Proizvodnja graška, lupine ili graha se smanjuje. Njihovo oplemenjivanje jedva napreduje. Alternativa može postati heljda. I njeno oplemenjivanje je zapušteno, ali se pokreće od XI. međunarodne konferencije o heljdi, održane 2010. u Rusiji (Orjol). Heljda je u pojedinim zemljama važna biljka za prehranu. Godišnja je proizvodnja veća od 1,4 milijuna tona, od čega u Rusiji 564.000 t, Kini 200.000 t, Ukrajini 188.000 t, ali i u Francuskoj 115.000 t, USA 83.000 t i tako dalje. Susjedna Slovenija drži do heljde, koristeći ju osim za razne tjestenine, kekse i umake također i za kruh od heljde i pšenice.
Što govori u prilog perspektive proizvodnje heljde
Heljda (Fagopyrum esculentum) je biljka skromnih zahtjeva u pogledu plodnosti tla. Otporna je na bolesti i štetnike, pa mjere kemijske zaštite nisu potrebne. Korove treba isprovocirati na klijanje i nicanje prije sjetve, te ih drugim prohodom smanjiti na tolerantnu mjeru. Kratkog je vegetacijskog perioda, svega tri mjeseca, pa je pogodna i za sjetvu kao postrni usjev nakon žetve ječma i drugih žitarica, pri čemu ostvaruje prinos 6 do 14 dt/ha. Može se uzgajati i kao glavni usjev pri čemu postiže prinos 20 do 30 t/ha, iznimno do 40 t/ha. Značajna je kemijska i biološka vrijednost sastava zrna heljde. Sadržaj proteina je 13 do 15%, što ju čini najvažnijom žitaricom (iako biološki nije žitarica već je iz porodice Dvornici, Polygonaceae, zeljaste biljke s člankovitom stabljikom). Ima visoki sadržaj Lizina i drugih esencijelnih aminokiselina – metionina, triptofana i cistina. Ima puno višu proteinsku vrijednost od kukuruza i soje. Osim što ima tri puta viši sadržaj proteina od kukuruza, njegova je i kemijska vrijednost na razini 93, kod soje je 85, a kod kukuruza 72. Približava se graničnoj vrijednosti od 100. Sekundarne tvari koje sadrži heljda podižu njen značaj i perspektivu. U Europu se i uvozi iz Kine i istočnih zemalja za proizvodnju tjestenine tipa Müsli. Proizvodnja na dijelu površina kao glavni ili postrni usjev S obzirom na to da nije potrebna kemijska zaštita, idealan je usjev u tzv. biološki čistoj proizvodnji. Osim kao glavni usjev na površinama manje plodnosti, odlično se uklapa kao drugi ili postrni usjev iza ječma i pšenice. Razvoj selekcije i oplemenjivanja donijet će i hibridne sorte, od kojih se očekuje viši prinos za oko 20%. Da bi Vam olakšali razmišljanje za probnu proizvodnju heljde na manjoj površini posjeda donosimo skraćeni pregled tehnologije:
uzgoj: ekstenzivni, laganija, oskudna tla
sjetveni sloj: bez visokih zahtjeva, najmanje dvokratna obrada tla u razmaku oko tjedan dana, dok isklijaju korovi
borba protiv korova: nije potrebna kod snažnog razvoja mladih biljaka
vrijeme sjetve: polovinom travnja kao glavni usjev i najkasnije do 20. srpnja kao drugi usjev nakon žitarica
količina sjemena: 60 do 80 kg/ha, 150 do 200 klijavih zrna po m2 na razmaku kao žitarice
dubina sjetve: 2 do 3 cm, s normalnom sijaćicom
sorte: odgovor trebaju dati selekcionari; Hrusovska, Astra … ili Bamby iz Njemačke
oplodnja: oprašivanje kukcima, donošenje pčela u blizinu
porast: do 1,5 m neravnomjerno
gnojidba: u pravilu nema zahtjeva, najčešće nije potrebna kod dobro opskrbljenog tla te još i u žetvi, pa je preporučljiva košnja u otkos i vršidba nakon par dana sušenja
vršidba: moguća je vršidba i stojeće heljde; uređaj za vršidbu postaviti da ne udara po stabljikama kako ne bi blindirala sita; stabljike su kod vršidbe pretežno još snažne i sočne
prinos: prema vremenu proizvodnje, vremenskim uvjetima u cvatnji kao i kvaliteti tla i staništu
● glavni usjev – okruglo 10 do 30 iznimno do 40 dt/ha,
● postrni usjev 6 do 14 dt/ha
mljevenje: iskorištenje 40 do 60%, ovisno o sorti, osjetljivo na plijesan, neophodno je polagano izmeljavanje, hidrotermička obrada smanjuje gorčinu.
