Raštika (Brassica oleracea var. acephala) manje je poznato povrće iz porodice krstašica. Ubraja se u skupinu niskokaloričnih namirnica bogatih vrijednim vitaminima, mineralima i fitotvarima. Svojim slatko-gorkastim okusom obogaćuje okus brojnim jelima od mesa. Najčešće se upotrebljava u mediteranskoj kuhinji.
Postoji mnogo različitih formi varijeteta Brassica oleracea var. acephala. Zajedničko im je da u vegetativnoj fazi vršni pup ne tvori glavicu.
Najprihvatljivija je podjela u dvije forme: f. sabellica, mjehurastog ili kovrčavog lišća. Ona je poznata kao lisnati kelj (engl. kale). i f. viridis, koja ima glatko lišće, te se najčešće zove raštika (engl. collard). Kod nas se najviše uzgaja raštika, i to pretežno u obiteljskim vrtovima dalmatinske Zagore, dalmatinskog priobalja i otoka.
Lišće raštike se najviše koristi kuhano „na lešo“ ili zajedno s krumpirom, bobom, slanutkom i drugim povrćem kao prilog jelima od mesa te kao varivo. Najbolje ju je pripremati tako da se kratko prokuha u vodi ili kuha na pari, kako ne bi postala gorka i izgubila vrijedne hranjive tvari. U Hercegovini se priprema popularno jelo „japrak“ – sarmice sa listovima raštike.
Na području Mediterana poznata je gotovo dvije tisuće godina, gdje je jedna od najstarijih uzgajanih kupusnjača. Danas postoje brojni ekotipovi raštike, adaptirani na klimatske i edafske uvjete našeg priobalja. Iako je relativno dobro otporna na bolesti i štetnike, te ekstremne zimske i ljetne temperature, u kontinentalnom području raštika je manje poznata kupusnjača. Osim u Dalmaciji, rasprostranjena je u Hercegovini i u Crnoj Gori, a izuzetno je cijenjena u Americi.
Uzgaja se radi nježnih i mladih listova koji se sukcesivno obiru od baze prema vrhu. Okrugli ili ovalni listovi su spiralno raspoređeni i na vrhu stabljike formiraju rozetu. Rub listova može biti nazubljen ili valovit, a površina je glatka ili malo valovita, te prekrivena voštanom prevlakom. Boja listova je zelena i plavozelena, dok većina u sebi ima antocijane koji im daju crvenu boju.
U vegetativnoj fazi rasta optimalne temperature su od 15 do 20 °C, međutim dobro podnosi visoke ljetne, te niske temperature (do -10 °C) i snijeg zimi.
Najčešće se uzgaja iz presadnica. One se sade na razmak sličan kao i kod ostalih kupusnjača, 50 x 50 ili 60 x 60 cm. U Dalmaciji se sjetva za uzgoj proljetne raštike obavlja krajem veljače ili početkom ožujka, a presadnice se sade u travnju.
Mladi listovi se sukcesivno beru sve do ljeta, dok ne nastupe visoke temperature. U razdoblju suše dolazi do zaustavljanja rasta, a listovi postaju tvrdi i kožasti. Međutim, u jesen će nakon obilnijih kiša raštika razviti novo kvalitetno lišće, koje se ponovno može ubirati sve do zime.
Jesenska raštika se sije u srpnju, a presadnice se sade krajem kolovoza nakon prvih jačih kiša. Listovi se počinju brati u studenom, sve do proljeća.
Iako raštika u mediteranskom području može biti dostupna kroz cijelu godinu, listovi su najboljeg okusa tijekom hladnijih mjeseci kada raste količina ukupnih šećera.
Ako se uzgaja u kontinentalnom području, sije se u lipnju a presadnice su za sadnju spremne u kolovozu.
Iako je ova kultura dobro otporna na bolesti i štetnike, ne preporučuje se saditi na istoj površini najmanje tri godine. Za prosječan prinos od 200 kg/100 m2 preporučuje se gnojiti sa 1,2 kg N, 0,8 kg P2O5 i 1,8 kg K2O na 100 m2. Dio dušika se daje u prihrani, poslije obilnijih kiša.
Raštika se odlikuje većom hranidbenom vrijednošću u odnosu na poznatije predstavnike porodice krstašica, kao što su kupus i kelj. Siromašna je kalorijama, bjelančevinama i ugljikohidratima, a obiluje vitamina i mineralima. Njeni listovi su vrijedan izvor kalcija i željeza, a posebice mangana, cinka, luteina i β-karotena kojima se pripisuje antioksidativno djelovanje. Zbog sadržaja glukozinolata, raštika ima preventivnu ulogu u pojavi malignih oboljenja. Osim vitamina B skupine, sadrži dosta vitamina C (105 mg/100 g svježeg lišća), te vitamina A i E, pa se nerijetko popularno naziva riznicom zdravlja.
Raštika pozitivno djeluje na ljudsko zdravlje, posebno kod tegoba s krvnim tlakom, te za jačanje kostiju. Sadrži folnu kiselinu bitnu za razvoj središnjeg živčanog sustava. Budući da ju tijelo ne može samo proizvesti, posebno se preporučuje konzumirati u ranim fazama trudnoće.
Iako je ova kupusnjača nutritivno vrijedna, te iznimno otporna povrtna vrsta rijetko se uzgaja. Najmanje je zastupljena u kontinentalnom području. Budući da pozitivno djeluje na zdravlje i ima preventivnu ulogu u razvoju brojnih bolesti, potrebno ju je popularizirati kako bi postala učestalija namirnica u kulinarstvu.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
