Rajčica je jedna od najpopularnijih povrćarskih kultura u Hrvatskoj. U narodu poznata i kao „paradajz“ ili „pomidor“, uzgaja se širom zemlje. Ako se izuzme krumpir, rajčica među povrćem u nas gotovo redovito zauzima prvo mjesto po proizvodnji.
Uzgoj rajčice je vrlo raznolik, od hidroponskih nasada visoke tehnologije do malih vrtova i proizvodnje za vlastite potrebe. Rajčica na otvorenom uglavnom dozrijeva ljeti. Upravo tada mogu se javiti različite bolesti i štetnici koji u povoljnim uvjetima uništavaju plodove ili čak i čitave biljke. Profesionalni proizvođači znaju kakve opasnosti prijete tijekom dozrijevanja plodova te redovno poduzimaju mjere zaštite.
Plamenjača – uzrok naglog propadanja
S druge strane, velik broj malih proizvođača, vrtlara i zaljubljenika u biljke katkada ostaje nemalo iznenađen naglim propadanjem listova, plodova i biljaka taman kada se rajčice počinju ubirati. Takvo naglo propadanje biljaka najčešće je posljedica napada najštetnije gljivične bolesti rajčice – plamenjače.
Plamenjača, znana i kao peronospora, fitoftora ili „plijesan“, napada krumpir i rajčicu. Bolest potječe iz Amerike, pradomovine krumpira, rajčice i paprike. Kako to obično biva, u Europu se „došuljala“ zajedno sa svojim biljnim domaćinima. Nakon što se krumpir počeo uzgajati kao hrana, plamenjača je otpočela pustošiti polja ostavljajući iza sebe glad i neimaštinu. Plamenjača je poznata kao uzrok gladi u Irskoj u XIX. stoljeću, jedne od najvećih prirodnih katastrofa koje je uzrokovala biljna bolest. U kišovitim godinama plamenjača u Hrvatskoj čini velike štete na nezaštićenim usjevima krumpira.
Bolest je dobila prikladno ime jer se napadnuti listovi suše, a stabljika potamni. Slično se može dogoditi kasnije tijekom sezone i na rajčicama. U godinama kao što se bile 2014. ili 2023., brojni vlasnici rajčica u vrtovima i malim nasadima postavljali su pitanje što se desilo njihovim biljkama i zašto su propale iznenada, „preko noći“. Obilne, česte kiše i prohladna razdoblja od kraja srpnja i tijekom kolovoza dovele su do naglog, burnog razvoja plamenjače. Iako se takvi slučajevi ne događaju svake godine, plamenjača svakog ljeta može nanijeti manje ili veće štete nezaštićenim biljkama rajčice. Takva se pojava može spriječiti ili ublažiti.
Plamenjača napada stabljiku, listove i plodove rajčice. Prvi znakovi zaraze javljaju se na listovima. Na licu lista javljaju se isprva žućkaste pjege koje se brzo šire i potamne. Na naličju lista, sa suprotne strane pjega stvara se bjeličasti mašak koji izgleda poput sjajne prašine. Ako je vrijeme vlažno i prohladno, zaraženi listovi ubrzo se osuše. Na stabljici se javljaju sivo-smeđe lezije ili „fleke“ koje se također mogu brzo širiti i spajati. Plodovi se mogu zaraziti dok su još zeleni, dok žute i mijenjaju boju, ili u doba zrelosti. Na zelenim plodovima javljaju se smeđe nekroze koje se katkada šire koncentrično. Javljaju se na bilo kojem dijelu ploda. Nekroze su sjajne i isprva tvrde. Ponekad biva zahvaćen čitavi plod. Nekroze na zrelim, obojenim plodovima vrlo brzo postaju mekane i na njih se naseljavaju drugi mikroorganizmi koji ubrzavaju truljenje ploda.
Jaka pojava plamenjača zaista ostavlja biljku rajčice kao spaljenu. Biljke izgledaju kao da su se osušile, bez zelenog lišća i često bez ijednog ploda koji nije više ili manje truo. Važno je istaknuti da se plamenjača zaustavlja ako nakon kišnog razdoblja uslijedi vruće i suho vrijeme. Jačina zaraze uvijek je u vezi s kišom, vlagom i temperaturama.
