Koje lisnato povrće se najviše isplati uzgajati kroz godinu?

U Hrvatskoj je moguć uzgoj različitog vrsta povrća, čime doprinose povoljni klimatski uvjeti i mogućnost uzgoja u mediteranskom i kontinentalnom dijelu. Mediteranska klima doprinosi uzgoju povrća poput rajčice, paprike, krastavaca i tikvica, dok kontinentalni dijelovi zemlje pogoduju proizvodnji kupusa, mrkve, krumpira i luka.

U EU-27, ima oko 1,9 milijuna hektara površina pod povrćem u 2022. godini (EUROSTAT). Najviše površina pod povrćem i najveća proizvodnja povrća je u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj. Najmanji broj površina pod povrćem je na Malti, u Luksemburgu i Estoniji. Hrvatska je po površinama na 20. mjestom od 27 zemalja članica, a s obzirom na proizvodnju na 19. mjestu.

Proizvodnja lisnatog povrća je četvrtina proizvodnje sveg povrća u RH

Održiva poljoprivreda općenito, pa i održiva proizvodnja povrća postaje sve važnija, a prelazak na ekološku proizvodnju, briga za okoliš i isticanje proizvoda s ekološkom oznakom potiču se među poljoprivrednicima kako bi se istaknula i osigurala kvaliteta proizvoda. Kao i svako tržište, i tržište povrća se suočava s izazovima poput klimatskih promjena, većeg broja prirodnih nepogoda, promjena u međunarodnoj trgovini, tehnološkim napretkom, promjenom cijena, nedostatkom radne snage. Kao nedostaci proizvodnje povrća mogu se navesti mala poljoprivredna gospodarstva, koje posljedično imaju male količine povrća za tržište, rascjepkanost poljoprivrednih površina, mali broj zadruga i/ili proizvođačkih organizacija.

Hrvatska samodostatnost povrća je niska, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, samodostatnost povrćem je manja od 50 %. Najveća, ali nedovoljna samodostatnost vidljiva je kod kupusa (84,57 %) i krastavaca (76,99 %). Povrće se ukupno proizvodilo na 9.572 hektara u 2022. godini, a povrtnjaci koji se odnose na uzgoj povrća za pretežno vlastite potrebe na 1.691 ha ili 18 % ukupnih površina pod povrćem (DZS, 2024).

Prema podacima DZS-a, lisnato povrće se uzgaja na 2.442 hektara ili 26 % ukupne površine pod povrćem. Od lisnatog povrća, na najviše površina se uzgaja kupus i ostalo lisnato povrće.

Graf 1. Udio površina pod uzgojem lisnatog povrća u 2022. godini u RH u odnosu na ukupne površine pod lisnatim povrćem, %

Ukupna proizvodnja povrća u Hrvatskoj je u 2022. godini prema podacima Državnog zavoda za statistiku iznosila više od 210 tisuća tona. Samo povrtnjaci iznose 24 %. Ostalo povrće zastupljeno u većem udjelu je kupus (12 %), rajčica (12 %) i lubenica (11 %). Proizvodnja lisnatog povrća je nešto viša od 43 tisuće tona. Od lisnatog povrća najviše se uzgaja kupus (60 %), a zatim ostalo lisnato povrće (16 %) i salata (12 %). Sve vrste salata čine 2 % ukupne proizvodnje povrća. Salate poput zelene salate, rukole, matovilca često su popularne u uzgoju zbog svoje široke potrošnje u svježem stanju. Ostalo lisnato povrće koje prema podacima Državnog zavoda za statiku obuhvaća blitvu, špinat, celer, radič, cikoriju, artičoku i ostalo iznosi 3 % ukupne povrćarske proizvodnje.

Tablica 1. Proizvodnja i površine pod lisnatim povrćem u Hrvatskoj u 2022. godini

Osnovna značajka lisnatog povrća je ta da se konzumiraju listovi biljaka. To mogu biti zelene salate, kelj, špinat, blitva, raštika, matovilac, kupus i druge biljke čiji su listovi jestivi.

U Hrvatskoj se lisnato povrće može uzgajati tijekom cijele godine

Moguć je uzgoj na otvorenom, ali i u zaštićenim prostorima, poput staklenika, što omogućuje proizvodnju povrća kroz cijelu godinu. Prednost lisnatog povrća je u tome što sadrži hranjive tvari kao što su vitamini, minerali i antioksidanti za koje se smatra kako imaju brojne zdravstvene dobrobiti. Niski udio kalorija, a visoki udio vlakana pridonosi važnosti lisnatog povrća.

Isplativost uzgoja lisnatog povrća ovisi o različitim faktorima, uključujući lokalne uvjete, potražnju na tržištu, troškove proizvodnje i druge čimbenike. Iz podataka Kataloga kalkulacija poljoprivredne proizvodnje razvidno je kako salata ostvaruje najveći očekivani prihod u usporedbi s ostalim izabranim kulturama. Posljedično i varijabilni troškovi su najviši u proizvodnji salate, s najvećim udjelom koji otpada na trošak presadnica (45 %) i sanduka (cca 24 %).

Najniži troškovi su kod kasnog kupusa, pa posljedično i najveće očekivano pokriće varijabilnog troška. Nakon kasnog kupusa, najveće pokriće varijabilnih troškova ima i rani kupus, te celer, dok je najmanji kod salate. Naravno valja napomenuti kako prije planiranja uzgoja pojedinih povrtlarskih kultura u obzir treba uzeti i fiksne troškove koji isto tako utječu na isplativost proizvodnje. Isto tako, poznavanje tržišta, konkurencije, uvid u investiciju, odnosno kvalitetan poslovni plan predstoji uspješnom donošenju odluka koju proizvodnju izabrati.

Graf 2. Pokriće varijabilnih troškova izabranih kultura

Iz navedenog možemo zaključiti kako sektor povrća ima važnu ulogu u domaćoj proizvodnji hrane. Unatoč raznim izazovima s kojima se poljoprivrednici susreću, Hrvatska se suočava s niskom samodostatnošću, između ostalog i povrćem. No, treba napomenuti kako Hrvatska uz povećanje proizvodnih površina, okrupnjavanja površina, povećanja proizvodnje u zaštićenim prostorima, ulaganja u digitalne tehnologije, navodnjavanje i primjene odgovarajućih strategija zaštite od prirodnih nepogoda pa i edukacije poljoprivrednika može ojačati konkurentnost proizvodnje povrća i na europskom tržištu.