Kad se govori o negrijanim zaštićenim prostorima misli se na visoke tunele ili negrijane plastenike koji najčešće imaju samo jednu lađu, pokriveni su jednostrukom folijom te opremljeni čeonim, odnosno bočnim otvorima za ventilaciju i sustavom za navodnjavanje. Usprkos svojoj jednostavnosti, ovi objekti ipak pružaju određeni stupanj zaštite od niskih temperatura kulturama koje se sade tijekom jeseni, a beru u proljeće. Takav se uzgoj naziva ozimi, a primijenjuje se za povrtne vrste koje nemaju velike zahtjeve za toplinom i podnose temperature ispod 0 oC (salata, matovilac, mladi luk, špinat). Ozime kulture se beru u proljeće prije sadnje glavnih kultura.

Budući da većina vrsta prestaje rasti pri temperaturama ispod 5 °C za ozimi uzgoj je pogodnija primorska Hrvatska. U uvjetima kontinentalne Hrvatske ozime kulture se prije nastupa niskih temperatura trebaju ukorijeniti. Tijekom hladnog zimskog razdoblja ukorijenjene biljke miruju, a rast nastavljaju porastom temperatura u rano proljeće. Kako bi se broj dana s temperaturama nižim od 5 °C smanjio, odnosno kako bi se ubrzao rast uzgajane kulture i skratio proizvodni ciklus u negrijanim zaštićenim prostorima, može se provesti malčiranje tla polietilenskim filmom i izravno prekrivanje usjeva.

            Malčiranjem se onemogućava rast korova

Za malčiranje tla tijekom zime primjenjuju se crne ili poluprozirne (fotoselektivne) polietilenske folije debljine od 15 do 50 mikrometara.

Ispod postavljenog malča povećava se temperatura tla, što izravno utječe na brži rast biljaka i ranije dozrijevanje uz povećanje prinosa i kvalitete proizvoda. Nadalje, malčiranjem tla onemogućava se rast korova, smanjuje se gubitak vode iz tla i ispiranje hranjiva iz zone korijena.

Prije postavljanja folije, tlo treba biti dobro pripremljeno i usitnjeno kako bi se ostvario što bolji kontakt između folije i tla, što doprinosi boljem zagrijavanju tla. Polaganje folije, ručno ili strojno, obavlja se 7 do 10 dana prije planirane sadnje. Folija na površini tla treba biti napeta s blagim padom prema rubovima, koji se ukapaju u tlo. Pri postavljanju malča tlo treba biti optimalno vlažno, temperature iznad 10 °C. U kombinaciji s malčiranjem najčešće se primjenjuje navodnjavanje kapanjem. Sustavom za navodnjavanje kapanjem može se provoditi i prihrana, odnosno, fertirigacija. Ovim načinom se voda i hranjiva dodaju u zonu ukorjenjavanja biljaka, čime se ostvaruju znatne uštede s ekonomskog i ekološkog gledišta.

Za izravno prekrivanje se koristi agrotekstil koji se postavlja preko usjeva, odmah iza sjetve ili sadnje ili kasnije u vegetaciji. Za razliku od malčiranja tla, gdje materijal treba biti napet i čim bolje prijanjati uz površinu tla, kod izravnog prekrivanja materijal se postavlja lagano na površinu tla ili usjeva jer ga usjev tijekom svog rasta podiže i nosi. Ipak, rubove je potrebno ukopati ili učvrstiti, kako bi se spriječilo eventualno otkrivanje.

Svrha izravnog prekrivanja je skraćivanje vegetacije za 7 do 20 dana zbog povećanja temperature ispod pokrova te djelomična zaštita od hladnoće.

 Agrotekstil ima masu između 15 i 30 g/m2. Propušta između 65 i 90 % svjetlosti, dok propusnost za vodu i zrak iznosi od 10 do 20 %. Ispod agrotekstila tlo se danju manje zagrije, a noću sporije hladi, pa su manja temperaturna kolebanja u odnosu na uzgoj na otvorenome. Voda pri zalijevanju kišenjem polako prolazi kroz mikropore na tkanini i ravnomjerno vlaži biljke i tlo, a poslije toga tlo se postupno suši i ne stvara se pokorica. Zadržavanjem vode u mikroporama, pri padu temperature, stvara se tanka ledena kora koja sprječava daljnje snižavanje temperature ispod tkanine. Otkrivanje se obavlja po toplom vremenu, kad maksimalne temperature ispod agrotekstila dosegnu maksimalne temperature za rast kulture.

Plastenike salate treba dobro zračiti

Za jesenske i zimske usjeve koriste se kultivari, koji i na otvorenom dobro prezimljuju, ali se u zaštićenom prostoru ipak za toplijih dana bolje razvijaju i stignu za berbu ranije nego na otvorenom.

Salata

Vrijeme berbe se ne može točno planirati, jer najviše ovisi o klimatskim uvjetima tijekom zime, što naročito vrijedi za kontinentalno područje.

