Ponekad je potrebno i više desetaka biljaka za dulji rub nekog puteljka u vrtu ili kolni prilaz. Opisujemo najvažnije mogućnosti uspješnoga razmnožavanja biljaka.
Povaljenice
S obzirom na to da mladice još ostaju povezane sa starom biljkom dok ne izgrade vlastiti korijen, ne postoji rizik da propadnu. Također, nije potrebno klijalište. No, broj novih biljaka je prilično skroman. Kad se svi izdanci u proljeće odvoje, matičnu biljku se zagrne rahlim supstratom i ujesen gotovo svi izdanci imaju razvijen korijen i mogu postati nove biljke.
Sijanje
Podobno je za primjerice timijan, lavandu, origano, paprenu metvicu, matičnjak. Prednosti: iz male količine prikupljenog ili kupljenog sjemena mogu se uzgojiti brojne mlade biljke. Nedostatak je to što su, prvenstveno kod kadulje ili lavande, mladicama potrebne tri do četiri godine da dostignu zavidnu veličinu. Reznicama se to postiže godinu do dvije prije. Sije se od travnja. Lipanjskim sadnicama potrebna je zaštita od zime.
Dijeljenje
Ne uključuje veliki rizik, jer svaka podijeljena biljka ima vlastiti korijen. Prednost: ako ih podijelite na tek nekoliko već vrlo velikih biljaka, već unutar godine dana mogu narasti na veličinu biljke koju ste podijelili. Ili, ako ih dijelite na manje komade, imat ćete više biljaka, ali će im razmjerno tome trebati više vremena da narastu. Povoljna razdoblja za dijeljenje su proljeće, nedugo prije pupanja ili ujesen. Ljeti je veća opasnost da se podijeljene biljke osuše.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
