između samoniklih i kultiviranih biljaka postoje razlike u kemijskom sastavu koje mogu utjecati na njihov terapijski učinak te nutritivnu kvalitetu i u konačnici na zdravlje. Kopriva kao nitrofilna biljna vrsta ima preferenciju rasti na staništima koja obiluju dušikom, važnim biogenim elementom u rastu i razvoju biljaka.
Međutim, kod ove skupine biljaka (u koju se ubraja i primjerice špinat) treba biti na oprezu. Kod nitrofilnih vrsta dušik, ako je dostupan u prevelikim količinama, može rezultirati akumulacijom potencijalno štetnih spojeva nitrata. Kao rješenje ovog problema navodi se kontrolirani uzgoj, odnosno kultivacija samoniklih vrsta.
Agrotehničkim mjerama tijekom različitih fenofaza može se utjecati na sintezu i akumulaciju specijaliziranih metabolita, kao i nutritivnu kvalitetu proizvoda, a tu u prvom redu treba istaknuti gnojidbu. Pravilna i uravnotežena gnojidba ističe se kao važna agrotehnička mjera, važna za ostvarivanje željenih prinosa i kvalitete namirnice.
Suvremene tehnike uzgoja
Sve veći izazov u uzgoju brojnih vrsta predstavljaju klimatske promjene (nestašica vode, globalno zatopljenje …) kojima sve više svjedočimo. Upravo ti problemi potenciraju probleme uzgoja na otvorenom. Stoga je nužan zaokret trenutne proizvodnje bilja te implementacija suvremenijih metoda, kao što su hidroponske tehnike uzgoja u zaštićenom prostoru. Suvremene tehnike uzgoja pokazuju niz prednosti kao što su: dobro gospodarenje prirodnim resursima, odnosno racionalna potrošnja vode, racionalna i uravnotežena upotreba gnojiva te kontrola abiotskih čimbenika zraka (temperatura, relativna vlaga zraka …) i hranive otopine (kiselost, elektroprovodljivost, količina kisika i sl).
Takvim kontroliranim korištenjem vode i hraniva postiže se ubrzani rast biljaka, ranija košnja, mogućnost višekratne košnje. Samim time postiže se i veći prinos, a može se upravljati i nutritivnom kvalitetom sirovine. Osim toga, kako nema gubitka i ispiranja hraniva iz rizosfere takve tehnike uzgoja prikladne su za ekološki osjetljiva područja. Kao veliku prednost hidroponskog uzgoja u zaštićenim prostorima treba istaknuti mogućnost uzgoja na neadekvatnim tlima, berba/košnja čistog finalnog proizvoda bez primjesa tla, zatim uzgoj u doba godine kad to na otvorenom polju nije moguće.
Plutajući hidropon
Unatrag nekoliko godina znanstvenici sa Sveučilišta u Zagrebu na Agronomskom fakultetu su proveli nekoliko istraživanja o mogućnosti uzgoja koprive hidroponskom tehnikom plutajući hidropon. (engl. Floating.).
Osnovni elementi ovog sustava uzgoja su bazeni ispunjeni hranivom otopinom prema potrebi uzgajane kulture. Zatim polistirenski kontejneri u čije se proreze provodi sjetva sjemena.
Kao supstrat se obično koristi inertni supstrat perlit koji ima dobar kapacitet za vodu i zrak i služi kao potporanj budućoj biljci. Dovoljnu količinu kisika za rast podzemnog i nadzemnog dijela koprive osiguravaju pumpe koje služe za aeraciju hranive otopine. Ovim sustavom uzgoja moguće je postići i nekoliko košnji godišnje.
Bez obzira na veliki potencijal, svježa pakirana kopriva ispitane kvalitete još uvijek nije dostupna na tržištu, a svrha uzgoja koprive suvremenim hidroponskim tehnikama je upravo dobivanje gotovog proizvoda ujednačenog kemijskog sastava uz visok i ujednačen prinos.
