Sredinom 1990-ih godina u našoj zemlji je akademik Milan Maceljski sa suradnicima procijenio da, unatoč svim mjerama zaštite, uzročnici bolesti smanjuju prinose uljane repice 6 %.

Znanost je tada na hrvatskim poljima uljane repice navodila sljedeće najvažnije uzročnike bolesti uljane repice: (1) polijeganje ili palež klica (Rhizoctonia, Phoma), (2) kupusna kila (Plasmodiophora), (3) bijela trulež ili rak stabljike (Sclerotinia), (4) suha trulež korijena i stabljike (Phoma), (5) crna (koncentrična) pjegavost (Alternaria) i (6) siva plijesan (Botrytis) (vidi Tablicu 1.) (prema prof. dr. sc. Kišpatić, 1990.).

Tablica 1. Značajni meteorološki uvjeti za razvoj najvažnijih bolesti nadzemnih dijelova uljane repice

Uzročnik bolestiVanjski uvjeti za razvoj
  Suha trulež korijena i stabljike (Phoma)Obilne kiše, prosječne temperature 8-15 °C, visoka vlažnost zraka i dugotrajno zadržavanje vlage na biljkama. Najosjetljiviji stadiji uljane repice u Europi na primarne zaraze (askospore) od mjeseca rujna do kraja studenog.
Crna (koncentrična) pjegavost (Alternaria)Optimalne temperature 28-31 °C za pojavu simptoma i klijanje infektivnih stanica (konidija), a za sekundarno širenje 19-31 °C. Visoka vlažnost zraka (>95 %), rosa (magla) i sparina.
  Bijela trulež ili rak stabljike (Sclerotinia)Učestale kiše, zasićenost tla vlagom, dugotrajno zadržavanje vlage na biljkama uz visoku vlažnost zraka (98-100 %), optimalne temperature zraka 10-30 °C. Neophodan izvor zaraze na biljnim ostacima u zemljištu (sklerociji).
  Siva plijesan (Botrytis)Vlažno i prohladno razdoblje (razvija se u širokom rasponu temperatura 0-25 °C) (optimalno 10-20 °C), relativna vlažnost zraka >95 %, učestali kišni dani. Pojava nakon cvatnje.

Loša godina za uljanu repicu

U novom mileniju, zbog globalnih klimatskih promjena, sredinom prvog desetljeća ove su štete u svjetskim razmjerima povećane 20 % (Öerke, 2005.). Većina proizvođača uljane repice u Međimurju tijekom žetve 2024. ne može biti zadovoljno ostvarenim prinosima. Kao jedan od razloga su vrlo povoljni uvjeti za razvoj uzročnika bolesti tijekom 2023./24. (vidi Tablicu 2.). Zime su sve manje hladne, a senzori vlaženja lišća upućuju na dugotrajno zadržavanje vlage u biljnim usjevima. Sjeme uljane repice mora biti zaštićeno fungicidom (npr. “Initio” KWS sjeme tehnologija) zbog “mladenačkih” bolesti koje mogu uzrokovati polijeganje i palež klica (Rhizoctonia, Phoma). Stoga je preporuka uljanu repicu na istu površinu sijati tek svake 3-4 godine. Razlog tome je održavanje različitih uzročnika bolesti na oboljelim biljnim ostacima (npr. Phoma, Sclerotinia, Botrytis, Alternaria, Pyrenopeziza).

Pojava kupusne kile (Plasmodiophora) je rijetka u usjevima uljane repice. Ograničena na određeni (manji) dio parcele gdje se dulje zadržava vlaga. Ovoj bolesti pogoduje niska pH vrijednost (pH 4,5-5,5). Plodored i kalcifikacija parcela do pH vrijednosti 6,5 predstavlja osnovne preventivne mjere kako ove zemljišne bolesti na poljima uljane repice ne bismo pronalazili. Suha trulež korijena i stabljike (Phoma lingam) je 1980-ih godina bila karantenska bolest u našoj zemlji. Sada je proširena svugdje (vjerojatno je prije 40-ak godina unesena iz drugih država zaraženim sjemenom). Za europska područja uzgoja uljane repice važna je spoznaja da se najveća količina infektivnih askospora oslobađa od mjeseca rujna do studenog.

