Amaranthus,indijansko žito,štir Amarant ili indijansko žito bilo je osnovna hrana za stanovnike Centralne Amerike sve do dolaska španjolskih konkvistadora koji su ga zabranili iz političkih i socijalnih razloga.Zrno Amaranthusa slovilo je kao izvrsna hrana za djecu i davalo je energiju i snagu vojnicima na njihovim pohodima. To što su rane civilizacije znale o hranjivoj vrijednosti Amarathusa kasnije je potvrđeno i modernim kemijskim analizama.Osim za zrno,neke Amaranthus vrste su pripadnici ranih civilizacija uzgajali i kao povrće što se i danas čini u SAD-u,Kini,Indiji,Africi,Nepalu, Grčkoj,Italiji,Rusiji. Rod Amaranthus čini oko 60 vrsta. Kod nas je kao korov poznat Amaranthus retroflexus .Međutim,postoji nekoliko vrsta kulturnog štira:A. cruentus,A.hypochondriacus,A.eaudatus .Kod amaranta se može koristiti zrno ili lišće.Amarant ima nekoliko karakteristika koje ga čine jedinstvenim.Zrno ima visoki sadržaj lizina,aminokiseline su dobro izbalansirane,sadržaj proteina je od 14 do 18%.Sve to ukazuje na njegovu vrijednost u ishrani ljudi.Dok se kod drugih žitarica najveći dio proteina nalazi u endospermu kod amaranthusa se oko 65%od ukupnih proteina nalazi u klici,a 35%u endospermu.Zrno amaranthusa ima i visok sadržaj ulja (5 do 7%)u čijem se sastavu nalaze tokotrienoli (forme vitamina E)koji djeluju na sniženje kolesterola u krvi. Zrno amaranthusa sadrži i veće količine kalcija i željeza u usporedbi s ostalim žitaricama. Osim zrna koristi se i lišće i selekcijom su stvorene sorte s bolje razvijenim lišćem.Okus lišća je jednak ili čak i bolji od okusa špinata,a bogat je kalcijem,željezom i fosforom. Zrno amaranta je lako probavljivo i koristi se za pripremanje smjesa žitarica za doručak (müsli),palačinke,kruh, kolače.Zrno se može samljeti u svijetlo brašno koje ima vrlo malo glutena ili ga uopće nema.Takvo brašno se može miješati s pšeničnim brašnom radi poboljšanja kvalitete.Zrno amaranta se može koristiti i prženo (kao kukuruz kokičar).Može se miješati i s medom. škrob amaranthusa može se koristiti za pravljenje krema,tijesta,preliva za salate. U proizvodnji amaranta glavni problem je postići optimalnu gustoću sklopa što je dosta teško s obzirom da je zrno jako sitno (u jednom gramu može biti 1000 do 3000 sjemenki).Isto tako i kontrola korova predstavlja problem zbog toga što se za tu svrhu može koristiti samo kultivacija. Da bi se žetva amaranthusa obavila na zadovoljavajući način,trebaju biti ispunjena dva uvjeta:usjev mora imati odgovarajući sklop i mraz koji će osušiti biljke.Ukoliko je sklop nedovoljan, biljke će biti debele,a i cvijet je velik i teško se suši.Kad se biljke osuše,žetva se može obaviti podešenim žitnim kombajnom.Nakon žetve zrno se mora sušiti do vlage od najviše 12%.Prinos amaranthusa je dosta varijabilan i ovisi o sorti,a posebno o količini oborina tijekom vegetacije.Prosječnim se smatraju prinosi od 450 do 700 kg/ha u uvjetima kad se ne provodi navodnjavanje,a uz navodnjavanje 900 do 2000 kg/ha.
