Iako se kod nas manje uzgaja, raž je hranjiva žitarica

Uz pšenicu, ječam i druge žitarice koje su kao ratarske kulture dobrano udomaćene u poljoprivrednoj proizvodnji, svoje mjesto ima i raž (Secale cereale L.), iako je manje zastupljena i sije se u Hrvatskoj na oko 2000 ha.

Raženo samljeveno zrno koristi se u pekarskoj industriji, za proizvodnju kruha i peciva, a otpaci, odnosno mekinje, za stočnu hranu. Brašno raži sadrži manje škroba i glutena od pšenice, pa je pogodno za prehranu dijabetičara.

Otporna na hladnoću

Raž je relativno otporna na hladnoću. Sjeme klija već pri temperaturi od 0,5-2 °C. Visoke temperature raž ne podnosi, posebice tijekom cvatnje jer otežavaju zametanje zrna. Tijekom zima bez snijega izdrži temperature od –25 do –35 stupnjeva Celzijevih, ovisno o sorti. Ozima raž vrlo dobro iskorištava jesensku i zimsku vlagu, a istovremeno joj je transpiracijski koeficijent nizak, što ju čini otpornom prema suši.

Korijen je vrlo razvijen, žiličast koji se sastoji od primarnih i sekundarnih žila i žilica. Primarni se korijen sastoji od četiri žile koje rastu vertikalno u zemljište, a glavni mu je zadatak opskrba biljke hranjivim tvarima do klasanja. Korijen ima veliku usisnu moć, pa se raž može uzgajati i na slabije plodnim tlima i dobro podnosi i proljetne suše. Tijekom vegetacije najvažnije je da ima dovoljno vlage u jesen, u vrijeme bokorenja. Ako je jesen sušna, raž u zimu ulazi duboko ubokorena, što se negativno odražava na prinos. Najveću količinu vode potroši od početka porasta biljaka do klasanja. Ako tijekom tog razdoblja i u vrijeme nalijevanja zrna nema dovoljno vlage prinosi su manji. Zahvaljujući razvijenom korijenu, uspješno se uzgaja na različitim tlima – pjeskovitim, teškim i glinastim, tresetnim, kao i na brdskim i planinskim tlima.

Najbolje uspijeva na lakim tlima, malog vodnog kapaciteta. Isto tako, bolje iskorištava mineralne elemente, posebno fosfor. Najviše hranjivih elemenata, 70-tak posto od ukupnih potreba raž treba tijekom bokorenja i porasta u stablo, pa i gnojidbu treba prilagoditi tim fazama razvoja. Fosfor je potreban od klijanja do sazrijevanja. Ima li dovoljno fosfora, iz sjemena će se razviti zdrave i snažne biljčice, otporne na niske temperature. U nedostatku fosfora biljke sporije rastu, lišće se uvija i na njemu se pojavljuju ljubičastocrvene pjege, biljke se suše. Što se tiče kalija, biljke ga najviše crpe u jesen i rano proljeće. Nedostatak kalija uzrokovat će polijeganje biljaka, a u jesen slabije bokoronje i rast. Na početku vegetacije raž ima velike potrebe za dušikom. Mikroelemenata potrebnih raži uglavnom ima dovoljno u tlu.

Raž se uzgaja u plodoredu, a na iznimno plodnim tlima i monokulturu, dvije do tri godine.

Najbolji predusjevi su jednogodišnje mahunarke i neke okopavine. Uzgaja li se na pjeskovitim tlima, u plodored treba uvesti krumpir.

Obrada tla i gnojidba

Nakon okopavina površina se odmah ore na punu dubinu, a nakon mahunarki prvo se zaoravaju organski ostaci, a nakon tri do četiri tjedna slijedi duboko oranje, 25 do 30 cm. Nakon toga površina se priprema za sjetvu, poravnava se i usitnjava, i to odmah po dubokom oranju. Raž se sije rano u jesen, a treba vremena kako bi se tlo prirodno sleglo do sjetve. Za dobar rast i razvoj biljaka treba osigurati dovoljno hranjivih tvari.

Od listopada do studenog po hektaru raži treba osigurati 10 kg dušika, tri kg fosfora, 11 kalija; u travnju 15 kg dušika, sedam fosfora, 22 kalija; u svibnju 17 kg dušika, 11 fosfora, 27 kalija; u lipnju 17 kg dušika, šest fosfora; u srpnju dva kg dušika i dva kg fosfora.

Organska gnojiva unose se pod prethodni usjev, a uzgaja li se raž na siromašnim tlima gnoji se kombinirano. Količine gnojiva ovise o stupnju plodnosti tla i planiranom prinosu. Kod kombinirane gnojidbe, mineralnim i organskim gnojivima, količina mineralnih se smanjuje srazmjerno upotrijebljenoj količini oragnskog gnojiva.

U uzgoju raži primjenjuje se osnovna i startna gnojidba i prihranjivanje koje je osnovni dio njege. Za osnovnu gnojidbu koriste se stajsko i dio fosfornih i kalijevih gnojiva, a za startno dio fosfornih i kalijevih gnojiva. Pod duboko oranje unosi se cijela predviđena količina stajskog gnojiva, polovica kalijevih i polovica fosfornih gnojiva. Prije sjetve unosi se 33% od ukupno predviđenih dušičnih gnojiva, 25% fosfornih i 25% kalijevih. Za prihranjivanje je namijenjen ostatak od 66% dušičnih gnojiva, 25% fosfornih i 25% kalijevih.

