Početkom godine u Zlatnom klasu u Otrovancu održana je osnivačka skupština Udruge podravskih proizvođača povrća, a na kojoj se okupilo više od 100 proizvođača povrća s područja Virovitičko-podravske, Koprivničko-križevačke i Osječko-baranjske županije. Za predsjednika udruge izabran je jedan od inicijatora osnivanja Matija Erhatić, za potpredsjednika udruge Mario Čajkulić, dok je za tajnicu izabrana Danijela Stanešić.
U govoru nakon izbora za predsjednika udruge, Matija Erhatić je izjavio:
Znamo s kakvim se problemima i izazovima danas susreće većina proizvođača povrća u našoj zemlji. Iz tog razloga, moramo zajedno razgovarati o našim potrebama kako bismo kroz raspravu i dobre ideje uspjeli pomoći jedni drugima, ali i lakše dobiti pomoć ministarstava i županija. Ovo je itekako veliki odaziv proizvođača, i drago mi je to vidjeti, no nadam se još većem broju članova u budućnosti.
Matija Erhatić se od ranog djetinjstva bavi poljoprivredom, a ljubav prema zemlji prenosi i na svoje četvero djece. Kao predsjednik je vrlo smiren, čvrstoga stava, i uvijek dostupan za sve nedoumice, stoga je vrlo rado stavove udruge podijelio za Gospodarski list.
Kako je došlo do ideje i inicijative o osnivanju udruge?
Inicijativa za osnivanje Udruge došla je na okupljanju proizvođača povrća na prošlogodišnjoj konferenciji 8. Hrvatsko povrće, koja je održana u Tuhelju, a koju je organizirao Gospodarski list i na kojoj su prisustvovali naši proizvođači. Shvatili smo da je potreba za udruživanjem od iznimne važnosti zbog razmjene znanja, iskustava i zajedničkog nastupanja prema institucijama.
Koliko su trajale pripreme za osnivačku skupštinu, okupljanje povrćara budućih članova i sastavljanje statuta?
Nakon konferencije „Hrvatsko povrće“ prenesena je ideja na nekoliko proizvođača, javila se zainteresiranost. Sastavili smo Statut u nekoliko dana, i aktivirali Udrugu već nakon 3 mjeseca na održanoj skupštini kojoj je prisustvovalo odmah više od 100 današnjih članova. Naknadno su se pridružili i ostali.
Kako su povrćari prihvatili novu udrugu, koliko imate članova, u koliko županija i tko sve i kako može postati član ?
Povrćari su prihvatili udrugu s velikim očekivanjima, ili barem pokušajem udruživanja kako bi nam svima bilo lakše. Udruga trenutno broji više od 140 članova iz četiri Županije VPŽ, BBŽ, OBŽ i KKŽ. Član udruge može postati svatko tko se bavi istom, ili sličnom proizvodnjom, dijeli iste interese i ciljeve u proizvodnji povrća.
Kakvo je viđenje i stav udruge vezano uz aktualno stanje proizvodnje povrća u Hrvatskoj? Kolika je samodostatnost proizvodnje glavnih kultura povrća trenutno u RH?
Proizvodnja povrća u Hrvatskoj je vrlo upitna. Svjesni smo da nismo samodostatni i da se povrće uvozi, ali mi tražimo bolje kontrole uvoza, reguliranje istog u srcu sezone naših proizvoda, a to je mahom ljetno razdoblje.
Koje su naše komprativne prednosti, a koji su nam nedostaci u proizvodnji povrća?
Prednosti u proizvodnji ćemo teško nabrojiti, osim što smo voljni raditi, a nedostataka imamo sve više. Od manjka radne snage, previše administrativnih poslova, usitnjena zemljišta, nedostatak zaštitnih sredstava, čak i onih koja su na razini EU dozvoljena, jer smo malo tržište.
Jesu li hrvatski povrćari konkurentni i zašto se ne proizvodi više domaćeg povrća? Povrće se proizvodi tek na 1% poljoprivrednih površina u Hrvatskoj?
Konkuretni smo sve dotle dok se ne dogodi uvoz iz trećih zemalja, ili kad se pojave viškovi EU kojih se rješavaju po cijeni nižoj od proizvodne, jer je to doslovno čišćenje što polja, što hladnjača. U Hrvatskoj se ne proizvodi više povrća, jer je to posao koji iziskuje puno ruku, radnih sati i velike početne uloge, a i daljnje troškove tijekom cijele godine, a to su npr. plaće, doprinosi, porez, plastenici, malč folije, sustavi navodnjavanja, rasadnik, grijanje, zaštita. Potrebno je i puno mehanizacije, a parcele male, tako da ta mehanizacija nije uvijek 100% iskorištena, a bez nje nije moguće proizvoditi povrće na većoj površini.
