Posljednjih dvadesetak godina bilježimo nagli porast brojnosti i učestalosti pojave u hortikulturnoj proizvodnji (povrćarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu) od fitofagnih stjenica (vrste koje mogu izazvati oštećenja na biljkama).
Stjenice su kukci trouglaste glave i nejednake strukture krila. Prednji par krila ima donji dio očvrsnut, preostali (vršni) dio prednjih krila i cijela stražnja krila su opnenasti. Usni ustroj je pretvoren u bodlju (rilo) kojim stjenice bodu i sišu. Ličinke su izgledom slične odraslim oblicima, samo su veličinom manje i nemaju krila.
Zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) se često poistovjećuje sa “smrdljivim martinom i gretom” (Raphigaster nebulosa, Dolycoris baccarum). Štetnik je prisutan u našoj zemlji već duže vrijeme. Zadnjih godina se dojavljuju sve veće štete na različitim biljkama u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Predstavlja sve veći problem u proizvodnji rajčice, paprike, graha, uljne tikve i soje. Javlja se na brojnim drugim biljnim vrstama različite gospodarske vrijednosti. To su krumpir, patlidžan, batat, grašak, pšenica, kukuruz, suncokret, stočni grašak, ricinus, djetelina, malina, breskva, orah, limun, jorgovan, kalina, pasiflora i paulownia.
Smatra se da povećanju brojnosti i štetnosti zelene štitaste stjenice pogoduje više činitelja: klimatske promjene (vrućina i sparina); povećanje površina s uzgojem nekih usjeva (soja) gdje zelena štitasta stjenica značajno utječe na smanjenje kvalitete i prinosa, ali kao polifagna vrsta naknadno se širi na druge osjetljive biljke koje rastu u blizini.
Stručnjaci smatraju da širenje soje u sjeverno-zapadnim dijelovima naše zemlje omogućuje prekomjerno množenje zelene štitaste stjenice; u soji nema drugih štetnih kukaca, pa tijekom vegetacije ne koristimo insekticide. Zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) je opće raširen štetnik u većini svjetskih područja gdje klimatološki dominiraju toplina i sparina (tropska područja): npr. Srednja i Južna Amerika, Mediteran, Bliski Istok, Afrika, Malezija, Filipini, Indonezija, Japan i Pacifik. Prezime obično odrasli oblici stjenica na skrovitim mjestima, odakle u proljeće prelijeću na osjetljive usjeve. Stjenice su vrlo pokretljive, a godišnje ova vrsta razvija do pet generacija. Ovisno o toplini, razvoj jedne generacije traje 35-70 dana.
Odrasle stjenice su veličine 11-15 mm, mutno-zelene boje, a krila potpuno pokrivaju zadak. Jaja odlažu u jajna legla na naličju lišća. Jedna ženka odloži do 130 jaja. Bijele su do svijetložute boje, bačvastog oblika, a na njihovim vrhovima se nalaze poklopci. Prije izlaska ličinki jaja postaju ružičaste boje. Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija i različite su boje. Prvi stadij je svijetložuti, drugi stadij ličinki je crne boje, a treći i četvrti stadij postaju zelenkaste boje.
Štete pričinjavaju ličinke L2-L5 i odrasli oblici bušenjem biljnog tkiva i sisanjem sokova. Hrane se svim biljnim dijelovima na više od 100-ak vrsta, a posebno mladim zelenim tkivom, plodovima i sjemenom. Sisanjem sokova u biljno tkivo slinom luče toksine, pa svojom ishranom smanjuju prinos i kvalitetu. Mogu biti prenositelji drugih patogena. Napadnuti plodovi povrća i voća gube prirodnu boju kožice, dobivaju gorak okus i tržno se ne mogu iskoristiti. Brojna istraživanja primjene prirodnih neprijatelja još uvijek ne navode ovu ekološki vrlo prihvatljivu metodu kao dovoljno učinkovitu protiv zelene štitaste stjenice. Primjerice korištenje jajnih parazitoida – osica Trissolocus basalis).
Važno je suzbijati prvu generaciju!
U godišnjoj strategiji kontrole zelene stjenice u povrtnjacima vrlo je važno na vrijeme uočiti i suzbijati prvu ili prezimljujuću generaciju zelene stjenice. Na manjim se površinama preporučuje ručno skupljati i uništavati prva jajna gnijezda, ličinke i odrasle kukce.
Registriranih insekticida za suzbijanje zelene stjenice i drugih fitofagnih vrsta stjenica u našoj zemlji nema! Višegodišnjim pokusima potvrdili smo bolju posrednu djelotvornost nekih djelatnih tvari. Među insekticidima koji se s ograničenjima smiju koristiti u integriranoj proizvodnji povrća dobar posredni učinak na biljne stjenice pokazuju acetamiprid u pripravku Mospilan. Također, u literaturi se među botaničkim (biljnim) insekticidima za ekološko suzbijanje nekih fito-fagnih stjenica navodi prirodni piretrin (npr. u pripravcima Direkt Green, Asset, Krisant, Piretro natura) i azadiraktin (NeemAzal). Npr. ove pripravke na naše tržište stavljaju tvrtke “Pro-eco”, “BIOinput”, Novag.
Tablica 1. Neki kemijski i biljni (botanički) insekticidi koji se preporučuju za primjenu kod pojave zelene štitaste stjenice (prikladno za “amatersku” i ekološku primjenu)
Djelatna tvar Pripravak Primjena Karenca u danima acetamiprid *Mospilan SP i SG 125-400 g/ha najčešće 3-14 dana biljni piretrin Krisant, Pyregard, Asset Five, Direkt Green EC 0,75 lit./ha najčešće 1-3 dana azadiraktin NeemAzal T/S 0,3 % najčešće 1-3 dana
Biljni piretrin je dobiven iz biljke dalmatinski buhač (Chrysanthemum cinerariaefolium) i često se primjenjuje u ekološkoj proizvodnji povrća (0,06-0,075 %). Dopušten je za primjenu u povrćarstvu (rajčica, patlidžan, paprika, krastavac, tikvica, salata, matovilac, špinat). Također i u voćarstvu (breskva, nektarina, marelica, šljiva trešnja). Registriran je za suzbijanje lisnih uši, cvrčaka ili cikada i štitastih moljaca. U literaturi se navodi i njegova djelotvornost na gusjenice, kornjaše i stjenice. Azadiraktin (NeemAzal) (0,3 %) je biljni pripravak koji sadrži djelotvorne tvari iz koštice tropskog neem drva. Dopušten je u ekološkoj proizvodnji, a distributer navodi da suzbija stjenice u nasadima lijeske.
Osim navedenih pripravka koji se nabavljaju na tržištu, moguće je pripremati domaće biljne pripravke na osnovi češnjaka, chilli papričica, komorača i gorušice. Oko vrta je moguće sijati “biljke mamce” (npr. soja i druge mahunarke, paukov cvijet). Tada se većina populacije zelenih stjenica zadržava na njima i čini manje štete u vrtu.
Zelena štitasta stjenica sve masovnije primjećujemo zadnjih sezona na povrću koje uzgajamo uz okućnice: izgled prvih šteta na krumpiru (fotografija 1) i tikvicama (fotografija 2). Mjere zaštite poduzeti protiv prezimljujuće populacije, jer suzbijanje nametnika u berbi nije najčešće moguće radi pridržavanja propisane karence. Ličinke (fotografija 3) su oblikom slične odraslom kukcu (fotografija 4), samo nemaju krila. Manje su i izgledom se doimaju šarene (različiti razvojni stadiji ličinki su drugačije boje, a kod manjih stadija dominiraju crvena i crna)
