Količine deklariranog sjemena
Prema podatcima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, na domaćem tržištu se svake godine nudi oko 40 do 45.000 tona sjemenske pšenice (tablica 1). Unutar preporučenih rokova sjetve za ovu kulturu najčešće se koriste količine sjemena od oko 250-300 kg na hektar. Stoga je jasno da je ta količina deklariranog sjemena dovoljna za sjetvu oko 150.000 hektara. Usporedbom ovih podataka može se zaključiti da se vjerojatno samo jedan mali dio površina u nas zasijava merkantilnom pšenicom, odnosno nedeklariranim sjemenom proizvedenom na vlastitom gospodarstvu (sjeme s tavana odnosno „tavanuša“). Međutim, puno je nepovoljnija situacija za ječam, zob i tritikale. To su kulture koje se uglavnom uzgajaju za potrebe hranidbe stoke na vlastitom gospodarstvu, a ne za tržište kao pšenica i raž. Prema podatcima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo naše sjemenske kuće godišnje u prodaju plasiraju samo oko 6 do 7.000 tona deklariranog sjemena sorata ječma, što je dovoljno za sjetvu oko 20-25.000 hektara. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku ječam se u Hrvatskoj uzgaja na oko 50.000 hektara. Iz toga proizlazi da se značajne površine pod ječmom zasijavaju nedeklariranim sjemenom. Slična situacija je vjerojatno i za zob, budući da količine deklariranog sjemena iznose svega oko tisuću tona, što je dovoljno za sjetvu oko 6 do 7.000 ha. U nas se još dosta proizvodi i tritikale za potrebe stočarstva, dok su količine deklariranog sjemena za raž vrlo male i to svega oko 40-ak tona (tab. 1).
Svojstva deklariranog sjemena
Naši proizvođači dobro znaju da je cijena sjemenske pšenice za oko dva do dva i po puta skuplja od merkantilne pa se s pravom pitaju zbog čega tako velika razlika. Sama proizvodnja sjemena zahtijeva znanstveno-stručnu organizaciju, povoljne agro-ekološke uvjete proizvodnje, visoki tehnički nivo opremljenosti i obučenost proizvođača, te veća ulaganja, pa su posljedično troškovi značajno veći od onih u merkantilnoj proizvodnji. Glavni cilj proizvodnje deklariranog (certificiranog) sjemena jest održavanje genetske čistoće sorte. Najvažnija osobina sjemena je klijavost, odnosno njegova sposobnost da normalno klije i razvije novu biljku. Stoga se deklarirani sjemenski materijal obvezno testira za sposobnost klijanja. Tako primjerice prema Pravilniku o stavljanju na tržište sjemena žitarica, sjeme pšenice mora imati najmanje 98% čistoće i 85% klijavosti. Nadalje, već u samoj sjemenskoj proizvodnji usjevi se intenzivno zaštićuju od svih štetočinja (bolesti, štetnika i korova). Kemijska zaštita od bolesti je obvezatna agrotehnička mjera u proizvodnji sjemenskih usjeva. Provodi se jedno do dva tretiranja ovisno o stanju usjeva. Dobro je poznato da se sjemenom mogu prenijeti mnoge bolesti, a upravo zaraženo sjeme može biti uzrok jakog napada bolesti i smanjenih prinosa u proizvodnji. Tako se primjerice mrežasta pjegavost plojke, koja je najraširenija i najopasnija bolest ječma uglavnom prenosi zaraženim sjemenom. Klijanjem zaraženog sjemena gljiva koja uzrokuje ovu bolest sistemično zarazi cijelu mladu biljčicu pa u pojedinim godinama simptomi u usjevu mogu biti vidljivi već u jesen. Osim intenzivne zaštite od bolesti tijekom vegetacije, deklarirano sjeme se dodatno tijekom dorade na 
najkvalitetniji način zaštićuje protiv bolesti primjenom odgovarajućeg fungicida. Time se jednostavno i vrlo učinkovito borimo protiv većine bolesti koje se prenose sjemenom. Nakon žetve, sjeme ozimih žitarica se dorađuje na sitima odgovarajućeg promjera čime se odvajaju neželjene primjese (korovi, štura i oštećena zrna, itd.) i osigurava odgovarajuća frakcija sjemena. U doradi pšenice odbacuju se sve sjemenke čiji promjer je manji od 2,2 mm, što znači da se u kupljenoj vreći deklariranog sjemena nalaze samo sjemenke krupnije od 2,2 mm. Dobro je poznato da krupnije sjeme ozimih žitarica klije s većim brojim seminalnih (primarnih) korijenčića i da u pravilu ima bolju klijavost od sitnijeg sjemena. Krupnije sjeme je posebice poželjno, ako se sjetva obavlja u nepovoljnijim uvjetima za klijanje i nicanje. Nadalje, poznavanje frakcije sjemena odnosno mase 1000 zrna potrebno je kako bi se mogla izračunati norma sjetve. Ako je sjeme određene sorte krupnije (teže), norma sjetve je veća nego za sitniju frakciju sjemena te iste sorte. Nadalje, tijekom dorade sjemenski materijal se temeljito očisti od korova i drugih živih i mrtvih primjesa. Tako je primjerice propisano, da u sjemenskom materijalu strnih žitarica nije dozvoljena niti jedna sjemenka divlje zobi koji je u mnogim dijelovima Europe i ostataka svijeta vrlo opasan korov i teško se suzbija.