Kako promijeniti negativne trendove u hrvatskom povrćarstvu i koji su ciljevi udruge?
Cilj Udruge je probuditi svijest građana da kupuju domaće povrće i proizvode. Da pažljivo prate deklaracije u centrima. Ukazati nadležnom tijelu da se te deklaracije kontroliraju. Potrebno je više reklamirati domaće povrće i nadamo se da će to potaknuti veću potražnju za povrćem proizvedenim u Hrvatskoj, kako bi se onda mogla povećati i proizvodnja i preokrenuti negativan trend.
Koji su danas najveći izazovi u proizvodnji povrća? Je li teže proizvesti ili prodati povrće po zadovoljavajućoj cijeni?
Izazovi su klimatske promjene, vremenske nepogode, nedostatak zaštitnih sredstava zbog kojih nerijetko strada cijeli nasad, parcela ( virusne zaraze), štetnici. Na pitanje što je teže: proizvesti, ili prodati po zadovoljavajućoj cijeni, teško je odgovoriti. Ako vremenske prilike dozvoljavaju, mi možemo proizvesti. Naravno, uvijek nešto može poći po zlu. Virusne i bakterijske bolesti, previše sunca, previše oborina… A cijene često budu ispod zadovoljavajućih, zato većina povrćara radi nekoliko kultura, jer je to lutrija što će pokriti trošak i donijeti zaradu, dok svake godine postoje kulture koje to ne donose. To se u proizvodnji povrća nikada ne zna. Tu puno zavisi od uvoza. Ako se pojave jeftini uvozni proizvodi, naši ostaju neubrani.
Jesu li i zašto cijene uvoznog povrća niže od domaćeg, čak i uz cijene transporta?
Cijene uvoznog povrća jesu niže, odnosno kad nisu, tada se i ne uvozi. Moguće je da je cijena niža i uz transport zbog rješavanja viškova EU. Ili uvoz iz trećih zemalja gdje nije toliko visoka cijena proizvodnje, i imaju širok spektar zaštitnih sredstava, samim time imaju veći urod.
A što je s kvalitetom uvoznog povrća?
Kvaliteta uvoznog povrća često je neupitna, pogotovo iz zemalja članica. Ipak bismo trebali staviti fokus na domaće ljude i domaću proizvodnju kako bi se što više mladih motiviralo na daljnji rad.
Možete li navesti prioritete i najhitnije korake koje može poduzeti resorno ministarstvo da se poveća proizvodnja domaćeg povrća?
Ministarstvo poljoprivrede bi prvo trebalo podržati i zadržati domaće proizvođače povrća raznim rasterećenjima koja su moguća. To se odnosi na određena rasterećenja tijekom hladnog pogona, potpore po kilogramu proizvodnje bez uvjetovanja kvote i površine. Trenutno primamo 130 eura po hektaru potpore, što smatramo nepoštenim, jer ulog u hektar povrća je vrlo visok. Potrebne su veće kontrole uvoza, kao i veće potpore za sustave navodnjavanja, ali ne na državnim parcelama koje rijetko tko koristi.
Kakva je suradnja s trgovačkim lancima i kako promovirati domaće povrće?
Suradnja s trgovačkim lancima je solidna, jer svu svoju proizvodnju plasiramo u lance. Trebali bi imati bolju komunikaciju pri najavi domaćih proizvoda da se prije toga ne uvozi, jer se tržište prezasiti. Jasno treba istaknuti domaći proizvod. Držati i prodavati samo domaće u sezoni, koja nama ne traje predugo.
Sve je više kratkih lanaca opskrbe i povrćem. Na koji način se administrativno i legalno može pogodovati domaćim povrćarima, recimo kod javne nabave?
Kratki lanci opskrbe su sve češći i njih treba rasteretiti i dati im priliku da svoje proizvode plasiraju na način koji to njima najbolje odgovara, jer ne rade na velike količine. Odobriti im određene mjere potpore u skladu s njihovom proizvodnjom.
Što sami povrćari mogu i trebaju učiniti (i sami) da unaprijede svoj status/proizvodnju?
Povrćari prvo moraju znati da su bitni, jer bez vlastite proizvodnje i hrane ne smijemo biti. Obradive zemlje ima, uvjeta ima, ima i volje. Ne posustajati. Držati se proizvodnje tradicionalnih proizvoda koji su svakodnevno na stolu, ali i uvoditi nove kulture shodno klimatskim promjenama. Reklamirati sebe i svoj rad. Biti uporan. Ulagati u nova znanja i tehnologije. Status povrćara je zapravo titula kojom se vrlo malo ljudi u Hrvatskoj može pohvaliti, zbog iznimne težine posla u svim klimatskim uvjetima i godišnjim dobima.
Foto: podravski.hr
