Gotovo svake sezone obično tijekom srpnja i/ili početkom kolovoza bilježimo naglo propadanje (sušenje) krastavaca, poglavito kornišona koje uzgajamo na otvorenim gredicama. Od kraja proteklog i početkom novog milenija plamenjača (Pseudoperonospora cubensis) predstavlja najopasniju folijarnu bolest koja u svjetskim razmjerima pričinjava značajne štete pri uzgoju krastavca, dinje, lubenice i tikve.

U Hrvatskoj je plamenjača prisutna od 1984. godine. Najveće štete bilježimo u proizvodnji krastavca kornišona i salatnih jednako pri uzgoju na otvorenim i zaštićenim prostorima. Primarne zaraze u kontinentalnom dijelu naše zemlje bilježimo na otvorenom najčešće u lipnju. Plamenjaču u usjevima krastavca većinom suzbijaju tržni proizvođači, dok većina gospodarstva za vlastite potrebe ne poduzima izravne mjere zaštite (u našoj su zemlji za “amatersku primjenu” registrirani samo neki bakarni fungicidi, koji se smiju koristiti samo jednom prije početka cvatnje) (FIS, 2019).

Premda porijeklom iz tropskog sjeverno-američkog područja, u proteklom stoljeću plamenjača tikvenjača (Pseudoperonospora cubensis) proširila se u 70-ak država diljem svijeta s tendencijom prema sjeveru (npr. Finska, Švedska). Bolest je prvi puta opisana 1868. godine na biljnom materijalu (herbarij) podrijetlom iz Kube (stoga u imenu cubensis). Uzročnik je poznat od 1903. u botaničkom vrtu u Moskvi. U našoj zemlji najveće štete od plamenjače nastaju na krastavcu kornišonu, zatim na salatnom krastavcu i dinji, dok su druge vrste manje osjetljive.

Simptomi plamenjače

Na osjetljivim tikvenjačama se simptomi razvijaju samo na lišću. Premda biljke mogu biti zaražene svim razvojnim stadijima (presadnice, mlade i razvijene biljke), najosjetljivije je mlado lišće. Na krastavcima se prve neželjene promjene lišća javljaju pred formiranje i početkom berbe prvih plodova. Pjege su vidljive s gornje strane lista, u početku okrugla oblika, svjetlo-zelene do žute boje. Brojnost pjega se brzo povećava, pa list dobiva izgled mozaika. Pjege se postepeno povećavaju i postaju nepravilna oblika jer su na lišću krastavaca uvijek ograničene lisnim žilama. Na donjoj strani još svjetlo-zelenih pjega pojavljuje se u jutarnjim satima jedva primjetljiva tamno-siva prevlaka. Ona potječe od “nespolnih propagula” uzročnika bolesti.

Stariji dio pjega odumire i poprima svjetlo-smeđu boju. U povoljnim uvjetima temperature i vlažnosti broj lisnih pjega se povećava, pa jače zaraženo tkivo brzo propada. Biljka na vrhu vriježa formira novo lišće, koje ponovno biva zaraženo. Zbog gubitka lišća plodovi prestaju rastom, te ostaju manji i deformirani. Pri uzgoju na otvorenom zbog propadanja lišća plodovi su izloženi sunčanoj radijaciji, uz naknadni razvoj paleži i truleži. Slične poligonalne pjege na lišću krastavca u našim proizvodnim područjima uzrokuje bakterija Pseudomonas syringae pv. lachrymans. U epidemijskim sezonama plamenjača u srednje-europskom području uzrokuje gubitak 80-90 % prinosa slabije zaštićenih usjeva krastavaca.

Gotovo idealni ekološki uvjeti za pojavu plamenjače krastavaca su kiša, magla, rosa, navodnjavanje biljaka orošavanjem ili kišenjem, neprekidno vlaženje biljaka barem 6 sati, visoka vlažnost zraka (90-100 %), uz optimalne temperature 15-25°C. U takvim uvjetima svake godine već krajem srpnja i/ili početkom kolovoza bilježimo jači razvoj plamenjače pri uzgoju slabije zaštićenih krastavca (kornišona i salatnih) na otvorenim gredicama ili u zaštićenim prostorima.

U vrlo kratkom razdoblju od početni simptoma (lijevo) plamenjača uzrokuje žućenje (u sredini) i potpuno sušenje lišća kod nezaštićenih krastavca kornišona pri uzgoju na otvorenom (slika desno). Snimio M.Šubić.

Kako zaštititi krastavce od plamenjače?

