Meso rotkvice je bijelo. Zbog specifična okusa, vitamina i minerala, vrlo je cijenjeno povrće. Sadrži 4,2 posto ugljikohidrata, 1,2 posto bjelnačevina, 0,1 posto masti, vitamine A, C, B1 i B2. Od minerala sadrži kalij, kalcij, fosfor, željezo i druge. Eterična ulja rotkvici daju karakterističan ljutkast okus. Jede se svježa.
Rotkvice možemo sijati cijele godine, ali se najviše sije potkraj veljače i tijekom ožujka, te potkraj ljeta. Ljetni uzgoj traži obilno zalijevanje i pokrivanje noću. Na taj se način sprječava razvoj cvjetne stabljike, a pospješuje razvoj korijena. Ljeti je najbolje uzgajati rotkvice u zasjenjenim klijalištima, jer je biljka dugog dana.
Sije se na dubinu 1 – 2 cm. Ako iznikne pregusto, potrebno je prorjeđivanje. Najbolje je sjetvu provoditi svakih 10 – 14 dana, jer rotkvica razvija korijen već za 3 – 4 tjedna. Potrebno je točno odrediti vrijeme berbe, jer korijen brzo postaje drvenast. Za uzgoj je pogodno rahlo, plodno i propusno tlo, s dosta vlage. Minimalna temperatura klijanja sjemena je 2 – 3° C, a optimalna za rast 16 – 20° C. Nije dobro rotkvicu sijati svake godine na isto mjesto, već na isto mjesto može doći tek nakon četiri godine.
Kako rotkvica ne podnosi stajski gnoj, tlo se gnoji 8 – 10 dana prije sjetve mineralnim gnojivom, a nasad se može prihraniti 10 – 12 dana nakon nicanja. Zbog kratke vegetacije i slabo razvijene stabljike, pogodna je za uzgoj između redova neke druge kulture.
Od sorata su poznate Non plus ultra, Saxa, Bamba, Fakir, Ledena svijeća i dr.
Rotkvica je otporna na hladnoću, pa dobro podnosi proljetne mrazeve, ali je vrlo osjetljiva na visoke temperature i sušu, a u takvim uvjetima rasta postaje ljuta i drvenasta. Stoga joj treba osigurati dovoljno vlage. Bere se čupanjem iz zemlje zajedno s lišćem. Najbolje je utrošiti je što prije, jer brzo gubi svježinu. U hladnjaku se može čuvati 2 – 3 dana. Jede se svježa, a narodna joj medicina pripisuje ljekovita svojstva.
