Smeđa pjegavost ili antraknoza graha
Javlja se na svim nadzemnim dijelovima biljke, ali se najbolje prepoznaje i uočava na mahunama. Na listovima i stabljikama dolazi u vidu ovalnih tamnosmeđih nekrotičnih pjega, a na mahunama u obliku okruglastih i u staničju malo udubljenih smeđih pjega, s crvenkastim rubom. Ove pjege obično se nazivaju antraknoze. To su inače tipični simptomi za sve patogene gljive iz roda Colletotrichum, jer je uzročnik vrsta Colletotrichum lindemunthianum. Također se simptomi mogu javiti i na sjemenkama unutar mahuna, na hilumu, u vidu smeđih okruglastih pjega. Nakon klijanja sjemena na hipokotilu (dio stabljike klijanaca koji nosi supke), često se mogu pojaviti veće smeđe pjege, uslijed čega tek izniknule biljčice graha venu i potpuno propadaju. Bolest se uglavnom prenosi putem sjemena, bilo da se patogena gljiva razvila u unutrašnjosti sjemena, bilo na površini. Micelij patogene gljive kasnije ulazi u kotiledone, na kojima nastaju crna plodna tijela ili acervuli. Na njima nastaju spore ili konidije koje šire zarazu tijekom vegetacije.
Suzbijanje bolesti na grahu
Zaštita od ove bolesti na grahu provodi se preventivno obaveznom upotrebom zdravog sjemena, koje se mora uzimati samo za zdravih nasada. Fungicidi za zaštitu sjemena ne daju dobre rezultate zaštite. Tako đer bi trebalo voditi računa o plodoredu (2-3 godine). U sjemenskim usjevima graha tretira se tri puta i to početkom cvatnje, u punoj cvatnji i vrijeme punjenju mahuna. U našoj zemlji nema registriranih fungicida za ovu svrhu. U svijetu se najčešće koriste fungicidi iz skupine benzimidazola, strobilurina i triazola.
Hrđa graha
Ova bolest javlja se većim intezitetom samo na grahu kod kasnije sjetve i to najčešće kod graha koji se sije zajedno s kukuruzom. Simptomi se javljaju uglavnom na listovima, a vrlo rijetko na stabljici i mahunama. Uzročnik bolesti je gljiva Uromyces appendiculatus. U kasno proljeće i početkom ljeta na naličju lista se prvo javljaju bijeložuti prištići, koji se zovu ecidiji, a u njima se stvaraju ecidiospore. Nakon njih javljaju se smeđi jastučići, koji se nazivaju uredosorusi, a oni u biti prestavljaju nakupine uredospora. Ovi uredosorusi se vrlo dobro uočavaju na naličju lista. U tijeku vegetacije uredospore šire više sekundarnih zaraza. S vremenom pred kraj ljeta uredosorusi postaju crni i na njihovom mjestu nastaje novi tip spora ili teliospore, s kojima gljiva prezimljuje. One u proljeće kliju u tzv. bazidij, koji stvara bazidispore. Bazidiospore uzrokuju prvu ili primarnu zarazu graha i tako se ciklus ponavlja.
Suzbijanje bolesti
Od preventivnih mjera zaštite možemo koristiti otpornije kultivare i plodored. Od kemijskih mjera zaštite kod nas dozvolu ima fungicid na bazi boskalida i piraklostrobina (Signum 62,5 WG). Maksimalno se može koristiti dva puta tijekom vegetacije. Primjenjuje se odmah pri prvim znacima bolesti i još jednom u slučaju širenja zaraze u razmaku od 3-4 tjedna.
Bakterioza graha
Bolest mogu uzrokuju dvije vrste fitopatogenih bakterija Xanthomonas campestris p.v. phaseoli (bakteriozna pjegavost) i Pseudomonas syringae p.v. phaseolica (bakteriozna prstenasta pjegavost). Simptomi bakteriozne pjegavosti javljaju se u vidu vlažnih pjega na lišću i mahunama. Na tim pjegama se za vrijeme vlažnog vremena javlja eksudat bakterija. S mahuna bakterija zarazi samo sjeme, te se stoga zaraza i prenosi sjemenom. Potrebno je upotrebljavati zdravo sjeme i paziti na plodored. Od fungicida mogu se koristiti preparati na bazi bakra (Champion WP i dr.).
