Dalmatinski konj (Dalmatinski tovarni konj, Dalmatinski bušak) je izvorni tip konja koji je nekad uzgajan na području mediteranske Hrvatske.
Riječ je o malom, izdržljivom konju skromnih zahtjeva. Već od najranije povijesti postoje dokazi o uzgoju konja na području Dalmacije. Tako se smatra da je Dalmatinski bušak izvorni potomak tih konja. On je u zadnjih nekoliko stoljeća oplemenjen krvlju arapskih konja i konja iz BiH. Danas je populacija vrlo mala.
Glava je umjerene veličine, suha, blago konveksnog profila. Griva je crne boje i pada postrano na umjereno dug i snažan vrat koji je kod pastuha s izbočenijim grebenom. Greben je umjereno dug i izražen, leda i spoj srednje dugi i uleknuti. Prsa su umjereno duboka i široka. Noge su čvrste i pravilne, kopita mala i tvrda, a hod umjereno izdašan, ali energičan. Mirni su, ali energični, u radu izdržljivi i ustrajni.
Boja dlake je jednobojna i većinom su svjetliji do tamniji dorati. Visoki su u grebenu do 130 cm uz dužinu trupa od 135 cm i obujam prsa 152 cm te potkoljenice do 17 cm.
Stručnjak za poljoprivredu Dalmacije Stanko Ožanić u djelu Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti piše: „Svi koji se konjima bave i koji su mogli proučiti dalmatinskog konja, složni su u tome da je dalmatinski konj izvrstan pony rijetkih vrlina koje se teško sreću u pasminama drugih zemalja.“
Nekad je bio proširen na području cijele Dalmacije. Prema popisu Austro-Ugarske, na području je Dalmacije 1857. godine bilo u uzgoju preko 22.000 konja. Većina populacije ipak je bila i opstala ponajviše u Dalmatinskoj zagori i Dubrovačkom primorju.
U matičnim knjigama Hrvatskog centra za konjogojstvo za 2010. registrirano je 1 035 konja za područje Dalmacije. Od toga je prema procjeni svega nekoliko stotina grla pripada dalmatinskom bušaku. To ga čini kritično ugroženom pasminom, a trend je silazni.
Iako Dalmacija nije važnije konjogojsko područje, značajan i donekle izoliran uzgoj konja postojao je i ovdje zbog dugogodišnje tradicije uzgoja konja, manje za obavljanje poljoprivrednih radova na većim krškim poljima gdje postoje veće obradive površine, više za transport i poslove na dalmatinskim planinama Dinari, Mosoru, Biokovu i drugdje za prijenos roba, izvlačenje drva i drugo.
Nažalost, oblikovanje dalmatinskog bušaka nikada nije bilo predmetom sustavnog rada.
Trenutno se na području Dalmacije nalazi 30 živućih jedinki konja koje bi mogli svrstati u dalmatinskog bušaka.
https://www.facebook.com/Krskipasnjaci
 je izvorni tip konja koji je nekad uzgajan na području mediteranske Hrvatske.){kind=link}