U zadnjih nekoliko godina povećava se svijest, ali i želja ljudi da sami uzgoje vlastitu hranu za svoju obitelj. Taj se trend dodatno pojačao u vrijeme pandemije, kada se radilo od kuće te je bilo više vremena okušati se u nekim novim izazovima, kao što je povrćarstvo i uzgoj hrane za vlastite potrebe.
Upravo su se tada mnogi i po prvi puta upoznali sa zemljom, biljkama, sjemenom, gnojivom. O tome iz vlastitog iskustva svjedoči i Josip Mijaković (43), diplomirani inženjer agronomije, inače Vinkovčanin, koji je prije 10 godina počeo nesvakidašnji posao. Na svojoj maloj farmi, u Novom Marofu uzgaja kalifornijske gliste koje proizvode glistal. Potražnja za tim visokovrijednim, organskim gnojivom, koje se primjenjuje i u ekološkoj proizvodnji, posljednjih je godina doslovno ‘eksplodirala’.
Potražnja za glistalom je u porastu
–Kao proizvođač glistala uvjerio sam se da značajno raste entuzijazam kod ljudi koji do prije samo nekoliko godina nisu imali baš nikakve poveznice s poljoprivredom, vrtlarstvom i uzgojem biljaka. Posljedično i potražnja za glistalom je u konstantnom porastu. Na ukupnoj proizvodnoj površini za glistal, koja mi je sada 150 četvornih metara, polovina u plasteniku, a polovina u vanjskim bazenima, u idealnim bi uvjetima proizvodnja bila oko 200 m³, no u realnim uvjetima, u kojima je čest nedostatak vremena, ona se kreće od 100 do 120 m³ glistala, od čega je dio i za vlastite potrebe, kaže Josip.
No, dok entuzijazam novopečenih vrtlara i poljoprivrednika raste, površina okućnica ostaje ista. Oni, čiji su vrtovi i dvorišta mali, suočavaju s problemom nedovoljno velike površine za uzgoj biljaka. No, za taj problem ima rješenja, a to su visoke gredice. One, po riječima agronoma Mijakovića, imaju mnogo značajnih prednosti, ali i pokoju manu. Uz stručno, teoretsko znanje inženjer agronomije ima i bogato praktično. I sam je ponosni vlasnik 7 visokih gredica, na 14 četvornih metara.
Gredice su, kaže, u pogonu tijekom čitave godine. Na njima uzgaja gotovo sve, od zimskih salata, matovilca, u proljeće špinat, blitva, mrkva, peršin, jagode, u ljeto krastavci, rajčica, tikvice, cikla, a dobri su rezultati čak i s krumpirom. Visoke gredice na površini od samo 10 do 15 četvornih metara, naglašava Josip, dovoljne su za ono najosnovnije od povrća za četveročlanu do šesteročlanu obitelj.
Od kojeg je materijala najbolje napraviti visoke gredice? Koja je idealna visina, čime ih ispuniti i kako pravilo rasporediti slojeve unutar gredica? Sve nam je to Josip vrlo detaljno objasnio.
Male tajne visokih gredica
-Visoke gredice u pravilu mogu biti od različitih materijala, kao što su drvo, beton, opeka… Treba imati na umu da je najbolje koristiti materijale koji su dobri vodiči topline. Samo ime govori da gredice moraju biti uzdignute, a idealno je da to bude 30 do 80 centimetara od zemlje, budući da je, između ostalog, njihova funkcija i da olakšaju rad te da nema mnogo sagibanja, kaže Mijaković.
Nakon što su stijenke gredice gotove, na njeno dno treba najprije postaviti fizičku barijeru, u vidu mrežice, koja će spriječiti ulazak krtica i voluharica, koje često u klasičnim vrtovima prave probleme. Potom se kreće s punjenjem gredica. Iako se čini da je to najlakši dio, riječ je o postupku koji ima svoja pravila te ih se treba pridržavati.
–Na dno visoke gredice najprije se stavlja sjeckano granje, pomiješano sa slamom. Taj sloj treba biti od 10 do 15 cm debljine, a na njega se potom stavlja zemlja od krtičnjaka ili kvalitetnija vrtna zemlja, s kojom se sve to malo zbije. Ovaj dio je vrlo važan jer osigurava prozračnost. To je vrlo često problem u vrtovima, jer su na toj dubini nerijetko nepropusni, glinasti slojevi, koji priječe razvoj korijena. Na taj se sloj zemlje stavlja sloj od 10-ak cm odstajalog, konjskog gnoja s glistama. Njihova je uloga iznimno važna, jer one rahle zemlju u gredici te stvaraju nove hrane za biljke, pojašnjava agronom.