Sjetva ozimih sorti je u ranu jesen, najkasnije krajem rujna. Kod kasnije sjetve biljčice često stradavaju od mraza. Proljetna se raž sije rano u proljeće, čim okopni snijeg i površinski sloj zemlje prosuši. Svako kašnjenje, bilo da se radi o jesenskoj ili proljetnoj sjetvi utječe na smanjenje prinosa. U širokoj se proizvodnji raž sije uskoredno (12-15 cm). U suhim područjima i u područjima gdje su zime bez snijega, sije se u brazde, na razmaku 25 do 40 cm.

Brazde zadržavaju snijeg koji štiti biljke od mrazeva i pri njegovom topljenju osigurava se dovoljno vlage. Količina sjemena ovisi o njegovoj težini i klijavosti. Po četvornom metru treba od 450 do 600 klijavih zrna. Na plodnijim tlima, zbog jačeg bokorenja biljaka, za sjetvu se koristi manja količina biljaka (400 do 500 zrna po četvornom metru), a na tlima slabije plodnosti od 500 do 600 zrna. Prosječno, sije se 130 do 200 kg/ha. Sije se na dubinu četiri do pet cm.

Tijekom zime, pod utjecajem mrazeva izdiže se površinski sloj zemljišta što dovodi do kidanja usjeva. Mjera zaštite je valjanje površine glatkim valjcima prije i nakon sjetve, pravovremena i dublja sjetva, te valjanje usjeva rano u proljeće. Drljanjem se razbija pokorica nastala prije ili nakon nicanja usjeva, a i prorijeđuje se usjev. Drlja se i ako se usjev rano u proljeće nije dovoljno ubokorio, a drljanjem se uništavaju i korovi i pridonosi se boljem miješanju zemlje s gnojivima.

Prihranjivanje

Raž se prihranjuje u fazi bokorenja i porasta biljke u stablo do klasanja. Prihranjuje se u jesen i proljeće – u jesen kad biljčice dobiju dva do tri lista, a u proljeće rano, prije početka vegetacije ili u samom početku. Uglavnom se prihranjuje dušičnim gnojivima, manje kalijevim i fosfornim. Ako predviđene količine kalijevih i fosfornih gnojiva nisu iskorištene za osnovnu i startnu gnojidbu, za prvo se prihranjivanje daje ¼ tih gnojiva od količina određenih za gnojidbu u cijelosti. No, ako su ta gnojiva dana u osnovnoj i startnoj gnojidbi, prihranjuje se samo dušičnim gnojivima.

Drugo je prihranjivanje samo dušičnim gnojivima (1/3 od ukupno određene količine), rano u proljeće, prije početka ili na početku vegetacije, što povoljno utječe na oporavak usjeva od zime. Ako je usjev dovoljno bujan, u drugom se prihranjivanju može dati manja količina gnojiva ili čak može i izostati. Proljetna se raž prihranjuje samo u početku porasta biljaka u stablo i samo dušičnim gnojivima.

Optimalno vrijeme za žetvu je kraj žute zrelosti ili prijelaz iz žute u punu zrelost. Ako raž prezrije, klasovi su lomljivi, što povećava gubitke. S obzirom da se zrno nalijeva do početka rane žute zrelosti, žetva ne smije biti ni prerano jer bi zrno ostalo smežurano. Nakon žetve raž se skladišti i uspješno se čuva ako joj vlaga nije veća od 14%. Ako je vlaga veća, mora se sušiti.

Raž za zelenu krmu

Raž sijana u jesen za košnju dospijeva u travnju, što ostavlja dovoljno vremena vremena za uzgoj drugih usjeva. Pri ranoj košnji kvaliteta krme je visoka. Pored značajnih količina  probavljivih proteina, kilogram zelene mase sadrži i 40 mg karotina. Zelena masa raži služi za zelenu krmu, a može se i sušiti za sijeno i dehidrirati. Vrijeme košnje ovisi o namjeni – za dehidraciju i spremanje sijena kosi se najkasnije u fazi vlatanja, za zelenu krmu od vlatanja do početka klasanja. Količina zelene mase najveća je u fazi vlatanja. Hranidbena joj vrijednost opada, posebno od početka klasanja nadalje.

U fazi vlatanja zelena masa sadrži oko 18% suhe tvari, 2,1% probavljivih proteina, a škrobna joj je vrijednost 11 do 12%. Starije usjeve stoka slabije jede. Hranidbena vrijednost krme ovisi o omjeru između težine listova i vlati – u fazi vlatanja postotak listova iznosi od ukupne težine prinosa oko 1/3, a u fazi klasanja tek oko 1/5. Raž za zelenu krmu sije se nekoliko dana ranije nego raž za zrno. Sije se na međuredni razmak od 10 do 15 cm i na dubinu od dva do tri cm. Po hektaru se utroši 170 do 200 kg sjemena. Prije sjetve oranični sloj treba biti slegnut. Gnojidba dušikom je vrlo bitna jer povećava prinos zelene mase i udio proteina u krmi. Startna količina daje se u sjetvi, a ostatak u rano proljeće.