Sunčeva energija se najčešće iskorištava putem uređaja zvanog fotovoltna ploča ili popularno solarni kolektor. Solarni kolektor se proizvodi iz poluprovodika, najčešće od silicija. Kolektor je tijelo koje apsorbira toplinu Sunčeva zračenja i pretvara je u toplinu. Princip rada je jednostavan: sunčeva svjetlost ozrači atom silicija i da dovoljno energije jednom elektronu da napusti taj atom. Ovaj proces se ponovi nebrojeno puta sve dok se materijal ne ispuni slobodnim elektronima.
U osnovi postoje dvije vrste kolektora i to ravni te koncentrirajući. Osnovni uvjet za kolektore je da maksimalno apsorbiraju dozračenu energiju. To ravni kolektori postižu pomoću apsorbera, a koncentrirajući kolektori pomoću ogledala i leća tako što fokusiraju Sunčevo zračenje i tako povećavaju ozračenost apsorbirajuće površine. Solarni kolektori su sve popularniji u razvijenim državama iz više razloga. Njihova proizvodnja postaje sve jeftinija, a njihovo održavanje je jeftino. No,postoje i mane: uređaj ne daje struju noću, daje dosta manje struje zimi i za vrijeme oblačnog vremena. Tu je i ovisnost o dostupnosti silicija na tržištu.
Toplinski solarni kolektori – radni medij koji struji (cirkulira) kroz sustav i služi za prijenos apsorbirane topline od apsorbera (kolektora) pa do toplinskog spremnika.
Sustavi za pripremu potrošne tople vode – magla, naoblaka, kiša i snijeg kroz dulja razdoblja zimi posve onemogućavaju rad solarnih kolektora.
Troškovi ulaganja u solarnu toplinsku opremu načelno se mogu podijeliti na troškove ulaganja u kolektore, spremnike tople vode, ostalu opremu, projektiranje i montažu opreme. Troškovi ulaganja u fotonaponsku opremu mogu se podijeliti na troškove ulaganja u fotonaponske module, pretvornike, regulatore napona i punjenje baterija, akumulatora, ostalu opremu, projektiranje i montažu opreme. Područja solarne tehnologije su: aktivno i pasivno grijanje i hlađenje u zgradama, primjena u industrijskim i poljoprivrednim procesima, pretvaranju solarne energije u električnu, mehaničku…
Na urbanim prostorima može služiti i za grijanje vode, grijanja i hlađenja prostorija, grijanja bazena za kupanje itd. Za razliku od aktivnih solarnih sustava, u pasivnim se koriste dijelovi zgrade i objekata za sakupljanje topline. Toplina se prenosi uglavnom prirodnim prijelazom topline, vođenjem topline ili zračenjem. U poljoprivrednoj proizvodnji solarna energija se koristi za staklenike i plastenike za proizvodnju voća i povrća. Koristi se za njihovo zagrijavanje i sl.
Prednosti korištenja solarne energije Nedostaci korištenja solarne energije ekološki prihvatljiva mala gustoća energetskog toka obnovljiva oscilacija inteziteta zračenja tijekom dana ekološki prihvatljiva ovisnost zračenja o klimatskim uvjetima mogućnost uporabe na bilo kojem mjestu na planeti gdje ima dovoljno svjetlosti intezitet zračenja se u pravilu ne poklapa s intezitetom potrošnje iskorištava zračenje u toplom dijelu godine za grijanje vode i direktnu proizvodnju električne energije nemogućnost nagomilavanja energije kao i njena neekonomičnost u usporedbi s ostalim energetskim izvorima uporaba na zabačenim područjima gdje se ne može doći dalekovodima
Na koji način se postavljaju kolektori?
Često ljude zanima može li se elektrana postavljati na krov objekta za vrijeme loših vremenskih uvjeta? Za ugradnju elektrane jedino je bitno da ne pada kiša te da nema snijega i leda. Monteri prilikom postavljanja moraju otvarati krov, ali i penjati se na njega.
Solarni paneli mogu se postavljati na većinu krovova. Jedino su upitni pokrovi koji sami po sebi nisu napravljeni da bi izdržali 25 godina, poput salonitnih ploča i leksan krovova. Zato na njih nema smisla postavljati panele, a isto je i s nadstrešnicama koje nemaju dobru statiku. Montaža svake solarne elektrane započinje prikupljanjem materijala za ugradnju. Prvi korak na terenu je razgovor s vlasnikom objekta te dogovor oko točne pozicije panela. Ponekad vlasnik objekta ima neke sitne izmjene s obzirom na projekt.
Za ugradnju solarnih panela mora postojati tim ljudi. Primjerice, dva montažera idu na krov i počinju s montažom solarnih panela, dok električar u kući počinje razvlačiti strujnu instalaciju. Tim na krovu prvo postavlja prihvatne kuke ili prihvatne vijke koji su direktna spona između krovnih greda i panela. Ako je krov pokriven crijepom, koriste se kuke. One se montiraju ispod crijepa, a izlaze oko crijepa opet natrag gore. Najbitnije je da krov ostane identičan kakav je bio i prije. Potom se kroje i montiraju aluminijske šine. Šine se, nakon postavljanja, moraju i poravnati.
Kad se ispod svakog panela postave optimizatori, mali uređaji koji kontroliraju rad tog panela i šalju struju, njih je potrebno povezati, odnosno napraviti krovno kabliranje. Tek onda ide postavljanje panela. Za to vrijeme električar u kući cijelo vrijeme spaja i montira inverter i kutiju s prednaponskom zaštitom i ostalim osiguračima te sve to spaja na kućnu struju. Nakon što stručnjaci testiraju novu elektranu, vrijeme je da se započne s uštedama na računima. Već na prvom računu možete se uvjeriti da je postavljanje solarne elektrane jedna od najboljih investicija u budućnost, našu planetu i energetsku neovisnost.
Pročitajte ostatak priloga:
Što su solarni paneli i kako proizvode struju?
Solarna elektrana – što je to?
Koraci za postavljanje solarne elektrane na obiteljsku kuću
Stižu novi natječaji za kućne solare
70 milijuna kuna potpore za korištenje obnovljivih izvora energije
Solarna energija u poljoprivredi: brojne mogućnosti i koristi, slaba informiranost
Sunčane elektrane osvajaju međimurske farme
Izvori:
ENNA Opskrba d.o.o. (www.energianaturalis.hr)
