Agrotehnika proizvodnje

Smjese se mogu sijati iza većine kultura koje na vrijeme ostavljaju tlo slobodno za sjetvu. Najbolje pretkulture su okopavine (kukuruz za zrno ili silažu, krumpir), dok su žitarice i mahunarke (posebice crvena djetelina), zbog zajedničkih bolesti i štetnika, manje prikladne. Obrada tla za smjese žitarica i graška jednaka je obradi tla za sjetvu ozimih žitarica. To znači da predusjev mora biti dovoljno rano skinut kako bi se kvalitetno i na vrijeme mogla obaviti osnovna obrada i dopunska priprema tla. Najbolje je pripremu tla obaviti sjetvospremačem. Budući da se radi o smjesi, agrotehniku bi trebalo podesiti onoj kulturi u smjesi koja ima veće značenje i zahtjeve. Za ishranu ove smjese potrebno je gnojidbom osigurati 80 do 100 kg/ha fosfora, 80 do 120 kg/ha kalija, a dušika se dodaje 30 do 40 kg/ha u predsjetvenoj pripremi, toliko da se usjev ishrani dok kvržične bakterije na korijenu graška ne Sjetva ozimog graška u smjesi sa žitaricama započnu fiksaciju dušika. Da bi se poboljšala fiksacija dušika, sjeme graška treba prije sjetve bakterizirati odgovarajućim sojevima Rhizobium bakterija.

Ako se grašak sije s raži, za ranije skidanje sije se više raži (200-300 zrna/m2) i 80-120 zrna/m2 graška. U smjesi s tritikale sije se 80-120 zrna graška i 150-250 zrna tritikale. U smjesi s ozimom pšenicom sije se 80-120 zrna graška i 200-300 zrna pšenice po m2. Smjesa na osnovici ozime zobi 200-300 zrna zobi i 60-100 zrna ozimog graška po m2.

Iz tablice se vidi koliko to iznosi kg/ha ili kg/kj s obzirom na masu 1000 zrna jer ona varira ovisno o sorti žitarice i graška pa se i to treba uzeti u obzir prilikom sjetve ovih smjesa. Na početku roka sjetve siju se niže norme sjemena ozimog graška, jer se do zime dobro razvije i potjera nekoliko grana prileglih uz tlo. Što su kasniji rokovi sjetve, sije se veća količina sjemena. Mahunarke, a osobito grašak, u pravilu treba sijati dublje (6-8 cm) u odnosu na sjetvu žitarica (3-4 cm duboko). Ako se grašak posije plitko (3 cm), kasnim mrazevima može doći do izvlačenja izniklih biljaka na površinu, što za posljedicu ima lomljenje korijena. Budući da grašak nema mogućnost razvoja sekundarnog korijenja kao žitarice, ako je izvučen na površinu, ne može se obnoviti pa propadne (osuši se). Zbog plitke sjetve graška i iznošenja mrazevima (sriježi) tijekom zime, često se ne postigne željeni sklop graška, tako da je u smjesama često povećan udio žitarice u odnosu na predviđeni, što za posljedicu ima niže prinose i slabiju kakvoću. Da se to ne bi dogodilo, sjeme graška treba prvo posijati dublje, a zatim na posijani usjev graška posijati predviđenu količinu sjemena žitarice. U suhim uvjetima i na vrlo laganim tlima (pjeskovito tlo) dobro je usjev nakon sjetve povaljati laganim valjkom. Zbog gustog sklopa korovi se rijetko javljaju. Eventualno usjev mogu zakoroviti kamilica, osjak, neke ozime kupusnjače ili drugi koji se šire korijenom i podankom, odnosno koji imaju brži razvoj. Ako se ipak jave korovi, usjev se može tretirati Basagranom u količini 2 do 3 l/ha tijekom vegetacije.

Korištenje smjesa graška i žitarica

Kako bi vrijednost ovih smjesa kao vrlo kvalitetne stočne hrane došla do punog izražaja, mora se odabrati pravi trenutak košnje koji pak ovisi o načinu iskorištavanja, o vremenu sjetve i vrsti žitarice u smjesi te potrebama na količini i kakvoći krme. Smjese krmnog graška i žitarica mogu se koristiti:
● košnjom i hranidbom u svježem stanju (zeleno)
● napasivanjem (ako je u smjesi sa žitaricama)
● siliranjem (uz veći udio žitarice u smjesi)
● za sideraciju i malč (protiv korova)
● kao zrno za koncentrat
● eventualno i za sijeno (u uvjetima stabilne klime i suhog, laganog tla).
Najčešće se koristi kao zelena krma i to od početka cvatnje do formiranja mahuna, što je razdoblje od 15 do 20 dana. Proizvodnja sijena nije osobito praktična i radi se samo u krajnjim slučajevima zato što se list graška brže suši od stabljike pa otpada, što smanjuje prinos i hranjivu vrijednost. Grašak je bolje proizvoditi za zelenu krmu, a eventualne viškove silirati i to u fazi punog formiranja mahuna kada sadrži najviše bjelančevina i drugih hranjivih tvari.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakTeškoće kod vrenja mošta
Sljedeći članakProšarana teletina
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.