Gotovo svake sezone od sredine ljeta bilježimo masovnije propadanje (sušenje) krastavaca, poglavito kornišona koje uzgajamo na otvorenim gredicama. Od kraja proteklog i početkom novog milenija plamenjača (Pseudoperonospora cubensis) predstavlja najopasniju folijarnu bolest koja u svjetskim razmjerima pričinjava značajne štete pri uzgoju krastavca, dinje, lubenice i tikve.
U Hrvatskoj je plamenjača prisutna od 1984. godine, a najveće štete bilježimo u proizvodnji krastavca kornišona i salatnih pri uzgoju na otvorenim i zaštićenim prostorima. Primarne zaraze u kontinentalnom dijelu naše zemlje bilježimo na otvorenom najčešće u lipnju. Plamenjaču u usjevima krastavca većinom suzbijaju tržni proizvođači, dok većina gospodarstva za vlastite potrebe ne poduzima izravne mjere zaštite (u našoj su zemlji za “amatersku primjenu” registrirani samo neki bakarni fungicidi, koji se smiju koristiti samo jednom prije početka cvatnje) (FIS, 2019). U našoj zemlji najveće štete od plamenjače nastaju na krastavcu kornišonu, zatim na salatnom krastavcu i dinji, dok su druge vrste manje osjetljive.
Najosjetljivije je mlado lišće
Simptomi plamenjače na osjetljivim tikvenjačama se razvijaju samo na lišću. Premda biljke mogu biti zaražene svim razvojnim stadijima (presadnice, mlade i razvijene biljke), najosjetljivije je mlado lišće. Na krastavcima se prve neželjene promjene lišća javljaju pred formiranje i početkom berbe prvih plodova. Pjege su vidljive s gornje strane lista, u početku okrugla oblika, svjetlo-zelene do žute boje. Brojnost pjega se brzo povećava, pa list dobiva izgled mozaika. Pjege se postupno povećavaju i postaju nepravilna oblika jer su na lišću krastavaca uvijek ograničene lisnim žilama.
Na donjoj strani još svjetlo-zelenih pjega pojavljuje se u jutarnjim satima jedva primjetljiva tamno-siva prevlaka koja potječe od “nespolnih propagula” uzročnika bolesti. Stariji dio pjega odumire i poprima svjetlo-smeđu boju. U povoljnim uvjetima temperature i vlažnosti broj lisnih pjega se povećava, pa jače zaraženo tkivo brzo propada. Biljka na vrhu vriježa formira novo lišće, koje ponovno biva zaraženo. Zbog gubitka lišća plodovi prestaju rastom te ostaju manji i deformirani. Pri uzgoju na otvorenom zbog propadanja lišća plodovi su izloženi sunčanoj radijaciji, uz naknadni razvoj paleži i truleži. Slične poligonalne pjege na lišću krastavca u našim proizvodnim područjima uzrokuje bakterija Pseudomonas syringae pv. lachrymans.
Tablica 1. Optimalni uvjeti značajni za epidemiološki razvoj plamenjače krastavacaFormiranje sporangija Klijanje zoospora Infekcija Inkubacija optimalne temperature zraka 15-20°C (širi raspon 5-30°C), relativna vlažnost >95 %, mrak u trajanju >6 sati za formiranje i klijanje zoospora zadržavanje vlage (kiša, rosa, magla) na osjetljivom lisnom tkivu barem 2 sata pri 10-20°C barem 6 sati vlaženja osjetljivog tkiva, uz optimalne temperature tijekom noći 10-15°C, a tijekom dana 25-30°C trajanje inkubacije 2-12 dana, ovisno o temperaturi zraka (13-30°C) i koncentraciji inokuluma (10-1000 sporangija/cm² lista)
Gotovo idealni ekološki uvjeti za pojavu plamenjače krastavaca su kiša, magla, rosa, navodnjavanje biljaka orošavanjem ili kišenjem, neprekidno vlaženje biljaka barem 6 sati, visoka vlažnost zraka (90-100 %), uz optimalne temperature 15-25°C (vidi Tablicu 1.).
Pri uzgoju krastavaca treba birati manje osjetljive hibride na plamenjaču. U zaštićenim prostorima redovitim provjetravanjem i ventilacijom potrebno je smanjiti vlaženje biljaka, a a navodnjavanje koristiti sustave “kap po kap”, odnosno izbjegavati natapanje osjetljivih usjeva kišenjem ili orošavanjem. Bolje je uzgajati krastavce na mreži, a ne bez oslonca na zemlji.