Glistal drži vlagu u sušnim uvjetima
Nakon tog sloja naizmjenično treba stavljati slojeve zemlje i glistala, koji spada u visokovrijedna, organska gnojiva te se može koristiti u ekološkoj proizvodnji. Glistal, naglašava naš sugovornik, sadrži čak 4 puta veću koncentraciju dušika, oko 5 puta veću koncentraciju fosfora, 2 puta veću koncentraciju kalija te čak dvostruko više organske tvari od stajskog gnoja od kojeg je dobiven.
Struktura humusa slična je pijesku, ali s tom razlikom da upija vlagu i drži je. To je vrlo važno u sušnim uvjetima, jer omogućava sjemenu da nabubri i pusti klicu. U konačnici, sve te slojeve treba lagano zbiti i poravnati te potom prekriti s 2 do 3 centimetra čistog humusa, koji je vrlo važan jer u samo jednom svom gramu sadrži milijarde mikroorganizama koji su nositelji prirodne plodnosti tla.
Glistal je za biljke kao ‘šlag’ na torti
Taj završni sloj je sjetveni sloj u kojem će nicati biljke. Glistal ima neutralnu reakciju pH 6.8 – 7.2, idealnu za razvoj korijena većine biljaka te uz to sadrži i biljne hormone rasta (citokinin i auksin).
–Kod glistala se ne stvara pokorica, pa je također pogodan i za sjetvu i uzgoj presadnica, pojašnjava agronom Mijaković.
Pravilno postavljene slojeve u visokim gredicama nema potrebe mijenjati novim slojevima. Dovoljno je samo svake godine, kod sjetve ili sadnje, dodati manju količinu novog glistala. Naime, humus je prava ‘infuzija’ za tlo osiromašeno i oskudno živim organizmima, jer mu brzo vraća prirodnu plodnost. Ona se, primjerice, gubi zbog prekomjerne upotrebe umjetnih gnojiva i pesticida. Sjeme se može sijati u glistal, jer će tako biljka imati na raspolaganju prvu hranu potrebnu za početni rast i razvoj.
–Glistal se može dodavati i izravno na korijen. Još brži način da hranjiva iz glistala dođu u biljku je folijarnom primjenom, gdje se glistal otopi u vodi, u omjeru 10:1, te se slobodno prska po biljkama. Bez obzira na preporučene količine, glistal slobodno koristite koliko god želite, jer ne možete pretjerati. No, preporučio bih češće dodavanje manjih količina, kako bi biljka, u svim fazama razvoja, imala na raspolaganju potrebna hranjiva, savjetuje iskusni agronom.
Prednosti i mane visokih gredica
Iako sama izrada i punjenje visokih gredica mogu predstavljati popriličan izdatak, uzgoj u visokim gredicama daje zdrave i kvalitetne plodove koji su, što je najvažnije, poznatog porijekla, a to nema cijenu.
Povrtlarstvo na ,,visokoj noziʺ – s visokim gredicama nema štihanja, saginjanja, ni borbe s puževima, krticama, korovom i gljivicama.
Sam uzgoj biljaka u visokim gredicama ima podugačak popis prednosti. Jedna od njih je i to što se visoke gredice u proljeće brzo ugriju. Tako vegetacija započinje puno ranije nego u klasičnom vrtu, gdje je zemlja još hladna.
–Zbog korištenja kvalitetnije zemlje i glistala u gredici nema potrebe za štihanjem, zemlja je rahla i prozračna. Nema zadržavanja vode i vrlo malo je korova. Problem puževa, koji je sve veći u vrtovima, u visokim gredicama ne postoji. Do sada se u našim gredicama nisu pojavljivali i radili štetu. Zbog svega toga vrlo je malo posla oko održavanja visoke gredice. Sve povrće vam je na dohvat ruke i uzgojeno je na potpuno prirodan način, kaže Mijaković.
Dodaje da kod uzgoja biljaka u visokom gredicama, ipak postoji i jedan mali nedostatak. To je potreba za više vode, zbog bržeg isušivanja tijekom vrućih, ljetnih mjeseci. No i za taj problem, kaže agronom, postoji vrlo jednostavno rješenje. To je uporaba malča na površini gredica, koja značajno smanjuje isušivanje.
Foto: Sanja Rapaić
