Niski grah mahunar se zbog kratke vegetacije (60 do 70 dana od sjetve do berbe) može osim u proljetnom roku uzgoja, uzgajati i kao postrni usjev. Budući da je osjetljiv na niske temperature, sjetva se u kontinentalnom dijelu Hrvatske može obaviti od sredine svibnja do sredine srpnja, a u mediteranskom od sredine ili kraja travnja pa do početka kolovoza.

Bez obzira na rok sjetve, osnovni problem tijekom vegetacije predstavljaju visoke temperature i nedostatak vlage tako da je za uzgoj graha mahunara obavezno osigurati vodu za navodnjavanje. Postrni uzgoj je nešto povoljniji jer cvatnja i zametanje mahuna često nastupaju u vrijeme povoljnijih vremenskih uvjeta nego iz proljetnog roka sjetve, što rezultira većim i kvalitetnijim prinosom.

Grah mahunar je biljka toplih područja, pa zato ima i povećane zahtjeve za toplinom. Sjeme počinje nicati na temperaturi od 10 do 12 °C, ali je tada nicanje vrlo sporo. Optimalna temperatura za nicanje je oko 22 °C. Za razvoj vegetativnih organa (do formiranja cvjetova) potrebna je temperatura od 18 do 20°C, a za cvatnju i formiranje mahuna od 22 do 25°C.

Biljke najosjetljivije u fazi cvatnje

Mlade biljke uginu već pri slabom mrazu od -0,5 °C, dok neke sorte uspješno podnose temperature do -3 °C, ali su biljke najosetljivije u fazi cvatnje. Pri temperaturi iznad 35 i ispod 6 °C grah mahunar odbacuje cvetove. Pod utjecajem visoke temperature i smanjenja vlage zraka, što je često tijekom ljetnih mjeseci, dolazi do masovnog opadanja cvjetova. Pri jakim temperaturnim promjenama tijekom dana i noći, posebno u fazi cvatnje, smanjuje se formiranje mahuna.

Biljka ima velike zahtjeve za svjetlošću u prvim fazama rasta, kad zasjenjivanje dovodi do izduživanja biljaka. U fazi cvatnje i plodonošenja intenzivno osvetljenje, uz veću vlagu zraka utječe pozitivno na kvalitetu mahuna. Tijekom dana grah mahunar okreće listove prema položaju sunca, odnosno ujutro i predveče listovi su cijelom površinom okrenuti ka suncu, dok su u podne samo rubom, i na taj način se biljka brani od prevelike žege.

Plodored i gnojidba

Grah mahunar nije pretjerano zahtjevan te najbolje uspijeva na dobro dreniranim tlima kao i tlima dobre strukture koja imaju dovoljno vapna, odnosno, na tlima pH-vrijednosti iznad 5,5 do 6. Na istu parcelu treba se ponovno zasijati tek nakon 4 godine. Dobre pretkulture su krumpir te korjenasto i lukovičasto povrće kao i strne žitarice, dok se nipošto kao predusjev ne preporučuju grašak, bob i povrće iz iste porodice radi mogućnosti napada bolesti korijena. Kao predusjev treba izbjegavati i kupusnjače. Grah mahunar se postrno sije poslije ranog krumpira, korabice, salate, špinata, ranih žitarica.

Grah mahunar pomoću kvržičnih bakterija na korijenu veže dušik iz zraka, zbog čega je dobar predusjev za većinu povrtnih kultura. U početku rasta, dok se ne razviju kvržične bakterije na korijenu, biljka ima velike zahtjeve za dušikom i kalcijem. Na srednje plodnim tlima preporuča se predsjetvena gnojidba sa 35-60 kg/ha N, 85-100 kg/ha P2O5 i 55-95 kg/ha K2O. Također, potrebno je obaviti i jednu prihranu sa 50-60 kg/ha KAN-a u fazi 3 do 4 lista.