Svojstva suvremenih sorata
Izbor sorte je veoma važan čimbenik uspješne proizvodnje. Sve moderne sorte ozimih žitarica imaju visoki genetski potencijal rodnosti. Na žalost, takav potencijal ne može se u potpunosti ostvariti u našim agroekološkim uvjetima i to prvenstveno uslijed osjetno viših temperatura u vegetaciji nakon klasanja. Posljedično i datum žetve u našim krajevima nastupa i do nekoliko tjedana ranije od onog u sjeverozapadnoj Europi. To je jedan od glavnih razloga zašto se naši prosječni prinosi ne mogu mjeriti s onim u državama poput Francuske, Nizozemske ili Danske. Našim proizvođačima je dostupno deklarirano (certificirano) sjeme velikog broja domaćih i stranih modernih sorata ozimih žitarica (tab. 2).
Za pravilan izbor sorte moraju se upoznati s njihovim gospodarskim osobinama i to prvenstveno kapacitetom rodnosti, ali i drugim važnim agronomska svojstvima koja mogu bili limitirajući čimbenik učinkovite proizvodnje (otpornost na polijeganje, bolesti i sl.). Stoga svaki proizvođač treba obratiti pažnju da je sorta visokog potencijala rodnosti, visoko otporna na polijeganje i prilagođena zemljišno- klimatskim uvjetima. Ti podatci su dostupni od matičnih sjemenskih kuća jer je svaka sorta prije priznavanja bila detaljno istražena u višegodišnjim poljskim pokusima. Dobro je znati da i danas unutar modernih sorata postoje međusobno značajne razlike u prinosima i otpornosti na polijeganje. Slaba otpornost na polijeganje najčešće je glavni uzrok podbačaja u ostvarivanju vrhunskih prinosa zrna u suvremenoj proizvodnji ozimih žitarica. Stoga svaki proizvođač mora provjeriti da li sorta ima zadovoljavajuću otpornost na polijeganje i to posebice u uvjetima intenzivne razine agrotehnike, odnosno pri primjeni visokih doza dušičnih gnojiva. 
Tijekom vegetacije ozime žitarice napadaju brojni uzročnici bolesti lista i klasa, koji mogu nanijeti velike štete (i do 30 i više posto) u usjevu. Na tržištu postoje sorte koje su tolerantnije na napade bolesti i ti podatci se također mogu naći u informativnim materijalima. No, većina modernih sorata ne posjeduje zadovoljavajuću otpornost na bolesti lista i klasa, pa su bez primjene folijarnih fungicida uglavnom osuđene na podbačaj u prinosu i kvaliteti zrna. Posljedično je u suvremenoj proizvodnji pravovremena zaštita usjeva (najčešće oko cvatnje) odgovarajućim fungicidima preduvjet ostvarivanja željenih prinosa i kvalitete. Nadalje, usjev pšenice napadaju i bolesti za koje ne možemo uvijek osigurati zadovoljavajuću zaštitu čak i uz primjenu kemijskih sredstava. Takva je bolest primjerice palež klasa, koja se pojavljuje ukoliko su oko cvatnje bile visoke temperature spojene s visokom vlažnošću zraka. U pojedinim godinama može uzrokovati značajnije štete pa je korisno dobro se informirati o tolerantnosti sorata pšenice na ovu bolest.
