Stoga je zdravstveno stanje vimena jedan od najznačajnijih čimbenika ukupne higijenske kakvoće mlijeka, a time i osnova ukupnih težnji suvremene mljekarske proizvodnje. No, u tom pogledu najveće poteškoće u mljekarskoj proizvodnji upravo čine različite bolesti vimena, od kojih svakako najvažnije mjesto zauzimaju mastitisi ili upale mliječne žlijezde. Stoga ćemo opisati vrste upale mliječne žlijezde, utvrđivanje bolesnih procesa u vimenu i poduzimanje mjera za njihovo sprječavanje.
Mastitis je upala mliječne žlijezde, koja nastaje najčešće ulazom mikroorganizama kroz sisni kanal (galaktogena infekcija), preko ozlijeđene kože mliječne žlijezde (limfogeno) ili rjeđe putem krvi (hematogeno). Javlja se zbog kompleksne interakcije između krave, mikrobiološkog agensa, uvjeta okoliša i načina držanja, te predstavlja bolest koja ne samo da utječe na kakvoću mlijeka, već nanosi velike štete u stadima mliječnih krava i ukupnom gospodarstvu. Uzročnici mastitisa prvenstveno su mikroorganizmi, pri čemu na bakterije otpada 95 posto slučajeva pojave upala vimena. Osim prisutnosti mikroorganizama, važnu ulogu za nastanak mastitisa imaju i drugi različiti vanjski i unutarnji čimbenici, koji stvaraju preduvjete za pojavu upale. Jedan od glavnih čimbenika prije svega je loša higijena vimena, ruku ili muznih uređaja te neodgovarajuća mužnja, poglavito nepotpuno izmuzivanje, način mužnje i brzina mužnje. Osim toga, nepravilni oblici sisa i vimena, ozljede sisa, bolesti kože i vimena, te općenito slabo zdravstveno stanje utječu na nastanak upale. Konačno, pogreške u tehnologiji proizvodnje i hranidbi muznih grla te loše zoohigijenske prilike u stajama (hladnoća, propuh, vlaga, loši podovi, prekratka stajališta, prljava stelja) također pogoduju pojavi mastitisa.
Upala u vimenu je reakcija organizma i zahvaćenog tkiva na patogeno djelovanje uzročnika. Nakon što su mikroorganizmi prodrli u vime, dolazi do njihova umnožavanja i djelovanja na tkivo koje se brani lokalnom reakcijom. U žlijezdanom parenhimu i kanalićima mikroorganizmi svojim toksinima, odnosno produktima izmjene tvari oštećuju tkivne stanice. One ubrzo propadaju i dolazi do njihove razgradnje. Nastala upala očituje se u izlasku somatskih stanica (leukocita), zastoju limfe, nakupljanju edemske tekućine, pucanju alveola i u sustezanju i grušanju mlijeka. Probivši obrambenu barijeru mikroorganizmi prodiru sve dublje u parenhim. U početku upale mliječna žlijezda (parenhim vimena) proizvodi određenu količinu mlijeka koja se postupno mijenja. Naime, oljušteni epitel i produkti upale (upalni eksudat i leukociti) miješaju se s iscjetkom vimena koje postaje vodenasto i pahuljičasto. Ako nije provedeno pravodobno liječenje, parenhim vimena sve više propada i mliječna žlijezda gubi funkciju.
Brzina patoloških promjena u vimenu ovisi o vrsti i specifičnom djelovanju mikroorganizama koji su do nje doveli. Tako se kod nekih infekcija upala očituje u kataralnom obliku, a kod drugih nastaje gnojenje, nekroza odnosno gangrena zahvaćenog dijela vimena. Većinu upala mliječne žlijezde prate poremećaji općeg stanja životinje, odnosno gubitak teka, prestanak preživanja, povišena temperatura, ubrzano bilo i disanje, nevoljkost, groznica i dr. Osim tih, vidljive su i lokalne promjene na vimenu. Oboljela četvrt vimena je povećana, bolna, promijenjene konzistencije i otečenih regionalnih limfnih čvorova. Sve to upućuje na upalu mliječne žlijezde i, samo pravodobno liječenje može spriječiti teške posljedice na vimenu.
