Žičnjaci su jedni od najznačajnijih zemljišnih štetnika. Polifagni su pa napadaju ratarske kulture rijetkog sklopa, povrće te brojne druge kulture i korove.

Radi se o ličinkama kornjaša koje zbog zlatnosmeđe boje sliče komadiću mjedene žice. Tijelo im je izduženo i čvrsto, a narastu do 2-4 cm. Žive u tlu i hrane se korijenjem biljaka i sjemenkama.

Razvoj i štete

Njihov razvoj do odrasle jedinke traje nekoliko godina (tri do pet, ovisno o vrsti) pa ličinke štete čine tijekom cijelog tog razdoblja na svim kulturama koje se uzgajaju na istoj parceli.

Odrasle jedinke (klisnjaci) hrane se polenom te ne čine značajne štete. Ženke obično polažu jajašca u lipnju i srpnju, koja se izlegnu otprilike mjesec dana kasnije. Ličinke (žičnjaci) najaktivnije se hrane u rujnu i listopadu (pred prezimljenje) i ponovno od ožujka do svibnja. Ovisno o vrsti, prezimljuju ličinke i odrasli, ili samo ličinke, spuštajući se dublje u tlo. Dubina tla na kojoj se žičnjaci nalaze tijekom godine ovisi o temperaturi i vlazi tla. U nepovoljnim uvjetima (zima, ljeto) povlače se dublje u tlo, a u povoljnim uvjetima nalazimo ih bliže površini tla, do 30-ak cm dubine, kad se aktivno hrane i čine štete.

Najveće štete žičnjaci čine u proljeće nakon sjetve, kad oštećuju sjemenke, pregrizaju klicu i korijenje tek izniklih biljaka. Uslijed napada mlade biljčice niti ne niču, a ostale biljke zaostaju u rastu i razvoju, propadaju, te može doći do pojave plješina na polju. Štete su ponekad tolike da se napadnute površine moraju presijati. Posebice su štetni pri niskoj vlazi u tlu, jer nedostatak vlage nadomještaju povećanom ishranom. Korištenje herbicida dodatno povećava njihovu štetnost jer se uklanjanjem korova uklanja i izvor hrane za žičnjake, koji se onda koncentriraju na kulturnu biljku. U jesen mogu oštetiti gomolje krumpira i šećernu repu.

Iako slovi kao kultura koja ima malo štetnika, zadnjih godina zabilježene su značajne štete i na batatu. Korijen batata vadi se od kolovoza do listopada (ovisno o sorti, vremenu sadnje i klimi) te je upravo u tom razdoblju uočen jak napad žičnjaka. Kasni napad žičnjaka događa se zbog vertikalne migracije ličinki koje iz dubljih slojeva migriraju prema korijenju radi ishrane. Žičnjaci ishranom na batatu pričinjavaju uske hodnike te se ubušuju do sredine korijena, koji trune i gubi tržišnu vrijednost

   Mjere suzbijanja

S obzirom da žičnjaci štete rade u tlu, nemoguće je provesti bilo kakvu kurativnu mjeru suzbijanja nakon što se napad uoči. Zato se za suzbijanje žičnjaka nakon pozitivne prognoze napada primjenjuju preventivne mjere (primjena insekticida prije sjetve ili zajedno sa sjetvom).

Donošenje odluke o potrebi suzbijanja žičnjaka temelji se na poznavanju visine zaraze, odnosno praga odluke, te je poznavanje povijesti parcele ključno za prognozu pojave.

Prognoza je nužna kako bi se izbjegle neočekivane štete na poljima s visokom zarazom ili kako bi se izbjegla nepotrebna uporaba insekticida na poljima gdje je zaraza ispod ekonomskog praga.

Brojnost ili visina zaraze žičnjacima može se utvrditi različitim metodama. Najčešća metoda je pregled tla, a ostalim pouzdanim metodama smatraju se ukopavanje zrnatih mamaca pod foliju i uzorkovanje tla sondom.

