Folijarnom gnojidbom soje do visokih prinosa

Soja ima važno mjesto u ratarskoj proizvodnji u Hrvatskoj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječno se sije od 71.000 ha (2023. godina) do 91.000 ha (2022. godina), uz dosta varijabilne i uglavnom niže prinose zrna, od 2,1 do 3,0 t/ha.

Kako se radi o kulturi koja ima sposobnost fiksacije atmosferskog dušika (N) pomoću kvržičnih bakterija, većina proizvođača ne provodi dodatnu folijarnu gnojidbu soje tijekom vegetacije. Međutim, količina dušika (N) koje mogu fiksirati bakterije na korijenu soje vrlo je varijabilna. Ona ovisi o agroekološkim uvjetima i kvaliteti te načinu primjene preparata za inokulaciju soje. Stoga postoji opravdana potreba da se u tehnologiju uzgoja soje uključi i folijarna gnojidba. Sve kako bi se postigli visoki i stabilni prinosi u svim uvjetima proizvodnje soje. Toplina je važan agrotehnički preduvjet za uspješan uzgoj soje. Zbroj potrebnih suma temperatura za uzgojni ciklus soje iznosi 2.400-3.000 °C, te u područjima s nižom sumom temperatura nije moguć rentabilni uzgoj soje.

Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 5-6 °C, te se tome prilagođava i rok sjetve. Optimalna temperatura za rast vegetativne mase je 20-25 °C te se u uvjetima nižih temperatura (na početku vegetativnog ciklusa) ili uvjetima viših temperatura (cvatnja, rast i nalijevanje zrna) preporuča primjena biostimulatora protiv stresnih uvjeta. Za cvatnju soje potrebne su optimalne temperature u rangu od 25 do 28 °C, dok na temperaturama iznad 29 °C dolazi do prekida cvatnje i abortiranja (otpadanja) cvjetova. Osim temperature, soja je zahtjevna i po pitanju vlage, te u vrijeme rasta i nalijevanja zrna (srpanj/kolovoz) potrebno osigurati min. 150 mm oborina ili dodavanja vode natapanjem, da bi se postigli visoki prinosi soje. Dužina vegetacije soje je 80-120 dana, ovisno o sorti ili hibridu. Sjetva u našim agroekološkim uvjetima u kontinentalnom dijelu Hrvatske kreće početkom travnja (za rane sorte) ili u drugoj polovici travnja (za kasne sorte).

Dopuna osnovnoj gnojidbi

Folijarna gnojidba soje je dopuna osnovnoj gnojidbi soje te ovisno o agroekološkim uvjetima (stanju hraniva u tlu, količini organske tvari u tlu, pH tla, raspoloživim oborinama i dr.). Primjenjuje se u nekoliko tretmana tijekom vegetacije soje. Izbor gnojiva prilagođen je tehnologiji proizvodnje te se u folijarnoj gnojidbi soje primjenjuju sljedeći preparati:

• Biostimulatori
• Gnojiva na bazi molibdena (Mo) i kobalta (Co)
• Gnojiva na bazi fosfora (P)
• Gnojiva na bazi bora (B)
• Gnojiva na bazi dušika (N)

Primjena biostimulatora u folijarnoj gnojidbi soje

Soja je intenzivna ratarska kultura te je za dobar rast i razvoj, već od početka vegetacije pa sve do rasta zrna, svakako potrebna primjena biostimulatora. U proizvodnji soje najčešće se koriste biostimulatori na bazi aminokiselina te u vrijeme cvatnje, biostimulatori na bazi ekstrakta morskih algi. Zbog specifičnih potreba za toplinom i vodom, za uspješan uzgoj soje, pojava niskih ili visokih temperatura te nedostatak vode, glavni su stresni uvjeti. Niske temperature čine probleme u početku vegetativnog ciklusa te soja zaustavlja rast, što kasnije nepovoljno utječe na ukupnu dužinu vegetacije. Osim toga, primjena biostimulatora u ovoj ranoj fazi rasta, potiče i dobar razvoj korijena.

Ako se primjenjuju herbicidi nakon nicanja soje, obavezna je primjena biostimulatora koji sadrže visoke količine glutaminske kiseline (Delfan Plus) kako bi se izbjeglo oštećenje mladih biljičica i zastoj rasta soje. Pogotovo ako je primjena herbicida obavljena u lošim agroekološkim uvjetima (suša, niska temperatura).

Drugo važno razdoblje za primjenu biostimulatora u soji je cvatnja i oplodnja

Kako je soja vrlo osjetljiva na nepovoljne uvjete u vrijeme cvatnje, često se u tom razdoblju primjenjuju biostimulatori na bazi ekstrakta morskih algi (Ascophllum nodosum). Zbog posebnog sastava morskih algi, i visoke količine biostimulativnih sastojaka (alginati, polisaharidi, fitohormoni, vitamini, alginske kiseline, polifenoli i dr.) primjena ekstrakta algi u kombinaciji s mikrolemenetima (borom) daje izvanredan učinak na bolju cvatnju i oplodnju kod soje.

I treće važno razdoblje za primjenu biostimulatora je rast i nalijevanje zrna soje

U tom razdoblju javljaju se visoke temperature zraka i često nedostatak vode u tlu. Biljke zaostaju u rastu, te time staje i rast te nalijevanje zrna u mahunama. Ako se nastave stresni uvjeti, moguće je i odbacivanje djela zametnutih mahuna. Kako je ovo razdoblje rasta ključno za ostvarenje visokog prinosa, primjena biostimulatora je tehnološki opravdana, i brojni proizvođači soje primjenjuju biostimulatore u ovoj fazi rasta.

