U nizinskim kontinentalnim područjima najuspješnije se uzgaja za ljetnu i jesensku potrošnju. Iz kasnojesenske proizvodnje značajne količine iz tog područja se prerađuju. Određeni se hibridi pravilno uskladišteni uspješno mogu duže vrijeme čuvati i trošiti tijekom zimskih mjeseci. U višim područjima kontinentalnog dijela najuspješnija je proizvodnja sorata za ljetnu potrošnju. Za njezin su uzgoj temperaturni uvjeti znatno povoljniji nego u drugim područjima. U priobalnom pak području prednost u uzgoju imaju hibridi namijenjeni za kasnojesensku, zimsku i ranoproljetnu potrošnju.
Tijekom lipnja još uvijek se može otpočeti s uzgojem sorti i hibrida kupusa namijenjenih potrošnji tijekom kasne jeseni, skladištenju ili preradi.
Zahtjevi kupusa prema vanjskim uvjetima
Iako vrlo prilagodljiv različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima, kupusu za uzgoj najviše pogoduju svježija i vlažna područja, odnosno dio godine kada takvi uvjeti prevladavaju.
Sjeme kupusa može proklijati kod vrlo niskih pozitivnih temperatura, no proces klijanja i nicanja je spor. Optimalne temperature za klijanje su 20 oC kod koje kupus niče za 5 – 6 dana. Temperature više od 30 oC u nicanju negativno utječu na razvoj presadnica. Iz tog razloga za ljetnu sadnju kupusa kada temperature znadu biti više od 30 °C naklijavanje sjemena je neophodno provesti u klijališnim komorama gdje se može postići optimalna temperatura i vlaga.
Optimalne temperature zraka za rast i razvoj kupusa su 15 – 20 oC, a najčešće već kod temperatura od 25 oC rast prestaje. Kupus je dosta tolerantan na niske temperature pa mu rast prestaje tek kod 0 oC no od njih ne stradava.
Za normalan razvoj, kupus zahtijeva dobru opskrbljenost vodom tijekom čitavog razdoblja vegetacije. Optimalna vlažnost tla je oko 80% maksimalnog kapaciteta tla za vodu. U nedostatku vode dobivaju se niži prinosi, glavice su sitnije, a lišće ima jače izraženu voštanu prevlaku. Najveće potrebe za vodom kupus ima početkom formiranja glavica. Osim zemljišne vlage za razvoj kupusa neophodna je i relativno visoka vlažnost zraka, zbog čega se najbolji prinosi i kvaliteta postižu uzgojem u dolinama rijeka i uz veće vodotoke.
Plodored, obrada tla i gnojidba
Kupus je obvezno uzgajati u plodoredu te na istu površinu ne bi se smio saditi barem 3-4 godine. Dobre pretkulture za ljetnu sadnju kupusa su one koje pravovremeno napuštaju tlo te omogućuju kvalitetnu obradu tla.
Za sadnju krajem lipnja kupus se može uzgajati nakon ozimog ječma, kamilice, graška ili mladog krumpira. Kao pretkulture treba izbjegavati vrste koje pripadaju istoj botaničkoj porodici kao što su ostale kupusnjače i uljana repica,.
Kupus se može uzgajati na gotovo svim tipovima tala dobrih vodozračnih odnosa i nesmetane opskrbe biljaka vodom. Najbolja su ipak aluvijalna, srednje teške, duboka tla bogata humusom. U proizvodnji kupusa izrazito teška tla nepropusna za vodu, s malo organske tvari i kisele reakcije trebalo bi izbjegavati. S obzirom na kemijsku reakciju najpovoljnija su blago kisela do neutralna tla pH vrijednosti 6,0 – 6,5. Tla niže pH vrijednosti potrebno je kalcificirati. Tla visoke kiselosti sklona su stvaranju pokorice koja sprečava pristup zraka korijenu i povećava isušivanje tla uslijed čega je rast i razvoj biljaka otežan. Mikrobiološka aktivnost u kiselim je tlima slaba pa je i razgradnja organske tvari u tlu usporena.