Kako u kritično vrijeme kišu s naknadnom pojavom rose (magle) uz povišenu vlažnost zraka ne možemo spriječiti, plamenjaču u osjetljivim tikvenjačama (krastavci, dinje) valja suzbijati dopuštenim fungicidima (vidi Tablicu 2.).
Suzbijanje plamenjače
Za suzbijanje plamenjače tikvenjača u našoj zemlji imamo veći broj registriranih pripravka i djelatnih tvari (vidi Tablicu 2.). Najčešće se koriste sistemični i ograničeno sistemični organski fungicidi (tzv. “peronosporicidi”). Oko 10 % svjetske prodaje “peronosporicida” koristi se upravo protiv plamenjače tikvenjača, među kojima su najrašireniji cimoksanil (1976.), Al-fosetil (1977.), fenil-amidi (npr. metalaksil i dr.) (1977.-1983.), propamokarb (1978.), dimetomorf (1988.), ciazofamid (2001.), mandipropamid (2005.) i fluopikolid (2006.) (u zagradama su navedene godine od kada su uvedeni u primjenu).
Tablica 2. Važniji fungicidi registrirani za suzbijanje plamenjače krastavca pri uzgoju na otvorenom prostoru (*)s kraćom karencomPripravak Djelatne tvari Primjena Karenca Kultura Aliette Flash, Avi WG Al-fosetil 250-370 g/100 lit. (3x) 4 dana krastavac Champion Flow SC bakarni hidroksid 0,3-0,4 % (1x) **OVP krastavac Infinito SC propamokarb & fluopikolid 1,2-1,6 lit./ha (2x) 3 dana krastavac, tikvica, bundeva, dinja, lubenica Nordox WG bakarni oksid 0,15 % **OVP krastavac Orvego SC dimetomorf & ametoktradin 0,8 lit./ha (2x) 3 dana krastavac, tikvica, dinja Previcur Energy SL Al-fosetil & propamokarb 200 ml/1000 m²(2x) 3 dana krastavac Proplant SL propamokarb 1,5 lit./ha (3x) 3 dana krastavac Revus SC mandipropamid 0,4-0,6 l/ha (3x) 3 dana krastavac Ranman Top ciazofamid 0,5 lit./ha (6x) 3 dana krastavac, dinja
Intervali između primjene ovih djelatnih tvari ne smiju biti veći 8-10 dana, uz utrošak 600-900 litara škropiva po hektaru (motornim raspršivačima). Voditi računa o propisanoj karenci i najvećem broju primjene određenog sredstva tijekom jedne sezone u usjevu. U sukcesivnoj berbi plodova krastavca koristiti pripravke najkraće karence (3-4 dana), a posebnu pozornost obratiti na pripravke koji su dopušteni u zaštićenim prostorima (plastenicima, staklenicima).
Međunarodni odbor za borbu protiv rezistentnosti biljnih patogena na fungicide (FRAC) ubraja plamenjaču Pseudoperonospora cubensis među 10 vrsta koje pokazuju najveći rizik razvoja otpornih patotipova na fungicide.
U proteklih je 40-ak godina više puta laboratorijski dokazana pojava otpornosti ove bolesti na više djelatnih tvari širom svijeta: npr. na matalaksil, zatim na strobilurine (azoksistrobin, krezoksim-metil i piraklostrobin) na propamokarb (1984.), mankozeb (1984.) i dimetomorf (2006.), te na mandipropamid. Radi dodatnih zahtjeva trgovačkih lanaca i industrije za preradu povrća na smanjenje ostataka pesticida (rezidua) u odnosu na maksimalne količine propisane Uredbom EZ 396/2005, već imamo pozitivna iskustva primjene alternativnih pripravaka u odnosu na kemijske fungicide (npr. mikrobiološki pripravci, biljni ili botanički pripravci) (isključivo preventivno).
Početni simptomi plamenjače licu i naličju velikih (salatnih) krastavca (slika 1 i 2) pri uzgoju u negrijanim plastenicima i potpuno sušenje lišća kod nezaštićenih krastavca kornišona pri uzgoju na otvorenom (slika 3) foto: M. Šubić
