Toskanski kelj, narodni je naziv za lisnati kelj (Brassica oleracea var. acephala “Toscano”), varijetet specifičan upravo za Toskanu, uz dugogodišnje tradiciju uzgoja. Hladnije temperature listovima daju sladak, orašast okus, koji može zadiviti i one koji ne vole kelj.

Otporan na niske temperature, bujnih listova, koji nakon mraza postaju slađi. Kultivar je interesantan za uzgoj zbog boje i teksture, vrlo je dekorativan i kao ukrasno bilje.Pripada porodici kupusnjača, ali se od ostalih razlikuje time što listovi ne formiraju glavicu, već rastu pojedinačno, na dugoj stabljici. Ona raste od 0.6 do 1 m visine. Listovi su tamno zeleno-ljubičasti, sabljastog oblika, gusto mjehuraste površine. Ako se produži razdoblje niskih temperatura, listovi postaju sve tamniji. Niže sorte imaju sjedeće listove koji čine prizemnu rozetu, dok su na višim sortimentima listovi spiralno raspoređeni i stvaraju rozetu na vrhu stabljike.

Uzgoj i njega toskanskog kelja

Može se sijati izravno na otvoreno ili u zatvorenom prostoru. Ako se odlučite za sjetvu na otvorenom, sije se sredinom ili krajem proljeća, a presađuju u ljeto, 6 do 8 tjedana kasnije. Presađivanje se preporučuje za oblačna ili kišna razdoblja kako bi se osiguralo dovoljno hlada za uzgoj. Sadnja je u redove na razmak od 30 do 45 cm između biljaka. Toskanski kelj preferira plodno, ocjedito i osunčano tlo, ali može podnijeti i polusjenu. Tijekom uzgoja, tlo je potrebno redovito zalijevati. Kako bi se smanjila opasnost od bolesti, pH tla bi trebao biti između 6,5 do 6,8. Oko biljaka je potrebno postaviti malč kako bi se sačuvala vlažnost tla. Za bolji rast i razvoj, može se dodati tekuća prihrana. Optimalne temperature za rast su između 15 i 20°C, ali se dobro razvija i za vrijeme ljetnih, ali i zimskih temperatura, kad može podnijeti temperature do -10°C. Može ostati u vrtu od kasne jeseni, cijelu zimu, do ranog proljeća.

Listovi su spremni za berbu kad postignu veličinu šake. Beru se stariji listovi, od dna prema vrhu, uz uklanjanje žutih i oštećenih listova. Zbog postupnog dozrijevanja listova, prodaje se u vezicama. Berba se može produljiti prekrivanjem usjeva. Uz pravilan uzgoj i njegu, može se postići prinos od 15 do 25 t/ha. Tlo je potrebno održavati čistim od korova, dok je biljkama potrebno uklanjati bolesne i oštećene listove kako bi se osigurao bolji protok zraka kroz usjev. Time se također smanjuje i mogućnost napada od štetnika. Štetnici koji napadaju toskanski kelj su uši i puževi.

Upotreba u kulinarstvu

Vrlo je visoke nutritivne vrijednosti. Sadrži vitamin B9, A, C, B6, B3, željezo, kalcij i mangan te vlakna. Prisutni su još i flavanoidi, karatenoidi i glukozinolati. Snažan je antioksidans te štiti organizam od raznih bolesti. Prema znanstvenim istraživanjima, konzumacijom toskanskog kelja se može smanjiti opasnost od razvitka karcinima, poboljšati rad srca i zdravlje kostiju. Preporučljivo ga je ostaviti  nekoliko dana u hladnjaku, stabljike i listova omotanih u papirnati ubrus. Listove se pere neposredno prije pripreme kako ne bi omekšali. Prije pripreme potrebno ga je blanširati. Kuhanjem njegova boja još više potamni. Toskanski je kelj vrlo zanimljivo povrće te se može pripremati kao i klasičan kelj. Priprema se na lešo, dodaje u variva, kombinira s tjesteninom ili pitama. Pečeni ili dehidrirani može biti izvrsna zdrava grickalica, a kao svježi se može kombinirati s jabukom u smoothijima. U toskanskoj kuhinji, priprema se kao varivo, poznato kao “Ribollita”, koje se priprema od ostataka starog kruha, cannelini graha, toskanskog kelja, kupusa, mrkve, graha, blitve, celera, krumpira i češnjaka.

 class=
Ribollita s toskanskim keljom

Recept za varivo Ribollita

● 5 žlica maslinova ulja

● 1 manji crveni luk, nascjeckan na sitno

● 1 mrkva, narezana na kockice

● 2 stabljike nasjeckanog celera

● 3 češnja nasjeckanog češnjaka

● 3 rajčice, podijeljene na četvrtine

● 2 krumpira, podijeljenih na šestine

● 3 lista toskanskog kelja, grubo narezanog

● 2 lista kupusa ili blitve, grubo narezane

● 1 list lovora

● 1 grančica ružmarina

● 1 grančica timijana

● 100 g starog kruha, potrgan na komadiće veličine oko 3 cm

● sol, papar, čilija po želji

● 150 g canellini grah, namakan preko noći u vodi (može ga zamijeniti i bijeli grah)

● ½ crvenog luka, podijeljenog na polovice

● 4 češnja češnjaka

● 2 lista lovora

● 2 grančice timijana

● sol

Priprema:

U posudu s hladnom vodom skuhati grah, crveni luk, češnjak, lovor i timijan, uz dodatak prstohvata soli. Kuhati oko 45 minuta. Nakon kuhanja, grah ocijediti, a vodu od kuhanja sačuvati za kasnije. U široj posudi zagrijati malo maslinova ulja i polagano dodavati crveni luk, češnjak, mrkvu i celer zajedno sa začinskim biljem i čilijem. Nakon 10 minuta, dodati rajčice, a nakon par minuta grah i vodu od kuhanja. Lagano kuhati oko 30 minuta. Zatim dodati krumpir, toskanski kelj, kupus i kruh. Kuhati sve dok krumpir nije skuhan. Po potrebi dodati još soli i papra, i posipati maslinovim uljem.

Prethodni članakBrzi bananko
Sljedeći članakKukurijek – trajnica zimske cvatnje
Martina Režek, mag.ing.agr.
Martina Režek rođena je 19.9.1991. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu (OŠ Čučerje) i srednju školu (Zdravstveno učilište, usmjerenje farmaceutski tehničar). Preddiplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, upisala je akademske godine 2010./2011. Godine 2013., završava preddiplomski studij i stječe naziv sveučilišna prvostupnica inženjerka biljnih znanosti i upisuje diplomski studij Hortikultura, usmjerenje Povrćarstvo. U rujnu 2015. godine završava diplomski studij i stječe naziv magistra inženjerka hortikulture. Posebno je zainteresirana za ljekovito i samoniklo bilje.