Koja je pH vrijednost poželjna?
Tla pH vrijednosti niže od 4,5 treba i zbog drugih ograničenja izbjegavati, a ona pH vrijednosti između 4,5 i 5,5 potrebno je kalcificirati. Za kalcifikaciju se uglavnom koristi mljeveni vapnenac granulacije koja omogućava kvalitetno rasipanje rasipačima mineralnih gnojiva ili vapnenasti materijali u čijoj se primjeni koriste rasipači koji omogućuju njihovu kvalitetnu primjenu. Što je tlo kiselije i što je težeg mehaničkog sastava potrebno je primijeniti veće količine materijala za kalcifikaciju. Potrebne količine mljevenih vapnenaca ili dolomita se kreću najčešće od 5 – 10 t/ha, a vapnenastih materijala od 2 – 4 t/ha.
Kalcifikaciju je neophodno provesti odmah po žetvi, odnosno berbi pretkulture. Materijal za kalcifikaciju je potrebno zaorati ili u tlo unijeti tanjuračama odnosno rotirajućim oruđima na dubinu 15 – 20 cm. Na kiselim tlima koje imaju i nizak sadržaj magnezija, kalcifikaciju je uputnije obaviti mljevenim dolomitom čija primjena ima iste efekte u neutralizaciji kiselosti tla, a ujedno tlo obogaćuje magnezijem također biljnim hranjivom neophodnim za uspješan rast i razvoj kupusa.
Gnojidba organskim gnojivima preporučljiva je agrotehnička mjera u proizvodnji kupusa i u rano ljetnoj sadnji. Zreli stajski gnoj u količini 20 – 30 t/ha potrebno je zaorati na dubinu 30 – 35 cm. Gnojidbom stajskim gnojem popravlja se struktura tla, potiče se mikrobiološka aktivnost i djelomično zadovoljavaju potrebe na hranjivima. Na površinama gdje nije primijenjen stajski gnoj mogu se koristiti tvornički obrađena peletirana ili pilirana organska gnojiva u količini 1,5 – 2,0 t/ha. Ako nije primijenjeno organsko gnojivo preporučenu količinu mineralnih gnojiva potrebno je povećati 20%.
Gnojidba mineralnim gnojivima
Uz gnojidbu organskim gnojivima tlo namijenjeno uzgoju kupusa potrebno je pognojiti mineralnim gnojivima. Racionalna gnojidba se postiže samo poznavanjem sadržaja osnovnih biljnih hranjiva u tlu uzimajući u obzir tip tla, pretkulturu i zahtjeve uzgajane sorte odnosno hibrida. Na srednje plodnom tlu koje sadrži oko 3 % humusa, 10 – 20 mg na 100 grama tla fosfora i kalija i čija je pH vrijednost 6 – 7, uz gnojidbu stajskim gnojem potrebno je dodati oko 800 kg/ha kompleksnog mineralnog gnojiva NPK 7:20:30. Gnojivo se unosi u tlo predsjetvenom pripremom tanjuračom, sjetvospremačem ili rotodrljačom. Na tlima niže prirodne plodnosti količinu gnojiva u osnovnoj gnojidbi potrebno je povećati, a na prirodno plodnijim je tlima proporcionalno plodnosti treba smanjiti.
Tijekom vegetacije nakon što se biljke dobro ukorijene i formiraju lisnu rozetu, te pred početak formiranja glavica neophodno je obaviti prihranu dušičnim gnojivima. Prihrana se obavlja s međurednom kultivacijom unoseći u tlo dušično gnojivo KAN, kod prve prihrane oko 200 kg/ha, a kod druge prihrane 300 kg/ha. Gnojidba dušikom izvanredno dobro utječe na prirod, no u slučaju slabije opskrbljenosti ostalim hranjivima može izazvati formiranje rahlih glavica često puta loše kvalitete za jelo.
Pročitajte još:
Sortiment kupusa za kasnojesensku potrošnju i preradu
Ograničenja primjene insekticida u ranim povrtnim kupusnjačama
