Salata kao lisnato povrće jako je zanimljivo za uzgoj i od velike je važnosti na tržištu povrća.

U kemijskom sastavu salate prevladava voda (95 %), a u suhoj tvari ima najviše ugljikohidrata i relativno mnogo celuloznih vlakana koja pospješuju probavu. Od minerala, salata obiluje kalijem i željezom. Ujedno je i bogat izvor vitamina A, C, folata i K, koji pomažu u jačanju imunološkog sustava i održavanju zdravlja kostiju. Obiluje organskim kiselinama i gorkim tvarima koje otvaraju apetit i pospješuju probavu. Antioksidansi, uključujući flavonoide, fenolne kiseline i karotenoide štite tijelo od slobodnih radikala koji mogu uzrokovati oštećenje stanica i bolesti. Vrlo je cijenjena u dijetalnoj prehrani, pospješuje rad bubrega i srca te snižava krvni tlak. Vanjski zeleni listovi bogatiji su vitaminima od listova unutar glavice. Lisne žile imaju više kalijeva i natrijeva citrata te vlakana, što također doprinosi vrijednosti salate. Salata sadrži 48 mg limunske i 65 mg jabučne kiseline/100 g svježe tvari koje joj daju prijatan okus.

Listovi salate obično se konzumiraju svježi u salatama ili minimalno prerađenim proizvodima, poput svježe narezanih proizvoda, miješanih salata i proizvoda za bebe. Salata se relativno lako uzgaja i ima kratak ciklus rasta. To je čini pogodnom za cjelogodišnji uzgoj na otvorenom ili u zaštićenom prostoru, u tlu ili hidroponskim tehnikama.

Pročitajte još o uzgoju salate:

Tipovi, varijeteti i sorte salate 

Uvjeti za uzgoj salate, plodored i gnojidba

Izbor kultivara salate i rokovi uzgoja

Tehnologija uzgoja salate u tlu

Hidroponske tehnike uzgoja salate

Bolesti i štetnici salate

Prethodni članakVinistra je istarski životni stil!
Sljedeći članakTipovi, varijeteti i sorte salate
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.