Stoga ne čudi da zadnjih godina u Međimurju upravo simptome uzročnika Phoma lingam u obliku sive lisne pjegavosti prve pronalazimo već tijekom listopada na poljima uljane repice. Širi se sjemenom pa može uzrokovati “mladenačko” polijeganje i palež klijanaca uljane repice. Na središnjem i sivom području lisnih pjega vide se brojne sitne i crne točkice. To su plodišta uzročnika bolesti (piknidi), iz kojih se naknadno oslobađaju infektivne piknospore, koje u povoljnim uvjetima (vidi Tablicu 1.) sekundarno (epidemijski) šire zarazu. Može biti napadnuta i stabljika, koja se do proljeća sužava, zaraženo tkivo na tim dijelovima posmeđi, trune i raspuca. Napadnute se stabljike lome, a biljke se osuše.

Tablica 2. Važniji meteorološki uvjeti zabilježeni krajem protekle 2023. i prvih pola 2024. godine u središnjem dijelu Međimurja uz riječnu dolinu (mjerni uređaj “iMetos” Mursko Središće), a bitniji za pojavu i razvoj nekih bolesti uljane repice

GodinaMjeseciTemperatura zraka (°C)Količina oborina (mm)Relativna vlažnost (%)Senzor vlaženja lišća (min)
  2023.Listopad14,5185,685,5013.780
Studeni6,1867,488,4311.475
Prosinac2,3760,892,6712.980
    2024.Siječanj0,5948,886,305.200
Veljača7,5128,879,3010.255
Ožujak9,6366,875,909.785
Travanj13,0250,068,506.420
Svibanj16,86119,876,9410.005
Lipanj21,3150,074,877.985

Bijelu trulež ili rak stabljike (Sclerotinia) u Međimurju puno češće vidimo na zaraženim stabljikama uljane repice nego prethodno spomenutu suhu trulež (Phoma). To stoga jer ovaj uzročnik bolesti (Sclerotinia sclerotiorum) ima puno širi krug domaćina. Njezina plodišta (sklerociji) se puno duže zadržavaju na oboljelim ostacima u zemljištu (čak do 10 godina). Bijela trulež ili rak stabljike (Sclerotinia) se jače javljaju u poljima uljane repice. Tad nakon blage zime slijedi toplije ali vlažnije (kišovito) proljeće. U pravilu razara žilno staničje stabljike, a lako se prepoznaje jer na donjem dijelu stabljike nastaju promjene bjelkaste boje. Stabljike na zaraženom dijelu pucaju, a zbog prekida dopremanja hraniva gornji dijelovi repice požute, uz “prisilnu zriobu”. Od ove su bolesti već početkom 1990.-ih na nekim hrvatskim poljima zabilježeni gubitci prinosa uljane repice 30 %.

Polifagna i sveprisutna gljiva Botrytis cinerea (siva plijesan) se najčešće javlja kada tijekom i nakon cvatnje uljane repice bilježimo prohladno i kišovito vremensko razdoblje. Uglavnom je vidljiva na glavnim izbojcima stabljike, a rjeđe na lišću i komuškama. Razlikuje se od bijele i suhe truleži (Sclerotinia, Phoma) jer se na napadnutim mjestima razvija siva prevlaka. Polazište zaraze su otpale latice koje predstavljaju vrlo povoljni mrtvi supstrat za početni razvoj sive plijesni.

Od svih bolesti navedenih u Tablici 1. globalne klimatske promjene sa zatopljenjem najviše pogoduju rastu šteta na usjevima uljane repice od uzročnika crne (koncentrične) pjegavosti (Alternaria brassicae).

