U poljskim mikropokusima suzbijanja biljnih bolesti u Međimurskom vinogorju na netretiranom je trsju sorte Pinot bijeli tijekom 2002. zabilježeno potpuno propadanje grožđa od pepelnice (Uncinula necator). 2004.g. na sorti Moslavac isto je zabilježeno od plamenjače (Plasmopara viticola). Posljednjih dviju sezona zaraza grožđa uzročnikom sive pljesni na netretiranoj sorti Rajnski rizling bila je veća od 70 posto. Zbog vrlo velike osjetljivosti najraširenijih sorata i klonova vinove loze na uzročnike biljnih bolesti, nužne su mjere usmjerene kemijske zaštite. Procjenjuje se da indeks tretiranja vinograda u našoj zemlji iznosi 13 – 15.
Osim poznavanja biologije i epidemiologije patogenih mikroorganizama, određivanja stvarne potrebe primjene i izbora dovoljno učinkovitih pripravaka, (ne)uspjeh godišnjeg programa zaštite vinograda bitno određuje i tehnika nanošenje određene količine ili doze sredstva za zaštitu bilja. U Hrvatskoj se pri izdavanju dopuštenja za promet kemijskim sredstvima koja se koriste u vinogradima zadržalo uvriježeno određivanje koncentracije primjene (%). Kod nekih su pripravaka preporuke izražene prosječnom dozom (kg ili l/ha = % x 1.000/100).
Takve preporuke nisu sasvim točne iz dva osnovna razloga:
(1) Vinovu lozu uzgajamo kao višegodišnji panj s dvogodišnjim rodnim elementima. Lisna površina se tijekom vegetacije mijenja. Zato bi doza ili količina fungicida za zaštitu osjetljivih zelenih organa trebala biti prilagođena stvarnom volumenu (m3/ha) prema razvojnom stadiju vinograda. Ali, na volumen lisne površine također utječu razmak između redova (broj trsa/ha), bujnost sorte i uzgojni oblik. Zato je za pojedina vinogorja potrebno izmjeriti dinamiku razvoja vrijednosti lisne površine prema dominantnim sortama i načinu uzgoja. Zatim odrediti moguće korekcijske faktore za izračun optimalne doze kemijskih pripravaka.
(2) Dominantna metoda aplikacije u zaštiti vinograda je raspršivanje. Njema je temeljna zadaća ravnomjerno rasporediti unaprijed određenu količinu homogenog škropiva. Uz što manje zanošenje na susjedne površine i otjecanje na tlo. Suvremene izvedbe raspršivača omogućuju sve veću produktivnost rada, uz značajno smanjenje potrošnje tekučine (lit./ha) u odnosu na metodu prskanja.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