Tablica 1. Preporučeno vrijeme za primjenu biostimulatora u soji

Folijarna primjena gnojiva na bazi kobalta (Co) i molibdena (Mo)

Mikroelementi kobalt (Co) i molibden (Mo) imaju posebnu ulogu u gnojidbi soje. Radi se o elementima koji su ključni za razvoj i rad kvržičnih bakterija na korijenu soje. Kako su ovi elementi u vrlo niskim količinama u tlu, ili još češće u potpunom nedostatku, folijarna primjena kobalta i molibdena, u početnoj fazi rasta soje vrlo je važna. Kobalt je osnovna komponenta vitamina B12, koji ima esencijalnu i neophodnu ulogu u radu kvržica (nodula) na korijenu soje.

S druge strane molibden (Mo) je dio enzima nitrogenaze, koja ima ključnu ulogu u transformaciji i fiksaciji elementarnog dušika iz zraka u amonijski oblik u kvržicama na korijenu. Primjena ovih gnojiva kombinira se s primjenom biostimulatora te se postiže višestruki učinak; bolji razvoj korijena i više kvržica (nodula) na korijenu soje. Dodatna prednost ovih gnojiva je i niska doza primjene, što predstavlja mali dodatni trošak u gnojidbi soje.

Tablica 2. Prikaz gnojiva na bazi molibdena (Mo) i kobalta (Co) za gnojidbu soje

Folijarna gnojidba gnojivima na bazi fosfora (P)

Fosfor (P), zajedno s mikroelementom borom (B) ima važnu ulogu u formiranju cvjetnih pupova i dobroj te pravilnoj cvatnji soje. Za prosječni prinos od 3,5 t/ha zrna, soja traži oko 60 kg fosfora (P₂O₅). Radi se o relativno maloj količini u usporedbi s ostalim ratarskim kulturama, ali je najveća potreba u vrijeme prije cvatnje. Kako je pokretljivost fosfora u tlu vrlo slaba, te često i zbog nedovolje količine u osnovnoj gnojidbi, nedostatak fosfora negativno djeluje na cvatnju i broj zametnutih zrna i mahuna. Stoga, većina proizvođača soje, u vrijeme prije početka cvatnje, obavlja dodatnu folijarnu gnojidbu soje fosforom, često u kombinaciji s borom (B).

Folijarna gnojidba gnojivima na bazi bora (B)

Bor (B) ima važnu ulogu u cvatnji i oplodnji te izravno utječe na visinu prinosa soje. Većina proizvođača soje redovno koristi gnojiva na bazi bora, kako bi osigurali dobru cvatnju i oplodnju soje. Na tržištu postoji nekoliko različitih oblika gnojiva na bazi bora. To su:

• Gnojiva na bazi bor-etanolamina (sadrže 10-11 % B)
• Gnojiva na bazi borne kiseline (sadrže 15-19 % B)
• Gnojiva na bazi Na-perborata (sadrže 21 % B)

Najčešće se upotrebljavaju gnojiva na bazi bor-etanolamina (11 % B) u kombinaciji s biostimulatorima na bazi ekstrakta morske alge, te se time ostvaruje dvostruki učinak na dobru cvatnju i oplodnju soje. Kako soja cvate u dužem razdoblju (nekoliko cvjetnih etaža), gnojiva na bazi bor-etanolamina mogu se koristiti u 2 primjene; prije početka cvatnje prve cvjetne etaže i nakon 2 tjedna, kad se osigurava bor za nastavak cvatnje gornjih etaža.

Ostala dva oblika gnojiva na bazi bora (borna kiselina i Na-perborat) ne smiju se koristiti u fazi otvorenih cvjetova, već samo prije početka cvatnje prve cvjetne etaže soje.

Folijarna gnojidba gnojivima na bazi dušika (N)

Iako soja pripada u grupu leguminoza, te može pomoću kvržičnih bakterija fiksirati određenu količinu dušika (N) iz zraka, ipak u modernoj tehnologiji gnojidbe soje postoji nekoliko tehnoloških momenata kad je potrebno primijeniti dušik (N) u folijarnoj gnojidbi. To su sljedeći tehnološki momenti:

• Slab početni rast i razvoj biljke (najčešće zbog loših klimatskih uvjeta i slabog usvajanja hraniva iz tla)
• Slab i nedovoljan razvoj kvržica (nodula) na korijenu
• Slab razvoj mahuna i rast zrna nakon cvatnje

U takvim slučajevima potrebno je obaviti dodatnu folijarnu gnojidbu soje, gnojivima na bazi tekuće UREE s niskom količinom biureta. Radi se posebno formuliranim gnojivima, koja ne sadrže biuret (kojeg ima u granuliranoj UREE) te nemaju toksični efekt na biljku. Doze primjene kreću se od 2-5 lit/ha ovisno o stanju usjeva soje.

Tablica 3. Prikaz gnojiva na bazi otopine UREE bez biureta za folijarnu gnojidbu soje

Primjena folijarnih gnojiva u uzgoju soje zauzima sve važniju ulogu u postizanju visokog prinosa. Soja je isplativa kultura, ali samo kod postizanja visokih prinosa zrna. Brojni stresni uvjeti, poput niske ili visoke temperature te nedostatka vode negativno utječu na prinos soje. Uz to, slaba dostupnost ili nedostatak hraniva zbog pogrešne gnojidbe, također smanjuje prinos zrna, pogotovo ograničena raspoloživost kobalta (Co) i molibdena (Mo). Svi se ovi nepovoljni uvjeti mogu značajno reducirati pravilnom folijarnom gnojidbom i ostvariti isplativa proizvodnja soje u različitim agroekološkim uvjetima.