Za svoj razvoj ova bolest ne zahtijeva tako učestale i obilne oborine kao druge bolesti repice (Phoma, Sclerotinia, Botrytis), ali temperature zraka u rasponu 19 (28)-31 °C, uz sparinu i zadržavanje vlage od jutarnjih rosa (magle) pogoduju porastu šteta. Na lišću, stabljikama i komuškama uljane repice vidimo oštro ograničene i prstenasto-zonirane pjege, tamne boje, promjera do 1 cm (oko lisnih Alternaria pjega zona tkiva poprimi žutu boju).

Uzročnici biljnih bolesti roda Alternaria sp. su česta pojava na repici, povrtnim kupusnjačama i postrnoj repi. U prirodi se održavaju na zaraženim biljnim ostacima, ali i sjeme može biti kontaminirano. Pogoduje im rana proljetna pojava vrućih dana s vrijednostima >28 °C uz dugotrajne jutarnje rose (npr. ove 2024. je u prvoj polovici travnja zabilježeno čak 6 takvih dana). Napadnute su i komuške uljane repice, koje prerano smežuraju i raspucaju, pa se sjeme osipa. U optimalnim su uvjetima simptomi ove bolesti jako izraženi pred žetvu uljane repice.

Mjere zaštite

Očito je da prošireni plodored uzgoja uljane repice, izbor otpornijih hibrida na dominantne uzročnike bolesti, kupnja sjemena zaštićenog fungicidima protiv rane jesenske pojave “mladenačkih” bolesti te redoviti zdravstveni pregledi polja uz praćenje meteoroloških uvjeta i poduzimanje mjera zaštite primjenom fungicida (najčešće 1-2 ili tijekom kišnih sezona čak 3 puta godišnje), predstavlja integrirani pristup sprječavanju ekonomskih šteta.

U našoj zemlji je početkom 2024. godine bilo registrirano 17 kemijskih i 1 biološka djelatna tvar radi primjene u usjevima uljane repice s ciljem suzbijanja različitih uzročnika bolesti. U Tablici 3. su navedeni neki kombinirani pripravci (fungicidi) koji sadrže 2-3 djelatne tvari, a smiju se koristiti na poljima uljane repice (navedeni su kombinirani pripravi jer sadržaj 2 ili 3 djelatne tvari osigurava širi spektar djelotvornosti na više uzročnika bolesti). Mogu se koristiti i fungicidi na osnovi samo jedne djelatne tvari. Svakako valja spomenuti još novije: mefentriflukonazol i biološki pripravak Serenade ASO (Bacillus amyloliquefaciens).

Tablica 3. Neki kombinirani fungicidi (sadrže 2-3 djelatne tvari) dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje različitih uzročnika bolesti uljane repice

Djelatne tvariPripravciPrimjenaOgraničenje
azoksistrobin & difenkonazolAmistar Gold SC1,0 lit./haNajviše 2x; K=OVP
piraklostrobin & boskalidPictor Aktive SC0,6-1 lit./haNajviše 1x, K=OVP
tebukonazol & protiokonazolProsaro EC0,8 lit./haNajviše 2x, K=56 dana
fluopiram & protiokonazolPropulse SE1 lit./haNajviše 1x, K=56 dana
piraklostrobin & mepikvat & proheksadionArchitect SE1,2-2 lit./haNajviše 1x, K=55 dana
tebukonazol & difenkonazolMagnello EC0,8 lit./haNajviše 2x, K=63 dana

Premda prve znakove bolesti uljane repice pronalazimo već ujesen na lišću od uzročnika suhe truleži stabljike (slika 1 Phoma – neželjene promjene na listu), u proljeće češće na stabljici pronalazimo bijelu trulež (slika 2 – Sclerotinia). Zbog globalnih klimatskih promjena (uz dovoljno vlage i temperature >20 °C), u područjima s povrtnim kupusnjačama i postrnom repom, sve se više i na parcelama uljane repice pojavljuje koncentrična pjegavost (slike 2 i 3 – na lišću i komuškama – Alternaria)

Prethodni članakStručni skup za pivare i one koji to žele postati
Sljedeći članakKoje ljekovito bilje sijati ili saditi već početkom ožujka?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.