Pregled tla

Pregled tla se obavlja početkom jeseni ili tijekom rujna i listopada, no može se obaviti i početkom proljeća. Važno je da se napravi prije sjetve ili sadnje kulture. Pri pregledu tla kopaju se jame 25 x 25 cm na težim tlima, odnosno 50 x 50 cm na lakšim tlima. Dubina jame kod proljetnog pregleda je 20 do 25 cm, a pri jesenskom pregledu dubina je nešto veća (30 cm), jer se žičnjaci u jesen spuštaju u dublje slojeve tla. Broj jama ovisi o veličini parcele. Preporuča se za male parcele iskopati najmanje 5-8 jama, za parcele od 1-5 ha 8-10 jama, za parcele od 5-10 ha 10-15 jama, za parcele od 10-50 ha treba prosječno 0,5-1,5 jama po ha, a za parcele veće od 50 ha 0,25-0,5 jama po ha. Raspored jama mora biti pravilan na čitavoj površini.

 class=
Jama veličine 25 x 25 x 25 cm

Sadržaj tla iz jame stavi se na plastičnu foliju, dobro usitni rukama do grudica manjih od jednog cm i pregledava. Ako se pregledavaju jame 25 x 25 cm, ukupan broj pronađenih žičnjaka množi se sa 16, a kod većih jama broj se množi s četiri te se dobiveni umnožak dijeli s brojem pregledanih jama na parceli kako bi se dobio broj žičnjaka po m2. Iako je ova metoda fizički dosta zahtjevna, vrlo je važno izvršiti temeljiti pregled usitnjenog tla i same jame, budući nalaz samo jednog žičnjaka u jami znači zarazu od 16 ličinki po 1 m2.

Prije početka široke primjene herbicida u kukuruzu, pragom odluke na lakim tlima smatrano je 15-30 žičnjaka po m2, odnosno 10-20 na težim tlima. Danas se kao prag odluke za većinu ratarskih kultura smatra 3-5 žičnjaka po m2 u našim vlažnijim (zapadnijim), odnosno 1-3 žičnjaka po m2 u sušim (istočnijim) područjima. Za kulture gustog sklopa prag odluke je 25 žičnjaka po m2 u vlažnijim i 15 u sušim područjima, a na zakorovljenim ili navodnjavanim površinama brojke su još veće.

Žičnjaci kao zemljišni štetnici prirodno obitavaju i u tlu livada pa te površine treba izbjegavati za sjetvu ili sadnju povrća. Prije sjetve ratarskih kultura, osobito u krajevima gdje se žičnjaci redovito pojavljuju, poželjno je obaviti pregled zemljišta, kopanjem jama i pregledom iskopane zemlje. U praksi se brojnost žičnjaka u tlu često ne utvrđuje te proizvođači zaštitu rade „za svaki slučaj“, a ne na temelju stvarne potrebe. Međutim, troškovi proizvoljnog suzbijanja „na pamet“ često su veći nego gubitci u prinosu. Neutemeljenim suzbijanjem također se nepotrebno zagađuje tlo, a može naštetiti i korisnim organizmima.

S 1. ožujkom 2021.g. za suzbijanje žičnjaka registrirano je 9 insekticida: CRUISER 70 WS, CRUISER FS 350, FORCE 1,5 G, FORCE 20 CS, GAUCHO FS 600 ROT, PONCHO FS 600 ROT, MAXIM TOP, FORCE EVO, TRIKA EXPERT. Detaljnije informacije o primjeni navedenih insekticida mogu se naći na tražilici Ministarstva poljoprivrede: https://fis.mps.hr/trazilicaszb/

Osim kemijskih, postoje brojne agrotehničke mjere koje mogu smanjiti populaciju žičnjaka (plodored, navodnjavanje, intenzivna obrada tla, lovne biljke, ranije vađenje korijenja). Međutim, zbog velikog broja biljaka domaćina, dugog životnog vijeka žičnjaka te njihovih migracija u tlu, učinkovitost spomenutih mjera je slaba. Iz tog razloga, važno je pregledom tla na jednostavan način utvrditi brojnost žičnjaka na svakoj parceli i sa sigurnošću odrediti postoji li ili ne potreba za njihovim kemijskim suzbijanjem.

Autori: doc. dr. sc. Maja Čačija i doc. dr. sc. Darija Lemić