Ekološki uzgoj paprike

Ekološki uzgoj paprike je sve više zastupljen, jer potrošači iz zdravstvenih razloga žele hranu proizvedenu bez korištenja pesticida i mineralnih gnojiva. Paprika se najčešće upotrebljava kao svježa, kao salata, sama ili s drugim povrćem. Sušena i mljevena paprika čest je začin za mnoga jela.

Paprika  (Capsicum annuum)  je jednogodišnja zeljasta biljka. Korijen joj prodire do 60 cm dubine, ali glavnina korijena je u 30 cm tla. Stabljika naraste od 40 do 100 cm. Oblik ploda može biti spljošten, okrugao, stožasti ili u obliku roga. U tehnološkoj zrelosti boja ploda može biti tamnozelena do svijetlozelena, žuta, ljubičasta ili prošarana prugama.

            Toploljubiva kultura

Paprika voli toplo vrijeme i spada u termofilne biljke kojima najviše odgovara temperatura za rast i razvoj oko 25 °C. Ako temperatura dostigne vrijednost veću od 35 °C paprika prestaje rasti. Ako se temperatura spusti ispod 0 °C, biljka ugiba. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Minimalna temperatura klijanja paprike je 11 °C , ali za normalno klijanje potrebna je temperatura viša od 14 °C. Temperature niže od 10 °C ako duže potraju, izazivaju žućenje lišća i dugotrajni zastoj u rastu. Visoke temperature smanjuju zametanje i rast plodova paprike.

Paprika se može saditi na ravnu površinu ili u gredice. Način i sklop sadnje ovise o vrsti paprike koju se sadi te razdoblju berbe. Biljke koje se beru kroz kraće vrijeme, sade se u gušćem sklopu, dok one koje se beru kroz duže vrijeme, sade se u manjem broju biljaka po jedinici površine.

Traži plodno tlo

Rastu i razvoju paprike pogoduje tlo bogato hranjivim tvarima. Najbolja su duboka humusna i topla tla na kojima se ne zadržavaju oborinske vode. Priprema za sadnju paprike počinje već u jesen dubokim kopanjem u vrtu na dubinu oko 30 cm, tj. štihanjem. Paprika za uzgoj treba dobro pognojeno tlo i više topline nego rajčica. Ravnomjeran raspored oborina je poželjan, te vođenje brige o navodnjavanju ako dođe do sušnog razdoblja uslijed ljetnih mjeseci.

Na slikama možemo vidjeti primjer vrtnog uzgoja paprike na gredici. Toplo strukturno i lakše tlo, dobrog kapaciteta za vodu i zrak, povoljno je za uzgoj paprike. Dobra propusnost za vodu od velikog je značaja jer paprika ne podnosi zadržavanje vode na zemlji. Važna je i dobra opskrbljenost hranivima s više od 3 % humusa uz neutralno ili blagu kiselu reakciju. Prije sadnje paprike na većim površinama svakako je potrebno obaviti analizu tla kako bi dobili detaljan uvid u stanje tla i opskrbljenost hranivima.

Sadnja

Sadnja paprike obavlja se kad srednje dnevne temperature zraka porastu preko 15 °C, ali ujedno treba i proći opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj.  Biljke koje su nakon sadnje u uvjetima nepovoljnijih temperatura teško se i sporo oporavljaju. Saditi se može na ravnu površinu ili na gredice. Način i sklop sadnje ovise o kultivaru i mogućem razdoblju berbe. Sadnja na otvorenom počinje kad je tlo dovoljno toplo te kad prestane opasnost od kasnih mrazeva. U polju se paprika rasađuje u redove. Razmak između redova bi trebao biti oko 70 cm, dok je razmak između biljaka 30 cm. Presadnica se zatrpava u zemlju do ruba površine grude supstrata.​

Kod uzgoja paprike u vrtovima često se stavlja slama oko biljaka kako bi sačuvala vlagu tla i omogućila bolje okrupnjavanje ploda. Slama se može staviti od ječma ili pšenice i moguće je dalje zalijevanje paprike.

Ishrana i zaštita

Malčiranje organskom dekorativnom korom drži se pod kontrolom i širenje korova, a štiti i od rasipanja zemlje prilikom jakih kiša. Ona će se s vremenom razgraditi te će unošenjem organske mase kompostirana organska kora učiniti tlo rahlijim te tako poboljšati vodno-zračni režim u tlu. Tako će se tlo u vašem vrtu trajno poboljšati. Najbolji predusjevi paprike su kulture iz porodice mahunarki (grah, grašak i dr.). Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi, poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja. Prihrana paprike organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom je jako važna.

Tako biljke postaju otpornije na bolesti i daju zdrave plodove. Nakon paprike preporučuje se uzgoj korjenastih kultura i kupusnjača. Izmjenjujte kulture tijekom određenog vremena kako se ne bi smanjio urod. Kao predusjev nije preporučljivo saditi rajčicu i krumpir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti. Paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ona ne voli blizinu graha, kupusa i kelja. Papriku treba redovito prskati prirodnim sredstvima za suzbijanje nametnika – pripravcima od koprive, preslice, crnog i bijelog luka. Zaražene biljke se uklanjaju i pale.

Prikaz razvitka paprike po fazama

Berba i prinosi

Prvi plodovi paprike mogu se već ubrati 50 dana nakon njenog presađivanja. Za vrijeme branja plodova vodi se računa da se ne ošteti biljku. Razdoblje branja paprike ovisi i o samom vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje. Paprika je jedna od vrsta biljaka koje se mogu ubrati za konzumaciju prije nego u potpunosti dozrije. Velike mesnate babure mogu se konzumirati zelene, žute i crvene. Plodovi paprike mogu se brati za potrošnju u svježem stanju ili za preradu u tehnološkoj ili fiziološkoj zrelosti. Pri berbi u tehnološkoj zrelosti vrlo je važno ocijeniti stupanj razvoja ploda, jer prerano ubrani plod brzo gubi vodu i smežura se. Prinos paprike u tehnološkoj fazi berbe iznosi 34 t/ha.

Prednost uzgoja paprike u vrtu je mala površina koja nudi relativno veliku zaštitu od pojave mogućnosti bolesti i kvalitetno održavanje. Uz ručnu obradu tla i navodnjavanje, urod može biti i veći od 6 kg po biljci, što daje dodatnu mogućnost iskorištavanja plodova u prerađevine. U idealnim uvjetima urod iznosi i do 10 kg po biljci ili 20 – 30 plodova paprike.