Tijekom zimskih mjeseci ljubitelji salate imaju velik izbor varijeteta i sorti koji su im na raspolaganju. Salata je jednogodišnja povrtna vrsta kratke vegetacije koja pospješuje apetit i probavu (zbog prisutnosti limunske kiseline i specifičnih tvari koje joj daju gorki okus) i u prehrani se uglavnom upotrebljava bez termičke obrade, odnosno svježe pripremljena kao samostalna ili miješana salata.
Asortiman salata danas je vrlo velik, a paleta boja listova varira od svijetlozelene do tamnocrvene.
Prema obliku i strukturi lišća formiralo se nekoliko varijeteta salate:
- Salata glavatica (Lactuca sativa var. capitata)
- Lisnata salata (Lactuca sativa var. crispa)
- Dugolisna; rimska salata (Lactuca sativa var. romana)
Salata glavatica – ovaj varijetet tijekom vegetacije stvara više ili manje čvrstu glavicu u kojoj se vanjski listovi preklapaju, a unutarnji nastavljaju rasti unutar glavice. Unutar ovog varijeteta postoje dva tipa: maslenke (puterice) i kristalke (ledenke). Maslenke razvijaju glatko lišće, cijelog ruba, sjajne zelene boje. Listovi su nježni mekani i sočni te stoga nakon berbe brzo gube vodu, zbog čega sorte ovog tipa nisu prikladne za duži transport i čuvanje.
Zimski tipovi za proizvodnju u zaštićenom prostoru razvijaju glavicu mase 150 do 200 g. Kristalke imaju veću glavicu (mase do 500 g) naboranog lišća s nazubljenim rubom i izraženim lisnim žilama svjetlije zelene boje. Listovi u glavici su čvrsti, ali krhki. Boja može varirati od tamnozelene do žutozelene, a rubovi kod nekih sorti mogu biti crvenkasti. Bolje podnose transport i imaju dužu održivost na prodajnom mjestu nego maslenke.
Batavia tip – prema morfološkim svojstvima je između maslenki i kristalki, ali bliže kristalkama. Listovi su im manje naborani i nazubljeni, a glavica je nešto manja i rahlija. Novije sorte razvijaju velike i ujednačene rozete mase oko 500 g i vrlo su prihvaćene kod proizvođača zbog prodaje na komad. Uglavnom se koriste u ljetnoj proizvodnji zbog otpornosti na procvjetavanje.
Sve je više zastupljen na našem tržištu i „iceberg“ tip salate glavatice kod koje listovi formiraju zbijene, kompaktne i dobro ispunjene glavice. Ovaj je tip salate prikladan za preradu, odnosno rezanje i pakiranje za upotrebu u restoranima.
Lisnata salata – biljke ne stvaraju glavicu nego veliku rozetu s mnogo glatkih ili naboranih listova, od zelene do smeđe-crvene boje. Razlikuju se sorte kod kojih se reže cijela rozeta i sorte kod kojih se beru pojedinačni listovi. Kod nas su najpoznatije sorte tzv. hrastov list.
Sorte lisnate salate na skraćenoj stabljici formiraju rozetu čiji se listovi ne preklapaju kao kod glavatice. Razlikuju se prema tipu (Lollo zelena ili Lollo Bionda, Lollo crvena ili Lollo Rossa te crveni i zeleni hrastov list) i boji lišća koja može varirati od svijetlozelene do tamnocrvene boje.
Rimska salata (dugolisna) kod nas nije raširena, ali se često može naći u mediteranskim zemljama. Biljke stvaraju uspravnu rozetu izduženog cijelog lišća, s jače izraženom srednjom žilom. Vanjski listovi su zeleni, a unutarnji žućkasti. Rozeta može biti teška do 750 g. Otporna je na visoke temperature i sporije prorasta.
Općenito, ponuda na tržištu salate se kontinuirano mijenja. I dok su se prije deset do petnaest godina na našem tržištu najčešće uzgajale sorte salate glavatice, danas prevladava Batavia tip, otvorenog ili poluotvorenog tipa rozete.
Kultivari za zaštićene prostore namijenjeni su za jesenski, zimski i rani proljetni uzgoj, ovisno o sposobnosti da u uvjetima kraćeg dana i slabijeg osvjetljenja rastu i razvijaju glavicu. Kultivari za grijane i negrijane plastenike trebaju imati veću otpornost na velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura i višu relativnu vlagu zraka, uz otpornost na rubnu palež.
Moguća 2 do 3 usjeva tijekom zime
Različite su mogućnosti izbora rokova sjetve i sadnje salate u zaštićenim prostorima (tablica 1). To najviše ovisi o završetku uzgoja prethodne kulture i planirane sadnje sljedeće.
