Većina korjenastog povrća se ubraja u dvogodišnje vrste, što znači da u prvoj godini uzgoja razvijaju zadebljali korijen i lišće, a u drugoj tjeraju cvjetnu stabljiku i razvijaju sjeme. Prema temperaturnim zahtjevima, ova se skupna ubraja u mezofilne vrste koje počinju klijati pri niskim pozitivnim temperaturama (3 do 5 °C). Optimalne temperature za rast i razvoj su do 20 °C. Navedeno omogućava sjetvu od početka ožujka nadalje.

Budući da se većina korjenastog povrća sije izravno na stalno mjesto, zbog sitnog sjemena i razvoja zadebljalog korijena zahtijevaju lakša, topla i dobro strukturirana tla.

Teška glinovita tla nepovoljna su za proizvodnju korjenastog povrća zbog nepovoljnog vodno-zračnog režima i velikog otpora. Stvaranjem pokorice sprječavaju normalno nicanje, a korijen se često deformira i puca. Osim teksture, na oblik korijena utječe struktura i dubina obrade. Plitka obrada tla nije pogodna za uzgoj jer nailaskom na dubinski, tvrdi sloj dolazi do prestanka rasta korijena u dužinu i njegovog račvanja.

Cikla

Cikla

Sjeme počinje klijati pri temperaturi od 5 °C, a pri 10 °C niče za oko 10 dana. Optimalne temperature tijekom vegetacije su između 15 i 22 °C, dok temperature iznad 30 °C i ispod 10 °C usporavaju rast. Mlade biljke cikle mogu bez oštećenja podnijeti kraće mrazeve do -3 °C. Starije biljke osjetljivije na niske temperature zbog čega je vađenje potrebno obaviti prije pojave mraza. Niske temperature tijekom početnih stadija razvoja mogu izazvati cvatnju u prvoj godini.

Stoga je dobro ciklu za rane rokove uzgajati iz presadnica. Iako zahtijeva dovoljno vode tijekom čitavog razdoblja vegetacije, cikla zbog dobro razvijenog korjenovog sustava bolje podnosi nedostatak vlage od drugog korjenastog povrća. Potrebe za vodom su posebno izražene tijekom klijanja i nicanja i u razdoblju intenzivnog debljanja hipokotila kad ciklu treba navodnjavati, ako nema dovoljno prirodnih oborina. Za uspješan uzgoj cikle neophodno je minimalno 200 do 250 mm oborina.

Izravna sjetva cikle u proljeće

Cikla se najčešće uzgaja u proljetnom roku uzgoja, izravnom sjetvom u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja. U ovom roku uzgoja, korisno ju je zbog moguće pojave nižih temperatura prekriti agrotekstilom. Za najraniju proizvodnju najbolje ju je uzgajati iz presadnica uzgojenih u grijanom zaštićenom prostoru, gdje temperatura nije niža od 15 °C. Sjetva u kontejnere se obavlja krajem veljače ili početkom ožujka, a uzgoj presadnica traje 5 do 6 tjedana.

Sadnja se obavlja na razmak 30 do 45 cm između redova i 10 do 15 cm unutar reda. Zbog relativno kratke vegetacije cikla se uspješno može uzgajati kao naknadni ili postrni usjev. Tad se uzgaja nakon ječma ili pšenice. Najbolje pretkulture su ozimi ječam, grašak, mladi krumpir i rani kupus. Dobre biljke susjedi za ciklu su luk, salata, mahune. Loši su špinat, blitva i stočna repa koje napadaju isti bolesti i štetnici.

Cikla sijana u proljeće može ostati na polju do kraja vegetacije (do sredine listopada – dužina vegetacije 160 do 170 dana) kad postiže punu tehnološku zrelost. Tehnološka zrelost se prepoznaje po sušenju donjeg lišća. Vađenje svakako treba obaviti prije pojave jačih mrazeva. Oštečenja na hipokotilu javljaju već kod temperatura nižih od – 3 °C. Međutim, cikla se već poslije 75 do 90 dana od nicanja može vaditi kao mlada. Rana cikla iz presadnica i izravne sjetve obično se bere za 80 do 110 dana uz mogući prinos od 1,5 do 2,5 kg/m2.

Najpoznatije sorte okruglog oblika su Bikor, Detroit i Egipatska, a duguljastog Cylindra i Taunus

sjetva korjenastog povrća
Pastrnjak

Pastrnjak

Zbog duge vegetacije, prednost ima rana sjetva u ožujku i do sredine travnja. Sije se u redove uz razmak 40 do 50 cm, a razmak u redu treba biti oko 10 cm, uz planirani sklop od 200 do 250 000 biljaka/ha. Pastrnjak kao i peršin sporo niče. Za vegetativni rast optimalne su temperature od 16 do 18 °C, ali raste i pri 4 °C. Visoke temperature usporavaju rast, no na njih je otporan. U kontinentalnoj klimi može prezimiti na otvorenom.

