Posljednjih sezona sve je više upita o mjerama kontrole zemljišnih štetnika životinjskog podrijetla u povrtnjacima. Među njima ma bilježimo i prekomjerne populacije odraslih oblika, i ličinki različitih vrsta kukaca. Zbog ekotoksikoloških razloga, u vremenu od 2007. do 2020. dostupne djelatne tvari za suzbijanje poljoprivrednih štetnika (zoocidi) u našoj su zemlji smanjene 32,9 %.

Zbog navedenog, zadnjih godina ekološki prihvatljive metode i postupci postaju dominantne mjere kontrole zemljišnih štetnika u povrtnjacima. Takve mjere daju rezultata samo ako se koriste preventivno, prije uočenih šteta, pa već prije sjetve i sadnje povrtnjaka valja razmišljati o njihovoj kontroli. Zemljišni štetnici se ubrajaju među najvažnije štetnike mnogih vrsta povrća. Metode njihova suzbijanja su zajedničke, a najveće štete bilježimo od grčica hrušta, žičnjaka, sovica pozemljuša, dok se rjeđe pojavljuje još rovac i ličinke komara.

Klisnjaci ili žičnjaci (Elateridae), ubrajamo ih među važnije štetne organizme u “okopavinama” i brojnim povrtnim kulturama. Odrasli klisnjak je kornjaš tamnije boje, duguljasta tijela, velik 7-11 mm. Kad padne na leđa može skočiti (klisnuti) natrag na noge. Važnije vrste ubrajamo u rod Agriotes. Njihove ličinke se nazivaju žičnjacima (“drotarima”), zbog uskog i tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, narančasto-žute ili bakrene boje.

Najbrojniji su u zapadnim dijelovima naše zemlje uz riječne doline. Odgovaraju im kisela tla, a tijekom sušnih sezona bilježimo njihovu pojačanu štetnost. Odrasli klisnjaci se zadržavaju na biljnim cvjetovima i ne prave štetu. Privlače ih gusto obrasle površine (livade i pašnjaci, lucerišta i djetelišta, neobrađena a zakorovljena zemljišta, ali i strne žitarice). Na takvim površinama odlažu jaja u tlo te 15-30 dana nakon toga izlaze ličinke koje cijeli život provode u tlu (razvoj ličinki traje 2-4 godine). Na napadnutim površinama ti štetnici izgrizaju sjeme ili klice u tlu, stoga biljke ne niču, a sklop je prorijeđen.

Važnost pregleda zemljišta prije sjetve!

Najbolje je zemljište prije sadnje (sjetve) povrća pregledati na zemljišne štetnike. Kopaju se jame 25 x 25 cm na težim tlima, odnosno 50 x 50 na laganijem zemljištu. Dubina jama je 20-25 cm, odnosno jedna duljina lopate. Sva zemlja se izbacuje na rasprostrtu foliju, rukama drobi i pregledava. Sve pronađene štetnike (ličinke, kukce) je potrebo skupiti i dati na pregled stručnoj osobi. Broj nađenih štetnika se množi sa 16 za jame 25 x 25 cm. Odnosno, ako su jame 50 x 50 cm tada se broj nađenih štetnika množi s 4.

Dobiveni rezultat se dijeli sa brojem iskopanih jama, te na taj način možemo procijeniti kritičnu brojnost zemljišnih štetnika na m². Već nekoliko ličinki/m² (1-3) može u sušnim godinama izazvati ekonomske štete. Procjena potrebe njihova suzbijanja može se donijeti prema pojavi i štetama iz prethodne sezone. U integriranoj proizvodnji povrća preventivna primjena zemljišnih insekticida za tretiranje tla je dopuštena isključivo u trake, uz ograničenja u plodoredu. Stoga je suzbijanje zemljišnih štetnika još od 2013. sezone u Republici Hrvatskoj vrlo ograničeno, a može se izvoditi samo posebnom opremom uz sadilice – deponatorima za primjenu granuliranih insekticida u trake.

