Zimski luk kao vrsta povrća nije osobito poznata širem krugu naših proizvođača i potrošaća. Proizvodi se pretežito u kućnim povrtnjacima, isključivo na manjim površinama. Za prehranu se koristi lažna stabljika i zeleno lišće, kao mladi luk. U zemljama njegove duge proizvodne tradicije (Kina, Japan) postoji tip zimskog luka s dugom lažnom stabljikom, pa se za jelo pripravlja kao poriluk.
Nakon sjetve sjemena ili sadnje dijelova busa brzo nastaje nicanje. Tada započinje grananje i oblikovanje više lažnih stabljika s cjevastim lišćem sličnim luku. Ako postoje povoljni uvjeti lišće, stalno raste i obnavlja se, a starije lišće odumire. Grananje na stabljici – platou nastavlja se, te kasnije postaje bus promjera 15 – 30 cm. U drugoj i idućim godinama pojavljuju se cvjetne stabljike, visine 40 – 70 cm. Cvat sa cvjetovima slične je građe kao luk. Sjeme je crno i smežurano, nešto sitnije od luka. U 1 kg mase stane 300 – 500 sjemenki. U kopnenom području zime odbacuje lišće, ali rano u proljeće ponovno potjera, i to prije nego ujesen posađena lučica. Zimski luk otporan je na niske temperature.
Izbor tla
Za proizvodnju zimskog luka biraju se lakša i ocjedita tla, kako bi se u proljeće brže zagrijala. Optimalna je pH reakcija tla 6 – 7.
Gnojidba tla
Tla siromašna humusom, kao što su mineralna, valja u predkulturi gnojiti organskim gnojivima. Ako je to stajski gnoj, onda se rabi količina 3-5kg/m2, a ako su to organska (tvornička) granulirana SIFORGA ili FERTOR, onda se uzima količina od 0,10 do 0,25 kg/m2. Ova gnojiva dostupna su svim proizvo đačima povrća. Imaju visoku vrijednost u ishrani biljaka i popravljaju i održavaju strukture tla.
Za dobar i kvalitetan urod zimskog luka postoji dobra formula kako gnojiti i tlo i koliko trošiti glavnih hranjiva za ovo povrće. Prema utvrđenim vrijednostima, na temelju proizvodnih rezultata daje se ovakva preporuka gnojidbe tla, za proizvodnju zimskog luka, po ha: dušik (N) = 125 kg, fosfor (P2O5) = 50 kg, kalij (K2O) = 160 kg, kalcija (CaO) = 50 kg, mangana (MgO) = 30 kg. Gnojidbu tla mineralnim gnojivima valja uvijek uskladiti sa stanjem zaliha – hranjivima u tlu.
Pri gnojidbi tla fosforom i kalijem valja uzeti u obzir da većina vrsta povrća iz porodice – Alliaceae razvija plitak korijen, male gustoće u tlu, i da nema korijenovih dlačica zbog čega treba veću koncentraciju hranjiva u plitkom površinskom sloju, rizosfere, što se postiže gnojidbom fosfora i kalija u otopljenom obliku. Ističemo, dobra opskrba tla fosforom i kalijem daje dobru održivost u skladištu.
Plodosmjena
Zbog brojnih nametnika (bolesti i štetnika), zimski luk se ne smije proizvoditi u monokulturi nakon višegodišnjeg ciklusa jednom posađenoga zimskog luka. Kad se jednom završi taj ciklus, koji ponekad traje i do četiri godine, tada na istu površinu zimski luk ne smije doći prije isteka pet (5) godina. U istom tom razdoblju ne smiju se saditi i proizvoditi ostale vrste luka. Dobre predkulture su grah i krumpir za proljetnu sadnju, te pšenica, ječam i uljana repica, pa i djeteline za jesensku sadnju. Zob i raž nisu preporučljivi jer ih napada isti štetnik. Važno je da predkultura ostavlja što manje korova.