Najbolje uspijeva na srednje teškim tlima, ilovastim ili ilovasto-pjeskovitim, neutralne reakcije (pH 6,5-7,0). Ne smije se sijati na istu površinu najmanje 4 godine. Zbog duge vegetacije uzgaja se kao glavni usjev, najbolje nakon strnih žitarica što omogućuje dobru pripremu za ranu sjetvu pastrnjaka. Vadi se kasno u jesen pa nije dobra pretkultura za proljetne usjeve. Pastrnjak dobro raste uz grašak i salatu, uz uvjet da nije u sjeni.

Tijekom vegetacije međuredno se kultivira, dok se ne zatvore redovi. U sušnom razdoblju 2 do 3 navodnjavanja mogu osigurati dobar prinos. U tehnološkoj zrelosti razvija zadebljali korijen sličan peršinu, ali krupniji. Najčešće je stožastog oblika, krem bijele boje. Glava ima do 10 cm promjera, a može doseći masu i do 500 g.

Najpoznatije domaće sorte su Dugi bijeli i Podravkin bijeli, dužine korijena 20 do 30 cm, a promjera u glavi do 10 cm.

sjetva korjenastog povrća
Korabica

Korabica

Kontinentalna klima sjeverozapadne Hrvatske omogućuje uzgoj rane proljetne korabice na otvorenom. Ta korabica dospijeva za berbu u svibnju i lipnju, prije razdoblja visokih temperatura. Sadnjom presadnica u negrijani zaštićeni prostor ili prekrivanjem usjeva agrotekstilom može se postići 7 do 14 dana ranija berba.

Minimalna temperatura klijanja je 3 do 5 °C, a optimalna između 18 i 20 °C.  Za rast i formiranje pravilne zadebljale stabljike optimalne su temperature 14 do 20 °C danju i 8 do 12 °C noću te temperatura tla viša od 8 °C. Zadebljavanje stabljike svjetlo zelene ili ljubičaste boje, koja do tehnološke zrelosti poprimi kuglast, kuglasto spljošten ili ovalan oblik, počinje nakon razvoja četvrtog do sedmog pravog lista.

Temperature više od 20 °C pospješuju rast lišća na račun zadebljale stabljike. Temperature oko 0 °C izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Za pravilan rast korabice osobito je važna ravnomjerna opskrba vodom. Ako nakon sušnog razdoblja padne jača kiša, zadebljala stabljika puca. U sušnim uvjetima uz visoke temperature u unutrašnjem parenhimskom tkivu zadebljale stabljike stvaraju se odrvenjeli provodni snopovi (končavost) i takva korabica više nije upotrebljiva.

Za ranu proljetnu proizvodnju ovog korjenastog povrća, presadnice se proizvode u grijanom zaštićenom prostoru uz temperature od 14 do 16 °C. U sandučićima ili na gredici, može se uz sjetvu 2 g/m2 proizvesti do 500 presadnica golog korijena. Sjetvom u polistirenske kontejnere može se za 4 do 5 tjedana proizvesti do 600 presadnica/m2 sa 3 do 5 listova. Rana korabica sadi se na uzdignute gredice pripremljene barem 2 tjedna prije planirane sadnje, kako bi se tlo sleglo i površinski sloj dobro prosušio. Malč od crne PE-folije omogućuje brže zagrijavanje površinskog sloja tla i bolje uvjete rasta biljaka nakon sadnje. Povoljniji uvjeti za rast i razvoj osiguravaju se i prekrivanjem mladih biljaka nakon sadnje agrotekstilom.

Presadnice se sade na istu dubinu ili malo dublje nego što su bile na gredici ili u lončiću. Rani, slabije bujni kultivari koji se beru čim dostignu traženu veličinu zadebljale stabljike sade se na razmak 25 x 25 cm ili 30 x 25 cm, odnosno između 13 i 16 biljaka/m2. Dužina vegetacije od sadnje do početka berbe može biti od 40 do 100 dana. Veličina zadebljale stabljike je od 70 g u ranih kultivara do 2,5 kg u kasnih. U proljetnom uzgoju berba je obično višekratna, a beru se samo biljke koje su dostigle traženu veličinu zadebljale stabljike. Hibridni kultivari su ujednačeniji, pa se beru dvokratno ili jednokratno. Prinosi rane korabice mogu biti od 20 do 30 t/ha.

Od ranih sorti treba spomenuti Bečku plavu, Bečku bijelu, srednje rana Delikates i kasna Golijat. Od hibrida su najpoznatiji Korist F1 i ljubičasti Kolibri F1.

(nastavlja se)                                                           

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakRobusni ljepotan osvaja srca hrvatskih poljoprivrednika
Sljedeći članakSobne biljke za vaš dom
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.