Grah mahunar rana sorta
Grah mahunar žuti

Sjetva i zaštita

Sije se u redove razmaknute 40 do 50 cm, dok je razmak unutar reda 5 do 7 cm. Ovim razmacima ostvaruje se sklop od 40 do 50 biljaka/m2. Ovisno o krupnoći sjemena po m2 se sije 10 do 15 g. Sjeme se sije na dubinu 3 do 5 cm. Uobičajena je i sjetva u kućice sa 3 do 4 sjemenke.

Pridržavanjem plodoreda i korištenjem zdravog, tretiranog sjemena sorata visoko tolerantnih na bolesti, a zbog kratke vegetacije, najčešće nije potrebno provoditi posebne mjere zaštite. Antraknoza uzrokuje okruglaste, udubljene, tamnosmeđe pjege na izniklim supkama i stabljici, dok na listovima nastaju tamne izdužene crte. Bolest se može pojaviti i na mahunama zbog čega gube tržišnu vrijednost. Prenosi se zaraženim biljkama i sjemenom, a zaštita se obavlja fungicidima. Masna pjegavost uzrokuje pojavu sitnih vodenastih pjega nepravilnog oblika koje kasnije posmeđe. Javljaju se na listovima, stabljici i mahunama. Kao preventivna mjera vrlo je važan što širi plodored te tretiranje sjemena. U slučaju pojave bolesti, tretira se fungicidima. Od štetnika grah mahunar često napadaju zečevi i lisne uši koji se suzbijaju repelentima, odnosno insekticidima.

Navodnjavanje

Grah mahunar ima umjerene zahtjeve za vlagom, ali dobro reagira na navodnjavanje (zalijevanje), posebno u vrijeme cvatnje i formiranja mahuna. Biljka može podnijeti kratkotrajnu sušu u tlu, ali je izražena osjetljivost na nisku vlagu zraka, posebno u vrijeme cvatnje. Optimalna vlažnost tla je oko 60 do 70 % PVK, a zraka 80 do 90 %.

Za uspješan uzgoj tijekom vegetacije potrebno je 250 do 350 mm vode uz ravnomjeran raspored. U kontinentalnom području se ovisno o vremenskim prilikama, navodnjavanjem svakih 10 do 15 dana sa po 20 do 30 mm može osigurati dobar prinos. Prvo navodnjavanje se obavlja odmah nakon sjetve, dok je najkritičnije razdoblje za razvoj mahuna u vrijeme cvatnje i neposredno poslije cvatnje. U vrijeme cvatnje dobro je navodnjavati svaki drugi dan s manjim obrocima. Iako biljka zahtijeva višu vlagu zraka zbog povoljnog utjecaja na cvatnju i formiranje mahuna, što se može postići kišenjem, navodnjavanje kišenjem treba izbjegavati zbog vlaženja lišća i pojačanog napada biljnih bolesti, posebno bakterioza.

Berba

Niski grah mahunar cvate 5 do 10 dana, a tako se razvijaju i mahune. U povoljnim uvjetima od početka cvatnje do početka berbe treba oko dva tjedna. Berba započinje 50 do 60 dana nakon nicanja, a u dvije do tri berbe može se pobrati oko 90 % tehnološki zrelih mahuna. Moguće je ostvariti prinos od 0,7 do 1,5 kg /m2.

Mahune za tržište samo se iznimno peru u slučaju berbe poslije kiše, ako na njima ima čestica tla. U tom se slučaju prije pakiranja moraju dobro prosušiti. Pakiraju se u letvarice, kartonske kutije s perforacijama ili manje mrežaste vreće. Ako je potrebno, mogu se skladištiti 6 do 10 dana na temperaturi od 5 do 7 °C i relativnoj vlazi zraka iznad 90 %. U domaćinstvu se najčešće konzerviraju zamrzavanjem.

Berba započinje 50 do 60 dana nakon nicanja

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKako izbjeći nesreće na traktorima i poljoprivrednim strojevima?
Sljedeći članakKoje su najbolje sorte krastavaca za preradu?
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.