Među grmovima koje uzgajamo u vrtu, pažnju posebno privlače oni s ukrasnim cvjetovima. Čak i kad su grmovi posađeni zato da stvore zelenu pozadinu, pruže zaklon od pogleda ili vjetra, daju okomiti element vrtu – vjerojatno je veliku ulogu pri odabiru igrao njihov izgled u cvatnji. Proljeće i rano ljeto doba je kad cvate mnogo ukrasnih grmova nadmećući se obilnom cvatnjom trajnica. Evo nekih od njih.
Suručica (Spirea ssp.)
Česta u vrtovima i parkovima, a ugrubo se može podijeliti na vrste proljetne i ljetne cvatnje, te na one s bijelim ili ružičastim cvjetovima. Suručice su grmovi niska rasta ili srednje visine, lako se uzgajaju na sunčanim ili polusjenovitim mjestima. Brzo rastu, traže dosta jaku rezidbu, podnose mraz. Dobro izgledaju posađene u skupini.
Prva u rodu i među prvima u proljeće cvate S. thunbergii, grm niskog rasta (pola metra do metar i pol) koji duž povinutih tankih grančica prije listanja nosi sitne zvjezdolike bijele cvjetove, i pomalo podsjeća na minijaturnu šljivu u cvatnji. S. x arguta cvate u travnju i svibnju bijelim cvjetićima skupljenima u štitove, duž povijenih grančica. S. cinerea cvate u isto vrijeme, a prepoznatljiva je po sivkastim listovima u proljeće. S. x vanhoutei cvate nešto kasnije, a blještavo bijeli cvjetići skupljeni u gronje prekrivaju grane cijelom dužinom. S. bumalda cvate ljeti, ružičastim ili ljubičastim cvjetovima u plosnatim cvatovima, ali je zanimljiva od ranog proljeća, kad se ističe narančastim, bakrenastim ili zelenožutim mladim listovima.
Kerija (Kerria japonica)
je jedan od češćih cvatućih grmova u našim vrtovima. Listopadna je, zelenih šibolikih grana i svijetlih nazubljenih listova. Cvate u proljeće žutonarančastim cvjetovima prepoznatljiva loptastog oblika, a nešto je rjeđi jednostavni oblik s pet latica. U visinu naraste dva metra, više ako raste uz ogradu ili zid. Cvate na gotovo svakom mjestu i u svakom tlu, na suncu ili ispod krošnji stabala. Idealna je za sadnju na problematična mjesta u vrtu, gdje druge biljke teško uspijevaju. Lako se širi izdancima i lako razmnožava, što može biti mana. Zato jer može zahvatiti veće područje i proširiti se u nježnije biljke. Nakon cvatnje treba je prikratiti, a najstarije grane možete odrezati pri tlu.
Vajgelija (Weigela florida)
cvate kasno u proljeće. Listopadni je grm, visok dva do tri metra, u svibnju i lipnju cvate krupnim trubastim cvjetovima. Raspoređenim je u skupine po nekoliko cijelom dužinom grana. Cvjetovi imaju pet latica i vidljive prašnike, obično su ružičasti, bljeđi iznutra, no, ima sorti s tamnoružičastim ili crvenim cvjetovima. Listovi su ovalni, zašiljena vrha, sjedeći, kod nekih sorti purpurni, obrubljeni ili prošarani krem ili žutom bojom. Vajgelija raste na suncu i u polusjeni, a najbujnije cvate na plodnim tlima uz dovoljnu količinu vlage. Nakon cvatnje treba jako prikratiti izboje koji su cvali.
Kolkvicija (Kolkwitzia amabilis)
vrlo je slična vajgeliji, ali manje rasprostranjena: visok listopadni grm dugih povinutih grana koje su u svibnju cijelom dužinom prekrivene cvjetovima. Cvjetovi su zvonoliki, dugi centimetar i pol, blijedoružičasti sa zlatnožutom sredinom. Kolkvicija voli sunčani položaj, ali podnosi i laganu sjenu. Uspijeva na svakom vrtnom tlu, raste bujno i brzo, pa traži redovitu rezidbu nakon cvatnje i nadgledanje da se ne proširi suviše korijenovim izdancima.
Vrtna mirta, dojcija (Deutzia ssp)
je rod uglavnom niskog grmlja, od kojeg niže vrste (D. rosea, D. gracilis) možete posaditi na gredici s trajnicama. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, mali i zvonoliki, skupljeni u cvatove. Biljka izgleda nježno, no zapravo je vrlo otporna. Podnosi sušu i onečišćen zrak, uspijeva na svakom odvodnjenom vrtnom tlu, a najbolje cvate na sunčanom položaju ili u laganoj sjeni.
Glog (Crataegus ssp.)
je rod grmova ili nižeg drveća od kojeg neke vrste u našim krajevima rastu samoniklo (C. monogyna, C. oxyacantha, C. nigra). Sve imaju prepoznatljive (iako polimorfne) dublje ili pliće usječene listove na dugim peteljkama. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, skupljeni u gronje, a jesenski ukras biljke su crveni plodovi. Glog dobro podnosi sušu, tlo siromašno hranjivima, gradske uvjete, posolicu i mraz, pa je biljka vrlo primjenjiva u različitim vrtnim situacijama. Trnovit je i podnosi rezidbu (iako slobodno rastuće biljke ne treba orezivati), što ga čini prikladnim za uzgoj u obliku žive ograde. Brojni uzgojni oblici imaju pune cvjetove, bijele koji cvatnjom prelaze u ružičastu ili zanimljive tamnoružičaste boje, ponekad gotovo crvene ili ljubičaste. Neki od njih uzgojeni su bez trnja. Glog se često uzgaja i kao malo stablo.
Bekovina, crvena udika (Viburnum opulus)
raste samoniklo u našim krajevima, na obalama rijeka i u vlažnim šumama. Listopadni je grm uspravnih šibolikih grana, koji dosegne pet metara visine. Ima svijetlozelene listove razdijeljene na tri lapa, ujesen poprime crvenkastu boju. Cvjetovi se javljaju u štitastim cvatovima na vrhovima grana: u sredini cvata sitniji žućkastobijeli cvjetovi, a po obodu sterilni krupnijih latica. Ujesen se bekovina okiti sjajnim crvenim plodićima. Uzgojeni su razni ukrasni oblici, a najčešći je V. opulus var. Sterile, s krupnim bijelim kuglastim cvatovima, sastavljenim od sterilnih cvjetića. Ovaj se oblik ponegdje naziva i snježnom grudom. Naraste nešto niži od osnovne vrste, ali još ostaje među višim grmljem u vrtu. Uspijeva u gotovo svakom vrtnom tlu, na sunčanom mjestu ili u polusjeni. Orezivanje nije potrebno, tek uklanjanje oštećenih grana, a po potrebi i prorjeđivanje nakon cvatnje.
