Puževo meko tijelo prekrivaju brojne žlijezde koje neprestano luče sluz. Ona omogućava puzanje po podlozi, dok se snažni mišići noge naizmjence grče i rastežu. Osim toga, sluz štiti puževe i od mehaničkih ozljeda stopala.
Puževi u vrtu se razmnožavaju sve od proljeća pa do jeseni. Prezimljuju u različitim razvojnim stadijima.
Kakvu štetu čine puževi?
Puževi u vrtu čine veliku štetu, posebice na sjenovitim i vlažnim mjestima. Ni biljke u rasadnicima nisu sigurne. Jezikom koji nazivamo radula ili trenica polako, ali temeljito, stružu mekane dijelove biljaka te izgrizaju rupe u listovima i plodovima. Biljke također prljaju izmetinama i sluzi.
Važniji štetnici su puževi bez kućice, a to su golaći i balavci. Pri masovnoj pojavi mogu učiniti mnogo štete, posebice na salati, kupusnjačama, grahu, grašku, mrkvi i drugom povrću. Puževi s kućicom su manje štetni, jer se obično hrane odumrlim listovima i biljnim ostatcima. Obično pužu po drveću, grmlju i zidovima, a rjeđe po povrtnjacima. Ali, i njima godi voće, povrće i ukrasno bilje. Vrlo često ih nalazimo tamo gdje je tlo bazično, jer sadrži kalcij koji trebaju za tvorbu svojih kućica.
Puževi su u prirodi važan član biološke ravnoteže. Sudjeluju pri razgradnji različitih biljnih i životinjskih otpadaka u humus, brinu se za povoljnu razinu gljivica, algi i lišajeva te su ujedno hrana mnogim životinjama. Zato naš cilj ne smije biti potpuno uništenje populacije, nego smanjenje njezina broja na podnošljivu razinu.
Kako suzbijati puževe?
Za zaštitu biljaka u vrtovima poznate su nam brojne, više ili manje uspješne metode. Metoda koja iziskuje dosta vremena, ali ne šteti okolini je sakupljanje puževa ujutro i navečer. Nabrane puževe polijemo vrelom vodom i zakopamo. U uporabi su također stupice s pivom u kojima se puževi utope. Osim toga, puževima možemo postaviti razne mamce koji će ih privlačiti svojim mirisom (pr. sirovi krumpir, hren, organska gnojiva…). Tako ćemo ih, skupljene na jednom mjestu, lakše pokupiti. Puževima možemo fizički zapriječiti pristup, raznim pregradama i ogradama gredica, bakrenim trakama za cvjetne lonce, zaštitnim pojasevima iz higroskopskih tvari koje ih isušuju (kameno brašno, drvni pepeo, piljevina) te abrazivnim materijalima preko kojih nerado pužu (gruba hrastova kora, oštri šljunak, diatomejska zemlja).
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
