Ljubiteljima korjenastog povrća vjerojatno nikada neće dosaditi mrkva, cikla ili rotkvica, ali postoje i manje poznate, neobične vrste korjenastog povrća vrijedne uzgoja. Na primjer, crni korijen i bijeli korijen.

Iako se ne nalaze često u povrtnjacima, ove dvije vrste su iznimno lagane za uzgoj i čine dobrodošlu promjenu uobičajenom povrću. Crni i bijeli korijen potječu sa Sredozemlja i stoga im odgovara mnogo sunca kako bi proizvele hranjive i ukusne korijene.

Crni korijen

Crni korijen, ili španjolski zmijak (Scorzonera hispanica) pripada porodici glavočika i naraste od 50-100 cm. Cvjeta u lipnju i srpnju, a cvjetovi koji su na vrhovima grana žute su boje. Ranije se uzgajao kao jednoipolgodišnja ili dvogodišnja biljka. Danas se više uzgaja kao jednogodišnja kultura, najviše u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj, a izvan Europe je gotovo nepoznata biljka. Koristi se u salatama, varivima, mariniran, a može se i zamrzavati. Po ukusu je sličan šparogi, a po hranjivim vrijednostima krumpiru.

Kultivirani oblik crnog korijena najvjerojatnije je do nas stigao iz Španjolske. Budući da dobro podnosi niske temperature, može prezimiti u vrtu, a kad se uzgaja kao dvogodišnja kultura, u prvoj godini formira lisnu rozetu, dok u drugoj cvjetno razgranato stablo. Zadebljali korijen s tupim vrhom dugačak je 20-30 cm i promjer iznosi 3-4 cm, crne boje kore, dok je središnji dio bijel, ali na zraku posmeđi.

Sije se izravno na gredice, u proljeće u ožujku ili travnju, kad temperature dosegnu prosječnu vrijednost od 12 ⁰C.  Ako se sije prerano, može se dogoditi da može se sijati i u srpnju, pa ostaviti da prezimi u vrtu, a vadi se u proljeće. Traži najkvalitetnije tlo, humusno ilovasto, ili pjeskovito močvarno tlo koje mora biti dobro pognojeno. Razmak u redu je oko 15 cm, a između redova oko 40 cm. Sjemenke se pokrivaju s oko 3-5 cm komposta, koji se potom treba dobro natopiti vodom. Treba spomenuti da sjemenke brzo gube klijavost, a potrebna količina sjemena za 10 m² je 10-12 grama. Vrijeme klijanja je od 16-21 dan.

Na početku vegetacije, nakon nicanja, sporije raste, pa se gredice trebaju češće plijeviti od korova. Berba se obavlja od sredine listopada, ovisno o razdoblju sjetve, a tehnološku zrelost korijen dostiže nakon 7 do 8 mjeseci, kad teži od 150-200 grama. Korijen je dosta krhak, pa se pri berbi treba paziti da se korijen ne prelomi, jer tad brzo gubi na svježini.

Crni korijen dobro uspijeva i na mjestima u laganoj sjeni, a po zahtjevima je najsličniji mrkvi. Uz poštivanje pravila plodoreda, posebno se mora paziti da se ne uzgaja poslije rajčica.Optimalna pH vrijednost tla iznosi od 6,5-7,5, a od hranjiva traži više kalija, pa se prihranjuje s 150-200 kg/ha kalija, 50-75 kg/ha dušika i 20-40 kg/ha fosfora. Zabilježeni prinosi dostižu 8t/ha.

Crni korijen ima malu kalorijsku vrijednost, a sadrži značajne količine limunske i jabučne kiseline, vitamine C, B1, B2, kao i inulin, pa se preporučuje i dijabetičarima. Koristi se kod bubrežnih bolesti i bolesti prostate, a čaj od crnog korijena djelotvoran je protiv bronhitisa.

Bijeli korijen

Bijeli korijen (Tragopogon porrifolius), poznat i kao lukasta kozja brada, kozobrad, kozlac, zurovet, dvogodišnja je zeljasta biljka koja raste samonikla po poljima i na plodnim tlima.

Obično raste u dobro dreniranim tlima i može doseći visinu 80 cm do 1 metar. Bijeli korijen zahtijeva jaku, izravnu sunčevu svjetlost za optimalan rast. Zahtijeva rahlo, duboko tlo koje je bogato organskom tvari. Tlo mora biti rahlo i obrađeno do dubine od 20-30 cm kako bi se korijenje nesmetano razvijalo. Najbolje uspijeva u dobro dreniranom, pjeskovitom ili laganom ilovastom tlu s blago kiselim pH (6,0-6,8).

Posijte sjeme izravno u tlo u rano proljeće. Uvjerite se da je tlo dobro drenirano i održavajte ga vlažnim dok sjeme ne proklija. Sadnice prorijedite kako biste svakoj biljci omogućili dovoljno prostora za rast. Dok rastu, povremeno dodajte kompost oko sadnica kao malč i izvor hranjivih tvari.

Redovito zalijevajte kada se tlo djelomično prosuši, no pazeći da ne postane natopljeno vodom.

Bijeli korijen obično je spreman za berbu oko 120 do 180 dana nakon sjetve. Berbu je najbolje obaviti u kasnu jesen ili ranu zimu, nakon prvog mraza, jer to može poboljšati okus korijena. U berbi pažljivo otkopajte biljku kako biste izbjegli oštećenje dugog, tankog korijenja. Korijenje treba oprati i čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Može se ostaviti u tlu i brati po potrebi tijekom cijele zime, pod uvjetom da tlo nije smrznuto.

Svi mladi dijelovi bijelog korijena su jestivi i ukusni, ugodnog slatkog okusa. Korijen se koristi i za variva, a mladi listovi koji su glavni sastojak mišancije, beru se prije nego što biljka procvjeta. Cijela biljka je ljekovita, posebno korijen, koji je bogat inulinom, pa je korisna namirnica u dijabetičkoj prehrani.

Prethodni članakNajbolje rakije, likeri i ginovi 6. CROSPIRITA
Sljedeći članakKlivija – zanemareni dragulj među sobnim biljem
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.