Salata je biljka blage klime. Za vegetativnu fazu, razvoj rozete ili glavice, optimalne su temperature od 12 do 20 °C. Minimalne su temperature klijanja od 2 do 5 °C, a optimalne 15 do 20 °C, kad salata niče za 3 do 5 dana.
Temperature više od 25 °C izazivaju takozvanu termodormantnost, koja smanjuje klijanje i nicanje normalno klijavog sjemena. Na temperaturi iznad 30 °C većina kultivara ne niče. Mlada biljka salate može podnijeti temperature do -5 °C, a dobro ukorijenjene biljke s 5 do 7 listova ozimih kultivara mogu podnijeti kontinentalnu zimu. Međutim, što je salata bliže tehnološkoj zrelosti, osjetljivija je na niske temperature. Kad su temperature do početka glavičenja niže, formiraju se veće i čvršće glavice. Kad su temperature u vrijeme glavičenja više, uz intenzivniju sunčanu radijaciju, glavice su manje i rahlije. U uzgoju u zaštićenom prostoru temperature se usklađuju s intenzitetom svjetlosti. Temperature tla između 12 i 20 °C povoljnije utječu na formiranje glavice od viših temperatura.
Pri dužini dana većoj od 13 sati kod salate dolazi do prorastanja cvjetne stabljike. O kultivaru ovisi hoće li se to dogoditi nakon punog ili djelomičnog završetka vegetativne faze, odnosno, željene veličine rozete ili glavice. U nekih je kultivara ta reakcija teko slaba da se smatraju neutralnima na dužinu dana i oni su pogodni za ljetni uzgoj. Zbog kratke vegetacije i brzog rasta, potrebna je dobra opskrbljenost tla vodom i hranivima. Opskrbljenost tla vodom ne bi smjela biti niže od 65 % poljskog vodnog kapaciteta.
Korijen salate se razvija pretežno u površinskom sloju i nema mogućnost korištenja vlage iz dubljih slojeva tla. Stoga je prilikom navodnjavanja dovoljno dobro navlažiti gornjih 15 cm tla. Smatra se da je u proljetnom uzgoju potrebno 140 do 160 L vode po m2.
Salata najbolje uspijeva na strukturnom, srednje teškom tlu. Za rani uzgoj pogodnija su lakša tla koja se brže zagrijavaju u proljeće. Najpovoljnija su tla blago kisele do neutralne reakcije (pH 6,5 do 7,2). Salata je vrlo osjetljiva na visoku koncentraciju soli u tlu, a posebno na klor. Sadržaj soli od 0,3 do 0,4 % može izazvati oštećenja salate.
Foto: staravrtlarica.blogspot.com
Plodored kod salate
Salata relativno dobro podnosi samu sebe. Ipak, treba izbjegavati dugotrajan uzgoj na istoj površini. Poželjna je barem jedna predkultura iz druge porodice. Budući da salata ima kratku vegetaciju, često se uzgaja kao međukultura, a moguća su dva i tri usjeva u istoj godini.
Gnojidba salate
Zbog kratke vegetacije do tehnološke zriobe treba osigurati lako pristupačna hraniva. Organska gnojidba preporučuje se za pretkulturu, a ako se gnoji za salatu, gnojivo treba biti dobro kompostirano.
Nedovoljno kompostiran stajski gnoj pospješuje razvoj gljivičnih bolesti. Ako je tlo kiselije od pH 6, preporučuje se dodavanje vapna. Za prinos od oko 30 t/ha potrebno je 30 kg P2O5, 150 kg K2O, 40 kg CaO i 14 kg MgO. Potrebna količina dušika od 80 do 120 kg dodaje se u više navrata. Salata je vrlo osjetljiva na visoku koncentraciju soli u tlu, pa već i gnojidba mineralnim gnojivima, ako nema dovoljno vode, može izazvati oštećenja, rubnu palež, kasnije glavičenje i rahle glavice. Najbolje iskorištenje hraniva se postiže fertirigacijom sustavom za navodnjavanje kapanjem. Posebno treba paziti na doziranje dušika jer je lisnato povrće sklono nakupljanju potencijalno štetnih nitrata.
Pročitajte još o uzgoju salate:
Tipovi, varijeteti i sorte salate
Izbor kultivara salate i rokovi uzgoja
Tehnologija uzgoja salate u tlu
Hidroponske tehnike uzgoja salate