Simptomi plamenjače se razlikuju od simptoma suše
Sve te simptome potrebno je razlikovati od simptoma suše. Simptomi suše i simptomi plamenjače javljaju se u skroz drugačijim uvjetima. U slučaju suše listovi poprime smeđu boju, suhi su, lomljivi i „papirnati“ na dodir. Stabljika, peteljke listova i stapke plodova također se suše od vrha, sa žutim prijelazom prema još uvijek zelenom tkivu. Plodovi ostaju na biljci, ali zaustavljaju razvoj. Kao i većina povrćarskih kultura, rajčici je potrebno puno vode za normalan rast i razvoj. Ljetni toplinski valovi, ukoliko traju duže vremena, mogu prilično oštetiti biljke u vrtovima i manjim nasadima bez navodnjavanja.
Profesionalni proizvođači rajčice u zaštiti od plamenjače oslanjaju se na pravovremenu primjenu sredstava za zaštitu bilja, uglavnom onih kemijskih. Za izravnu zaštitu od plamenjače rajčice u Hrvatskoj je registriran veći broj sredstava za zaštitu bilja. Većina ih je odobrena za profesionalnu primjenu. Najvišu učinkovitost postižu ako se primjene preventivno, prije zaraze ili kratko nakon zaraze. U godinama koje su povoljne za razvoj plamenjače potrebno ih je primijeniti više puta, u razdobljima kada se očekuje razvoj bolesti.
Pravilna i pravovremena zaštita
Mali proizvođači ili vlasnici vrtova često nisu pobornici korištenja sredstava za zaštitu bilja. Iznimke mogu biti ekološki prihvatljivi prirodni spojevi poput bakra ili sumpora. Popularna sredstva za zaštitu bilja na osnovi bakra mogu učinkovito spriječiti plamenjaču. Međutim, potrebno ih je primijeniti pravovremeno i u pravilu više puta. Neprofesionalni vrtlari katkada koriste određeno bakarno sredstvo jednom ili dva puta očekujući zaštitu od bolesti. U nekim sezonama to može biti dovoljno, ali ne i u onima kada su uvjeti za razvoj plamenjače vrlo povoljni. Veći broj pripravaka na osnovi bakra odobreno je i za neprofesionalne korisnike, što znači da se mogu slobodno kupiti u maloprodaji. Osim bakarnih fungicida, na plamenjaču djeluju i različita sredstva koja sadrže bakar, a na tržištu se nude kao gnojiva ili ojačivači biljaka.
Za neprofesionalne korisnike odnedavno su dostupna i sredstva na osnovi kalijevih fosfonata, koja pokazuju vrlo dobro djelovanje na plamenjaču. Pobornici prirodnih sredstava za zaštitu bilja mogu pokušati zaštititi biljke s različitim pripravcima od mlijeka, preslice, koprive, sode bikarbone ili dijatomejske zemlje. Umjesto oslanjanja na sredstva za zaštitu bilja, proizvođači rajčice na malim površinama mogu poduzeti druge mjere. Preporučljivo je voditi računa da sjetva ili sadnja ne bude suviše gusta i da sklop biljaka bude prozračan. Korove u uzgojnom prostoru potrebno je uklanjati jer mogu povećavati vlažnost u nasadu.
Biljke se nikako ne bi smjelo polijevati po listovima, već zalijevati korijen. Zalijevanje se ne bi trebalo obavljati uvečer. Usporavanje plamenjače može se postići tako da se kidaju listovi na kojima se uoče simptomi te da se isti iznose iz nasada. Uklanjanje zaraženih listova sprječava širenje bolesti. Isto se može učiniti i sa zaraženim plodovima. U slučaju jačih zaraza, kišnog vremena i očekivanog daljnjeg širenja plamenjače, plodovi se mogu spasiti na način da se uberu i oni nedozreli te stave na dozrijevanje u zatvoren i suh prostor zajedno s nekoliko dozrelih.
Foto: dr. sc. Dario Ivić, Centar za zaštitu bilja