Manje potrebe za toplinom i kratka vegetacija od sadnje do tehnološke zrelosti omogućuje uzgoj 2 do 3 usjeva salate tijekom jeseni, zime i ranog proljeća u istom objektu ovisno o ekološkim uvjetima područja i mogućnosti grijanja. U negrijanim plastenicima i tunelima obično se uzgajaju jesenski i zimski usjevi. Za ove posljednje najviše se koriste ozimi kultivari, koji i na otvorenom dobro prezimljuju, ali se u zaštićenom prostoru ipak za toplijih dana bolje razvijaju i stignu za berbu ranije nego na otvorenom.
Tablica 1. Rokovi uzgoja u zaštićenom prostoruRok uzgoja Sjetva Sadnja Berba Jesenski 10.8. – 10.9. 1.9. – 30.9. 5.10. – 20.11. Zimski (bez grijanja) 10.9. – 25.9. 10.10. – 30.10. 15.11 – 10.12. Zimski (s grijanjem) 10.10. – 20.10. 15.11. – 1.12. 15.2. – 10.3. Ranoproljetni (bez grijanja) 5.11. – 20.11. 15.12. – 5.1. 1.2. – 15.3. Ranoproljetni (s grijanjem) 1.12. – 15.12. 15.12. – 5.1. 1.4. – 20.4.
Vrijeme berbe se ne može točno planirati, jer najviše ovisi o klimatskim uvjetima tijekom zime, što naročito vrijedi za kontinentalno područje. Zbog što boljeg korištenja zaštićenog prostora presadnice salate moraju biti bolje razvijene nego za uzgoj na otvorenom. Presadnica treba imati 4 do 5 pravih listova i biti visine do 10 cm. Važno da budu što ujednačenije, čime se osigurava jednolični razvoj kasnije i mogućnost jednokratne berbe. Pri uzgoju presadnica u zaštićenim prostorima se do nicanja kroz 3 dana održava temperatura na 20 °C, a nakon nicanja snizi na 10 do 15 °C. Kroz cijelo vrijeme uzgoja potrebno je održavati potrebnu vlagu. Ovisno o uvjetima temperature i svjetlosti proizvodnja presadnica salate traje 20 do 70 dana.
Sadnja
Iza kultura duže vegetacije rajčice, paprike ili krastavaca, koje su gnojene organskim gnojivima u tlu obično ostaje dosta humusa. Analizom tla najbolje je ustanoviti što još nedostaje i dodati mineralno gnojivo. Gnojiva treba dobro izmiješati s tlom do dubine od 25 cm, a prije sadnje tlo dobro izravnati i osigurati finu mrvičastu strukturu.
Uz dovoljno vlage, temperatura tla za sadnju salate treba biti najmanje 8 °C. Sadi se tako, da najviše dvije trećine grude supstrata bude u tlu, a gornja površina iznad razine tla, što je neophodna preventivna mjera protiv bolesti korijenovog vrata. Ovisno o kultivaru i vremenu sadnje sadi se 16 do 20 biljaka/m2, (25 x 25 ili 22,5 x 22,5 cm). Kultivari iz grupe kristalki i lisnatih salata sade se 9 do 12 biljaka/m2. Ovisno o širini objekta ili lađe nakon svakih 5 do 7 redova ostavlja se prohod od oko 50 cm za mjere njege i zaštite.
Potrebe vode
Može se dogoditi da se u vedrim noćima zimi ili u rano proljeće na površini lišća pojave kristali leda. Ujutro se u plasteniku naglo diže temperatura, što može oštetiti salatu tako da treba odmah maksimalno zračiti bez obzira na vanjsku temperaturu.
Odmah nakon sadnje salata se navodnjava s 5 do 10 L vode po m2, da površina bude stalno vlažna dok korijen ne proraste u tlo. Tijekom vegetacije za normalni rast potrebne su dnevne temperature od 8 do 16 °C i noćne između 4 i 10 °C. U zaštićenim prostorima bez grijanja to nije uvijek moguće.
Najčešće se koriste sustavi za navodnjavanje kapanjem, čije se cijevi postavljaju na gredice, ispod crne PE-folije. Biljke se sade u prethodno napravljene otvore, ili se otvaraju paralelno sa sadnjom. Navodnjava se sa 15 do 20 L/m2, a po potrebi istovremeno prihranjuje s NPK gnojivom s mikroelementima. Suzbijanje bolesti plamenjače i sive plijesni redovna je mjera uz primjenu sredstava kratke karence. Salata glavatica se bere jednokratno ili višekratno kad glavica postigne veličinu svojstvenu kultivaru, kad unutrašnji listovi dobro ispune glavicu te ona postigne određenu čvrstoću. Reže se nožem iznad površine tla s 3 do 4 lista rozete. Ostali se listovi odmah odstranjuju i iznose izvan zaštićenog prostora. Lisnata salata se bere kada rozeta postigne željenu veličinu i masu sa što većim brojem listova koji čvrsto priležu jedan uz drugog u sredini rozete. Prinosi salate iz zaštićenih prostora (2,5 do 4,0 (5,0) kg/m2) ovise o postignutoj prosječnoj masi glavice, koja može biti od 100 do 500 g i veća, što opet ovisi o kultivaru, sezoni uzgoja i razmaku sadnje.