Pri uzgoju krastavaca birati manje osjetljive hibride na plamenjaču. U zaštićenim prostorima redovitim provjetravanjem i ventilacijom smanjiti vlaženje biljaka. Za navodnjavanje koristiti sustave “kap po kap”, odnosno izbjegavati natapanje osjetljivih usjeva kišenjem ili orošavanjem. Uzgajati krastavce na mreži, a ne bez oslonca na zemlji. Kako u kritično vrijeme kišu sa naknadnom pojavom rose (magle) uz povišenu vlažnost zraka ne možemo spriječiti, plamenjaču u osjetljivim tikvenjačama (krastavci, dinje) valja suzbijati dopuštenim fungicidima (vidi Tablicu 1.).

Za suzbijanje plamenjače tikvenjača (Pseudoperonospora cubensis) u našoj zemlji imamo veći broj registriranih pripravka i djelatnih tvari (vidi Tablicu 2.). Najčešće se koriste sistemični i ograničeno sistemični organski fungicidi (tzv. “peronosporicidi”). Oko 10 % svjetske prodaje “peronosporicida” koristi se upravo protiv plamenjače tikvenjača. Među njima su najrašireniji cimoksanil (1976.), Al-fosetil (1977.), fenil-amidi (npr. metalaksil i dr.) (1977.-1983.), propamokarb (1978.), dimetomorf (1988.), ciazofamid (2001.), mandipropamid (2005.) i fluopikolid (2006.) (u zagradama su navedene godine od kada su uvedeni u primjenu).

Tablica 1. Važniji fungicidi registrirani za suzbijanje plamenjače krastavca pri uzgoju na otvorenom prostoru (*) u našoj zemlji s kraćom karencom (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/):

PripravakDjelatne tvariPrimjenaKarencaKultura
Aliette Flash, FosbelAl-fosetil250-370 g/100 lit. (3x)4 danakrastavac  WG
Champion Flow SCbakarni hidroksid0,3-0,4 % (1x)**OVPkrastavac
Infinito SCpropamokarb & fluopikolid1,2-1,6 lit./ha (2x)3 danakrastavac, tikvica, bundeva, dinja, lubenica
Nordox WGbakarni oksid0,15 %**OVPkrastavac
Orvego SCdimetomorf & ametoktradin0,8 lit./ha (2x)3 danakrastavac, tikvica, dinja
Previcur Energy SLAl-fosetil & propamokarb200 ml/1000 m²(2x)3 danakrastavac
Proplant SLpropamokarb1,5 lit./ha (3x)3 danakrastavac
Revus SCmandipropamid0,4-0,6 l/ha (3x)3 danakrastavac
Ranman Topciazofamid0,5 lit./ha (6x)3 danakrastavac, dinja
*samo neka kemijska sredstva dopuštena su za suzbijanje plamenjače tikvenjača u zatvorenim prostorima (vidi Fitosanitarni Informacijski Sustav pri Internet stranicama Ministarstva poljoprivrede); **karenca osigurana vremenom primjene (OVP) – samo prije početka cvatnje krastavca!

Intervali između primjene ovih djelatnih tvari ne smiju biti veći 8-10 dana, uz utrošak 600-900 litara škropiva po hektaru (motornim raspršivačima). Voditi računa o propisanoj karenci i najvećem broju primjene određenog sredstva tijekom jedne sezone u usjevu (vidi Tablicu 2.). U sukcesivnoj berbi plodova krastavca koristiti pripravke najkraće karence (3-4 dana). Posebnu pozornost treba obratiti na pripravke koji su dopušteni u zaštićenim prostorima (plastenicima, staklenicima).

Međunarodni komitet za borbu protiv rezistentnosti biljnih patogena na fungicide (FRAC) ubraja plamenjaču Pseudoperonospora cubensis među 10 vrsta koje pokazuju najveći rizik razvoja otpornih patotipova na fungicide. U proteklih je 40-ak godina više puta laboratorijski dokazana pojava otpornosti ove bolesti na više djelatnih tvari širom svijeta: npr. na matalaksil u Izraelu (1980.), Grčkoj (1981.), Italiji (1985.), Sjedinjenim Državama (1987.), Sovjetskom Savezu (1992.), Australiji (1995.) i Češkoj (2004.), zatim na strobilurine (azoksistrobin, krezoksim-metil i piraklostrobin) u Japanu (1999.), Tajvanu (2001.) i Sjedinjenim Državama (2004.), u Izraelu na propamokarb (1984.), mankozeb (1984.) i dimetomorf (2006.), te u Sjedinjenim Državama na mandipropamid (2007.)!

Radi dodatnih zahtjeva trgovačkih lanaca i industrije za preradu povrća na smanjenje ostataka pesticida (rezidua) u odnosu na maksimalne količine propisane Uredbom EZ 396/2005, već imamo pozitivna iskustva primjene alternativnih pripravaka u odnosu na kemijske fungicide (npr. mikrobiološki pripravci, biljni ili botanički pripravci) (isključivo preventivno).

foto: mr. sc. Milorad Šubić

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakU Splitu održan projektni sastanak u sklopu EU projekta MoWaCLIM
Sljedeći članakRast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u RH
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.