Soja je značajna poljoprivredna vrsta u Republici Hrvatskoj. Spada u botaničku porodicu mahunarki. Tijekom posljednjih deset godina prosječno se sije na 85 341 ha. Zanimanje poljoprivrednika za uzgojem soje značajno je poraslo 2015. godine. Od tada sustav potpora dodatno potiče uzgoj mahunarki.
Zajednička poljoprivredna politika uključuje mjere usmjerene poticanju proizvodnje dovoljnih količina hrane uz istovremeno očuvanje okoliša. Uvođenjem mahunarki u plodored obogaćuje se tlo dušikom, povećavaju se prinosi i poboljšava kvaliteta ostalih uzgajanih vrsta u plodoredu. Soja se može uspješno uzgajati i u postrnoj sjetvi što predstavlja mogućnost dodatnog prihoda za poljoprivredna gospodarstva.
Grafikon prikazuje podatke o površinama za koje je podnesen Zahtjev za potpore po jedinici površine u glavnom roku sjetve za razdoblje 2015.-2024. godina.
U cilju održavanja plodnosti tla neophodno je primjeniti dovoljne količine mineralnih gnojiva kako bi se nadoknadile količine hraniva koje su prinosom iznesene iz tla. Zato bi se gnojidba soje kao i ostalih poljoprivrednih kultura trebala provoditi na temelju rezultata analiza tla. Svaka parcela ima različitu povijest, drugačije količine dostupnih hraniva iz rezervi tla i različite predusjeve. Stoga je gnojidbu potrebno prilagoditi svakoj pojedinačnoj parceli.
Prevelike količine mineralnih gnojiva nisu opravdane iz ekonomskih i ekoloških razloga, a premale količine ograničavaju postizanje visokih prinosa. Za parcele koje su dobro opskrbljene hranivima, količina mineralnih gnojiva treba odgovarati količini koja će biti iznesena iz tla ostvarenim prinosom. U slučaju da postoji nedostatak nekog hraniva u tlu, nužno je nadoknaditi postojeći deficit.
Koliko soji treba gnojiva?
Biljci soje je potrebno 70–90 kg dušika, 16–27 kg P205 i 36–60 kg K2O po jednoj toni zrna i odgovarajućoj biomasi. Sa svakom tonom prinosa tijekom žetve iznosi se 60 kg dušika, 11–14 kg P2O5 i 20–23 kg K2O. Dio hraniva bit će vraćen u tlo unošenjem žetvenih ostataka. Ako su na korijenu soje razvijene kvržične bakterije, biljka soje nema velike zahtjeve za gnojidbu dušikom. Kvržične bakterije fiksiraju dušik iz zraka. Ovisno o uvjetima tijekom rasta i razvoja soje, fiksacijom dušika iz zraka može se podmiriti između 20 i 75 % (obično 50–70 %) potreba soje za dušikom. Ostatak potreba za dušikom soja podmiruje iz tla, mineralizacijom organske tvari, dušikom koji je ostao od prethodnog usjeva ili gnojidbom.
Bakterizacija bakterijama Bradyrhizobium japonicum je učinkovita mjera naročito na tlima gdje više godina ili nikad nije uzgajana soja. Gnojidba dušikom pozitivno djeluje na urod soje ako se provodi u proljeće, u vlažna, hladna, slabo plodna tla i tla kisele reakcije. U takvim se uvjetima ne formiraju kvržične bakterije nego soja izravno usvaja dodani dušik iz mineralnih gnojiva. Soji je neophodan mineralni dušik tijekom kratkog razdoblja dok korijenske kvržice ne postanu funkcionalne. To razdoblje obično traje tri tjedna nakon nicanja soje. Stresni uvjeti (suša, ekstremne temperature ili poplava) mogu produžiti trajanje ovog razdoblja jer se usporava formiranje kvržica pa se povećava korištenje mineralnog dušika. Visok sadržaj dušika u tlu negativno djeluje na formiranje kvržica i fiksaciju dušika iz zraka.
Na plodnim tlima i uvjetima uspješne fiksacije dušika kvržičnim bakterijama, u osnovnoj gnojidbi dodaje se samo 30–60 kg/ha dušika. U osnovnoj gnojidbi primijenjuju se formulacije NPK gnojiva s niskim sadržajem dušika i visokim sadržajem fosfora i kalija kao što su NPK 7-20-30 ili NPK (MgO) 8-16-24 (2). Na slabije plodnim tlima kisele reakcije gdje nema mogućnosti razvoja kvržičnih bakterija i fiksacije dušika iz zraka, potrebno je primijeniti veće količine dušičnih gnojiva: 60–100 kg/ha dušika.
Fosfor, kalij, mikroelementi
Fosfor i kalij zajednički djeluju na razvoj korijena, fotosintezu, reguliraju formiranje sjemena, zriobu te otpornost biljaka na niske i visoke temperature. Za usvajanje fosfora važna je optimalna vlažnost tla, temperatura tla, prozračnost tla, sadržaj organske tvari u tlu i pH vrijednost tla.
Soja dobro iskorištava fosfor koji je raspoređen u zoni korijenskog sustava. U našim tlima obično nedostaje fosfora. Prvi vidljivi simptom nedostatka fosfora je prestanak rasta.
Gnojidba fosforom
Gnojidba fosforom je važna jer povećava otpornost biljaka na polijeganje i biljne bolesti. Usvajanje kalija je najveće tijekom vegetativnog rasta, do otprilike tri tjedna prije zrelosti zrna. Simptomi nedostatka kalija su pojava žućenja s nekrozama na rubovima i vrhovima starijih listova. Na plodnijim tlima soja se gnoji sa 60–90 kg/ha P2O5 i 40–60 kg/ha K2O, a količine hraniva na manje plodnim tlima se povećavaju na 90–120 kg/ha P2O5 i 100–120 kg/ha K2O.
I mikrohraniva (cink, željezo, molibden, mangan, bor, sumpor…) su neophodna za normalan rast i razvoj soje. Na prosječnim i plodnijim tlima, deficit mikroelemenata se rijetko javlja. Na lakšim tlima, tlima kisele i alkalne reakcije ponekad se javlja nedostatak mikroelemenata. Tijekom hladnog i vlažnog razdoblja na karbonatnim i alkalnim tlima mogu se uočiti simptomi kloroze uslijed nedostatka željeza. To je obično prolazna pojava koja ne ostavlja veće posljedice.
Gnojidba stajskim gnojem i zelena gnojidba (sideracija) imaju pozitivan učinak na plodnost tla. Soja dobro reagira na primjenu stajskog gnoja, ali je na parcelama gdje je primjenjen stajski gnoj u prvoj godini primjene bolje zasijati neki drugi usjev koji nije mahunarka (npr. kukuruz ili strne žitarice). Soja dobro koristi produženi efekt primjene stajskog gnoja u naredne dvije do tri godine.
Izvor: Gospodarski kalendar