Palež ili antraknoza graška
Ovu bolest mogu izazivati tri patogene gljivice iz roda Ascochyta ( A. pisi, A. pinodella i A. pinodes). Simptomi su dosta slični, pa se zato bolest zove samo jednim imenom palež ili antraknoza graška. Bez obzira o kojoj se patogenoj gljivi radi. Međutim, smatra se da je vrsta Ascochyta pinodes najčešći uzročnik ove bolesti. Bolest se najbolje uočava na listovima i mahunama. Na listovima se javljaju smeđe pjege, a na mahunama također smeđe pjege, s tim da su one malo udubljene u staničje, pa stoga takve pjege nazivamo antraknozama. Po tome su slične simptomima pjegavosti ili antraknoze koja se javlja i na grahu.
Kasnije se unutar tih pjega mogu primjetiti i golim okom, male crne točkice, koje predstavljaju plodna tijela ili piknide. U njima se stvaraju piknospore, koje tijekom vegetacije uzrokuju zarazu. I na stabljici se mogu javiti simptomi u vidu duguljastih pjega, koje su također udubljene u staničje. Patogena gljiva se uglavnom prenosi zaraženim sjemenom. Za suzbijanje bolesti u polju tjekom vegetacije mogu se koristiti dva do tri puta fungicidi iz skupina ditiokarbamata na bazi mankozeba (Dithane DG Neotec). Zatim iz skupine strobilurina na bazi azoksistrobina (Ortiva SC).
Plamenjača graška
Glavni znaci ove bolesti su žutosmeđe pjege na gornjoj strani lista, ispod kojih se na naličju lista javlja modrosivi mašak. On predstavlja zoosporangiofore sa zoosporangijama, u kojima nastaju zoospore, koje šire zarazu. Također se simptomi plamenjače javljaju i na mahunama, ali i na sjemenkama unutar mahuna. Uzročnik je pseudogljiva Peronospora viciae, koja prezimljuje u tlu na zaraženim biljnim ostacima u vidu spolnih spora ili oospora. U proljeće za vrijeme povoljnih temperatura i vlage na oosporama se razvijaju sporangiji iz kojih zoospore šire prvu zarazu. Glavna mjera zaštite je plodored i uzgoj otpornijih kultivara. Također bi trebalo koristiti zdravo sjeme. U našoj zemlji nema registriranih fungicida za suzbijanje ove bolesti, a u svijetu se koriste fungicidia na bazi fenilamida i ditiokarmamata.
Pepelnica graška
Uzročnik bolesti je gljiva Erysiphe pisi. Prepoznatljivi simptomi ove bolesti su kao i kod svih pepelnica sivkastobijele prevlake na gornjoj strani lista i na mahunama, koji predstavljaju micelij patogene gljivice na kojeme se stvaraju spore ili oidije. Ove spore šire zaraze tijekom vegetacije. Kako se pepelnica na grašku javlja obično na kraju vegetacije, nije potrebno provoditi zaštitu, ali u slučaju jače zaraze mogu se koristiti se fungicidi na bazi sumpora ( Chromosul 80 WG, Kumulus DF, Kossan WG i dr.). U svijetu se koristi i neki fungicidi iz skupine triazola.
Hrđa boba
Ovo je kod nas najčešća i najvažnija bolest boba. Uzročnik je gljiva Uromyces viciae. Simptomi bolesti se lako raspoznaju po tamnosmeđim nakupina spora po lišču boba, koji predstavljaju uredosoruse s uredosporama, pa zatim teliosoruse s teliosporama koje su najtamnije boje. Bolest se često javlja na bobu u Dalmaciji i Istri gdje se inače bob tradicionalno više uzgaja, ali također i u kontinentalnim krajevima. Kod nas nema registriranih fungicida.