Mrkva se može dobro uklopiti u ratarske i povrćarske plodorede kao okopavina. Može se sijati od druge polovice ožujka, pa sve do polovice svibnja, što ovisi o dužini vegetacije sorte i klimatskim uvjetima.
Mrkva se sije nakon kultura gnojenih organskim gnojivima. Dobre su pretkulture kupusnjače, tikvenjače i žitarice, ali ne i kukuruz. Za jednoličan i pravilan razvoj zadebljalog korijena mrkve najprikladnija su lakša tla, pjeskovite ilovače i ilovaste pjeskulje bez skeleta s više od 3 % humusa. Teška tla s velikom zastupljenosti gline nisu prikladna za uzgoj mrkve zbog nepovoljnog vodno-zračnog režima i velikog otpora. To može utjecati na nejednoliko nicanje, nepravilan oblik zadebljalog korijena mrkve i teškoće pri vađenju.
Ovisno o klimatskim uvjetima nakon rane mrkve može se uzgojiti i drugi usjev, kao jesenske kupusnjače, špinat, radič i dr. Prije mrkve za jesensku i zimsku potrošnju može doći neka rana proljetna kultura, salata, luk srebrenac, grašak i sl.
Potreba za hranivima i gnojidba
Gnojidba nezrelim stajskim gnojem kao i nerazgrađeni biljni ostaci mogu izazvati grananje i nepravilnost zadebljalog korijena. Također, mogu pospješiti napad mrkvine muhe pa je bolje primijeniti kompost kao i NPK gnojivo 15: 15:15. Kalij i fosfor je bolje primijeniti uz jesensku obradu, manji dio dušika u predsjetvenoj pripremi, a ostali dio u prihrani. Prema tome dušična gnojiva treba primijeniti u dva ili tri navrata u prvoj polovici vegetacije. Prevelike količine dušika mogu uzrokovati prebujnu masu, slabu obojenost korijena, slabiju skladišnu održivost, odnosno ranije tjeranje novih izboja i brže kvarenje.
U pripremi tla sjetveni sloj tla mora biti dobro izravnan i fine mrvičaste strukture. Sve da se omogući pravilno polaganje sjemena na istu dubinu, što je jedan od preduvjeta jednoličnog nicanja. Zbog visokih temperatura tla i potrebe gotovo neprekidnog orošavanja između sjetve i nicanja izbjegava se sjetva u lipnju i srpnju.