Za uspješno suzbijanje najčešćih zemljišnih štetnika, dopušten je samo jedan kemijski insekticid sa značajnim ograničenjima u plodoredu i primjeni. Stoga na malim povrtnim površinama i ekološkoj proizvodnji preporučujemo prihvatljive mjere zaštite primjenom mikrobioloških pripravka ili biljnih ekstrakta sa zeolitom

Tablica 1. Granulirani insekticid za tretiranje tla dopušteni u našoj zemlji s ograničenjima pri uzgoju povrća protiv zemljišnih štetnika (za “profesionalnu primjenu”)

PripravakDjelatna tvarDoza ili količinaKarenca
Sintetski piretroidi
  Force EVO G*  teflutrin12-20 kg/ha (žičnjaci, grčice hrušta, gusjenice pozemljuša, ličinke muha i dr.)  K=OVP
*primjena u redove za vrijeme sadnje (sjetve) pomoću depozitora za granulirane insekticide. U etiketi su navedene vrste povrća u kojima je registrirana primjena. Dozvoljeno je jedno tretiranje u sezoni vegetacije. Karenca je ograničena vremenom primjene (OVP).

Za suzbijanje opisanih nametnika na našem tržištu dopuštenje za primjenu ima samo jedan zemljišni granulirani insekticid teflutrin (Force EVO G). (vidi Tablicu 1.). Smije se koristiti samo na propisan način, ne širom tretiranjem cijelog zemljišta, već isključivo u trake prilikom sjetve ili sadnje. Očito je da registrirano kemijsko sredstvo za “profesionalnu primjenu” navedeno u Tablici 1. nije moguće koristiti na manjim površinama u povrtnom plodoredu. Stoga u ekološkoj proizvodnji povrća (ali također za vlastite potrebe gospodarstva) preporučujemo biološke mjere zaštite protiv zemljišnih štetnika primjenom nekih mikrobioloških i botaničkih (biljnih) pripravaka (vidi Tablicu 2.).

Tablica 2. Mogućnosti ekološki prihvatljivih mjera zaštite povrća od pojedinih zemljišnih štetnika primjenom nekih mikrobioloških pripravka i biljnih ekstrakta*

**Ime pripravkaSastav proizvodaPrimjena
ArtisArthrobotrys oligospora A01prskanje tla 10-15 g/100 m² ili 0,1 %
BioAct PrimePaecilomyces lilacinus750 ml/ha sustavom navodnjavanja
Delumbri Limaxekstrakti biljaka i biljnih ulja5-15 lit./ha zalijevanjem ili navodnjavanjem (“kap po kap”)
NemastarSteinernema carpocapsaezalijevanje tla propisanom otopinom
SoilTonic“Gbiljni ekstrakti i zeolit15 kg/ha (prije sadnje)
*prije primjene pripravka navedenih u tablici pročitati uputa i ograničenja (npr. kod prskanja mikrobiološkim proizvodom u prskalici ne smije biti ostataka od kemijskih fungicida). **Navedene pripravke na našem tržištu zastupaju “Agrimatco”, “BIOinput”, “Bayer”, “Pro-Eco” i “Stockton”.

Na osnovi hiperparazitske gljive Arthrobotrys oligospora (“Artis”) moguće je tretirati zemljište prije sadnje. I to u količini 1,5-3 kg/ha ili otopinu maksimalne koncentracije 1 %. Nakon primjene potrebno je plitko površinski unijeti u tlo (smanjuje pojavu svih oblika štetnika koji prezimljuju u tlu). Moguće je preventivno koristiti biološki pripravak “Nemastar” na osnovi korisnih nematoda Steinernema carpocapsae (suzbija rovca, gusjenice sovica i livadnog komara) (tretiranje zemljišta zalijevanjem). Primjena nekih tekućih ili granuliranih biljnih ekstrakta (npr. (npr. Delumbri Limax) i zeolita (npr. SoilTonic G)(15 kg/ha) smanjuje populaciju zemljišnih štetnika.

Gomolj krumpira oštećen ličinkama klisnjaka (žičnjaka)

Klisnjaci (žičnjaci) se češće pojavljuju na zakorovljenim i kiselim parcelama. Popravak reakcije zemljišta (pH vrijednosti) vapnenim materijalima također je jedna od mjera zaštite (oprez: ne obavljati kalcizaciju zemljišta neposredno prije sadnje gomolja i ne povećavati pH vrijednost >6,0 jer se tada razvija gljivična bolest krastavost krumpira)! Tijekom suše dobro je krumpir i drugo povrće pravilno zalijevati. Biljke koje odbijaju klisnjake su primjerice repica, heljda, neven ili dalija. Mogu se koristiti za “zelenu gnojidbu” prije uzgoja krumpira (npr. repica i heljda). Neven je i dalje moguće posijati neposredno uz gredice krumpira ili druge vrste povrća koje napadaju žičnjaci.

Prethodni članakProgram potpore proizvođačima sjemenskog kukuruza
Sljedeći članakPorast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u 2021.
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.