Tijekom vegetacije za normalni rast potrebne su dnevne temperature od 8 do 16 °C i noćne između 4 i 10 °C, što u negrijanim plastenicima tijekom zime nije moguće. Stoga, ovisno o roku uzgoja, vegetacija od sadnje do berbe u Primorskoj Hrvatskoj može trajati od 70 do 90 dana, a u Kontinentalnoj i duže od 150. Može se dogoditi da se u vedrim noćima zimi ili u rano proljeće na površini lišća pojave kristali leda. Ujutro se u plasteniku naglo diže temperatura, što može oštetiti salatu tako da treba odmah maksimalno zračiti bez obzira na vanjsku temperaturu. U rano proljeće kad porastom temperature biljka nastavi svoj rast provodi se navodnjavanje, a po potrebi istovremeno prihranjuje. Salata se bere jednokratno ili višekratno kad glavica postigne odgovarajuću veličinu i čvrstoću. Reže se nožem iznad površine tla s 3 do 4 lista rozete.

Matovilac je otporan na niske temperature

Matovilac je biljka blage klime, otporna na niske temperature. Može podnijeti golomrazicu i do -15 °C. Minimalna temperatura klijanja je tek nešto iznad 0 °C, a rasta 5 °C. Optimalna temperatura za rast je 10 °C.

Matovilac

Za vlastite potrebe može se sijati omaške (širom), a za proizvodnju za tržište prednost ima sjetva u redove. Razmak redova može biti 7 do 15 cm sa 50 do 80 sjemenki po dužnom metru u redu. Za sitnije sjeme koristi se 1 do 2 g/m2, a za krupnije i do 5 g. Optimalna dubina sjetve je oko 1 cm. U kontinentalnim područjima uobičajena je sjetva od sredine kolovoza do sredine listopada. Ranija sjetva omogućuje berbu od listopada do prosinca, a kasnija od ožujka do kraja travnja ovisno o vremenskim uvjetima. Budući da se matovilac uzgaja tijekom jeseni, zime i ranog proljeća, različiti načini zaštite usjeva, kao što je pokrivanje gredica agrotekstilom ili niskim tunelima mogu pospješiti rast, omogućiti raniju berbu i osigurati bolju kvalitetu. U visokim tunelima i plastenicima bez zagrijavanja ili sa zagrijavanjem kad temperature padnu ispod minimalne temperature rasta, može se postići berba zimi, ili čak više turnusa tijekom zime. Ovisno o kultivaru, roku uzgoja i stupnju zaštite, od sjetve do berbe može proteći od 40 do 100 dana.

Luk raste i pri niskim temperaturama

Za proizvodnju mladog luka mogu se koristiti sorte luka srebrenca, koje u našim uvjetima uzgojem u zaštićenom prostoru dospijevaju zimi (u veljači i ožujku) i u rano proljeće (u travnju i svibnju).

Luk

U proizvodnji luka najpogodnija je sukcesivna sadnja u razmaku 15 do 20 dana, čime se osigurava dulje razdoblje berbe i opskrbe tržišta. Najkvalitetniji mladi luk se razvija pri temperaturi od 10 °C. Luk raste i pri niskim temperaturama između 2 i 5 °C, a podnosi i mraz do -6 °C. Za sigurniju proizvodnju tijekom zime u negrijanim zaštićenim prostorima mogu se koristiti dopunski tuneli ili prekrivanje agrotekstilom. Sadi se sredinom listopada ili kasnije, ako to vremenske prilike dozvoljavaju. U tom slučaju lučicu treba saditi malo dublje, da golomrazica ne nadigne i ošteti novo korijenje. Tijekom kasne jeseni i zime lučica će se dobro ukorijeniti, a ponekad i potjerati novo lišće, ali neće stradati od zime. Može se saditi i u proljeće, čim to vremenske prilike dozvole. Važno je da se lučica ukorijeni dok su još niže temperature i dovoljno vlage u tlu. Prinos mladog luka ovisi o vremenu berbe (najbolje u fazi 6 do 8 listova) može varirati od 1 do 3 kg/m2.

Špinat niče već kod 0 °C

Za jesensku proizvodnju u kontinentalnom području obično se sije od početka do kraja kolovoza, kad je duljina vegetacije do početka berbe 50 do 60 dana, ali kako u to vrijeme ne prijeti opasnost prorastanja (dan se skraćuje), berba se može odložiti i do dva tjedna.

U mediteranskom području za jesensku proizvodnju špinat se sije od početka rujna do sredine listopada, a sjetvom do sredine studenog na zaklonjenim položajima može se postići berba tijekom zime koristeći otpornije kultivare na niske temperature. Za ozimu proizvodnju u kontinentalnom području sjetvom sredinom listopada, siju se kultivari koji mogu podnijeti niske temperature i postiže se berba u proljeće tijekom ožujka i travnja.

Špinat prezimi u fazi 2 do 4 prava lista, a u proljeće nastavlja rast. Tako njegova vegetacija može trajati 150 do 180 dana.

Kako špinat može nicati već pri temperaturama bliskim 0 °C, a mlada biljka može podnijeti blage mrazeve, sjetva proljetnog špinata može početi čim to vremenske prilike dozvole, odnosno stanje vlage u tlu omogući operacije pripreme za sjetvu. To je u kontinentalnim područjima ponekad već u drugoj polovici veljače, ali u većini slučajeva koncem ožujka. U mediteranskom području proljetni špinat može se sijati koncem sječnja i tijekom veljače.

Visoki tunel
Plastenik

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje